Komunikacija sa djecom

43 replies [Zadnji post]
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Pozdrav svima koji su zainteresovani za ovu temu...

Sigurna sam da mnogi od vas, čak i ako još nisu postali roditelji, ponekad, kao tetke, rodice, komšinice ili prijateljice (a i muškarci, naravno) pričuvaju tuđe dijete, a biti sa današnjom djecom, pri ovako ubrzanom tempu života može biti itekako stresno, pa svojom nervozom i stresom kao da šaljemo bumerang prema djeci a taj se bumerang obije nama o glavu, donoseći nam sa sobom još veći dječji neposluh i neraspoloženje... I na duge staze, ispravna komunikacija sa djecom donosi snižavanje nivoa stresa, kada ih odgojimo u sposobne i dobre ljude...

Zato sam mislila ovdje postaviti (u nekoliko dijelova) osnove ispravne komunikacije sa djecom, autorice Bonnie Miller, koja je ljubazno ustupila svoj materijal svima kojima zatreba, a iz vlastitog, kao i iskustva mojih rodica i prijateljica, slobodno vam mogu reći da je stvar super i prilično jednostavna... Ovo sam davno prekucala, bilo mi je jednostavnije prekucati, pošto jako brzo kucam, nego nositi u kopirnicu... Stavila sam temu u okviru ovog uzrasta, mada i ranije komuniciramo s djetetom, ali se ovdje misli i na verbalnu i na neverbalnu komunikaciju, a proteže se dalje i na starije uzraste...

Pa evo, za početak pomalo općenito:

Sama autorica je napisala:

Dragi roditelji, učitelji, mlade vođe, stručnjaci za mentalno zdravlje i drugi, koji radite sa djecom... Odgajati dijete je težak posao. Pomagati djetetu u razvoju je jedan od najtežih poduhvata na koji se bilo ko od nas može odlučiti. Za svako dijete i porodicu, društvo u cjelini, presudno je da djecu koja rastu podstičemo da budu snažna, inteligentna, osjećajna, brižljiva, kreativna, savjesna, pouzdana i produktivna. Biti roditelj je posao sa punim radnim vremenom koje traje najmanje osamnaest godina. To nije vještina koja se nauči u školi. Ne treba vam dozvola ili posebna nauka da biste imali dijete, ali niko vas neće upozoriti na teškoće sa kojima se možete susresti tokom godina. Sastavila sam ovaj priručnik da pomognem roditeljima širom zemlje kako bi ostvarili bolju komunikaciju sa svojom djecom i kako bi koristili usmene i nefizičke metode disciplinovanja. Knjižica će biti podijeljena roditeljima, učiteljima, centrima za mentalno zdravlje, obdaništima i drugim ljudima i institucijama koje brinu o djeci. Neke komunikacijske tehnike zahtijevaju vježbanje, kao kada se govori strani jezik, ali kako budete koristili ove strategije vrijedne poštovanja, bićete ojačani pozitivnim reakcijama ove djece.

Molim Vas osjećajte se slobodno da fotokopirate i distribuirate bilo koje stranice ovog priručnika. Nadam se da će se ove metode koristiti u budućnosti; na časovima za edukaciju roditelja i u grupama za potporu širom Bosne i Hercegovine. Najvažnije stvari u dječijim životima su sigurnost, ljubav, prihvatanje i ohrabrivanje. Koristeći strategije iz ove knjige, možemo pomoći djeci da postanu sigurnija i sa većim samopouzdanjem, dok mi učvršćujemo našu vezu s njima. Svaki dan možemo cijeniti posebne kvalitete naše djece i dati im do znanja da ih cijenimo. Već sutra, oni će biti odrasli ljudi.

Bonnie Miller

Sarajevo, april 2000.

Bez glasova
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Nastavak:

(naravno, najprije ide uvodni dio, a uskoro dolaze i mnogo konkretniji savjeti i preporuke Smile )

Ža mi je što ne postoji oblast koja se može staviti kao univerzalna, a ne kao specifična za samo taj uzrast (0-12 mjeseci, 1-3 godine, predškolsko, školsko tinejdžeri...) jer zaista u kojem god uzrastu da se nalazi dijete, ovo vrijedi pročitati...

Uživajte u svom djetetu sada

♥ Dajte mu do znanja da nije potrebno da «zasluži» vašu ljubav.

♥ Budite zahvalni na svakom danu i dajte svom djetetu na znanje da ga volite zbog onoga što ono samo i jeste. 

Prihvatite individualnost svog djeteta:

♥ Poštujte njegove posebne talente, kvalitete, snove, ciljeve, privatnost, probleme i borbe. Osjećanja i ponašanje su različite stvari:

♥ Sva osjećanja su prihvatljiva, ali je važno postaviti pravila o ponašanju ♥ Prepoznajte ambivalentna osjećanja svog djeteta djeteta i pomozite mu da ispolji osjećanja na konstruktivan način.

Budite saveznik, a ne kritičar: 

♥ Niko nije savršen, tako da ne možete očekivati savršenstvo od svog djeteta. ♥ Prihvatajte vaše i dječije greške i gledajte na njih kao na mogućnost da ga naučite i napredujete. ♥ Imajte na umu fazu djetetovog napredovanja i prilagodite tome svoja očekivanja. ♥ Mala djeca su impulsivna i konkretna. Budite sigurni da imate djetetovu pažnju i da vaše dijete razumije ono što mu govorite kada ga zamolite da nešto uradi ili kada mu dajete informaciju.

Pokažite da vjerujete u sposobnost svog djeteta da donosi svoja sopstvena rješenja::

♥ Kada vaše dijete ima problem, budite mu savjetnik, a ne šef. ♥ Slušajte ga, podržavajte ga, pomozite mu da otkrije i izvaga mogućnosti i posljedice. Odgajajte dijete pravično:

♥ Držite se pravila pravično, da ih možete provesti i dobro objasniti.

♥ Budite dosljedni u svojim disciplinskim metodama.

♥ Koristite riječi koje govore vašem djetetu što vi očekujete.

♥ Koristite «Time Out» i logičke i prirodne posljedice umjesto vikanja i fizičkog

kažnjavanja.

Budite fleksibilniji i spremni na dogovor:

♥ Dajte sebi vremena da razmislite.

♥ Budite svjesni svojih ličnih problema i osjećanja i nemojte ih prenositi na dijete. ♥ Ne pretjerujte! Zadržite objektivnost i dajte djetetovom problemu, incidentu ili ponašanju važnost koja mu i pripada.

Izrazite svoje vrijednosti: 

♥ Budite dobar uzor za brigu, komunikaciju, ponašanje i odnose. ♥ Dajte dobar primjer za ponašanje i dajte mu do znanja šta vam se sviđa u njegovim postupcima. ♥ Promovirajte empatiju. Diskutujte o efektu njegovog ponašanja.

 

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Djeca postaju ono čemu smo ih učili

Ako dijete živi s kritikom, ono uči da sudi.

Ako dijete živi u neprijateljstvu, ono uči da se bori.

Ako dijete živi u poruzi, ono uči da se postidi.

Ako dijete živi sa sramom, ono uči da se osjeća krivim.

Ako dijete živi u toleranciji, ono se uči strpljenju.

Ako dijete živi sa ohrabrenjem, ono se uči povjerenju.

Ako dijete živi s pohvalom, ono uči da poštuje.

Ako dijete živi s pravednošću, ono se uči pravdi.

Ako dijete živi u sigurnosti, ono uči da vjeruje.

Ako dijete živi s odobravanjem, on uči da voli samog sebe.

Ako je dijete prihvaćeno i okruženo prijateljstvom, ono uči da pronađe ljubav na svijetu.

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (3 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Komunikacija

Sve što radimo u našoj vezi sa djecom ima formu komuniciranja, i to ne samo izgovorene riječi, nego i boja tona, izraz lica ili govor tijela. Način našeg komuniciranja s djecom šalje poruke poštovanja, empatije i brige, ali isto tako može slati i suprotne poruke. Aktivnim slušanjem, podsticanjem djece da govore o svojim osjećanjima i korištenjem pozitivnog, opisnog jezika – mi dajemo djeci do znanja da nam se mogu povjeriti. Uz to, način na koji mi komuniciramo sa djecom postaje model na kojem djeca uče da komuniciraju sa drugima, da rješavaju probleme, da budu samosvjesni i da znaju slušati.

Koristite pozitivni govor tijela:

♥ Dajte djeci do znanja da vam je stalo i da im poklanjate potpunu pažnju. Slušajte više nego što pričate:

♥ Zato što imamo dva uha i samo jedna usta.

♥ Ohrabrite ih da obrazlažu. Pustite ih da završe izlaganje.

♥ Slušajte sa pažnjom. Ne izričite sudove.

♥ Služite se metodom aktivnog slušanja i otvorenih pitanja.

♥ Uzdržite se od davanja savjeta, pridika i optuživanja.

♥ Dokučite pravo značenje riječi koje dijete izgovara.

♥ Podstaknite ih da sami rješavaju svoje probleme, ali pažljivo slušajte i podržite ih u njihovim nastojanjima.

Neka vaša pohvala bude umjerena, na konkretnu pozitivnu reakciju: ♥ Istaknite i prokomentarišite određene specifične talente ili ponašanje vašeg djeteta kojim ste zadovoljni, umjesto da mu date pohvalu tipa «ti si dobro dijete» ♥ Izbjegnite «dvosmjerne pohvale» tipa «Ovo si dobro uradio, ali ono...» ♥ Kada vaše dijete uradi nešto što vam se ne sviđa, pokušajte da to ne etiketirate. Objasnite mu šta biste vi više voljeli da ono uradi. ♥ Koristite više pozitivne fraze tipa «možeš; hoću;» umjesto «ne smiješ; neću»

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Odnos između roditelja i djeteta je iskustvo koje najviše nagrađuje i donosi najviše zadovoljstva. U isto vrijeme ono je jedno od najtežih i najsloženijih iskustava. Ovaj odnos je često opterećen frustracijama ili nerazumijevanjem zbog loše komunikacije. Vezivanje je za vezu isto što i roditelj za dijete; odnos je u vezi isto što je roditelj djetetu; jedno bez drugog ne može. Najteži problem za roditelje i djecu danas je da ni jedno ne zna kako da komunicira uspješno – sa poštovanjem, dostojanstvom ili na taj način da se obje strane osjećaju saslušane i shvaćene. Iako su porodice sa djecom adolescentima i tinejdžerima posebno ranjive na ovom području, mnogi problemi mogu biti riješeni učenjem dobrih vještina komunikacije.

Mi komuniciramo sa ciljem da drugima izrazimo naše razmišljanje, osjećanja i ideje. Želimo da neko drugi razumije naše stajalište, da posluša ono što govorimo i da se krećemo ka razrješenju problema.

Ako se problem ne može riješiti, onda svako od njih zaslužuje poštovanje za ono što ono osjeća. Ono što roditelji obično žele od svoje djece jeste da rade ono što se od njih traži bez previše suprotstavljanja. Ono što djeca obično žele je da ih njihovi roditelji jednostavno saslušaju. Evo nekoliko jednostavnih uputa koje će pomoći roditeljima da njihovi zahtjevi budu što bolje ispunjeni.

Način da se izgradi samopoštovanje: kod vašeg djeteta i ojača vaš odnos je da zapamtite da ono jednostavno želi:

  1. da ga saslušate,
  2. da mu priđete sa ozbiljnošću i
  3. da ga volite i prihvatate bezuslovno.

Kada hvalite svoje dijete: svoju pohvalu usmjerite na trud, a ne na postignuće. Mi često dajemo previše važnosti krajnjem rezultatu, ne prepoznavajući koliko je bilo teško doći do njega.

Ne sudite svojoj djeci! Poštujte njihove poglede i razlike i dozvolite im da izraze svoje vlastite ideje i osjećaje. Poštujte individualnost, nezavisnost i privatnost. ♥ Ne vraćajte se na pročle radnje/događaje itd i ne dozvolite da utiču na sadašnjost. Korištenjem izraza kao što su uvijek, nikad ili ikad, jednostavno se suprotstavljate djetetu. Govoreći «Ti uvijek kasniš» ili «Nikad ne radiš ono što ti se kaže» samo pomažete da se pojača negativno ponašanje koje pokušavate promijeniti. To se zove proročanstvo koje sami ispunjavate. Ako djeca to čuju dovoljno često, počinju i sami u to vjerovati.

Osjećaji su samo to - osjećaji:  Nema dobrih ili loših, pravih ili pogrešnih osjećaja, zato ne raspravljajte s djecom onda kada vam govore šta osjećaju. Ne isključite njihove osjećaje i ne odbacujte ih kao nebitne. Nemojte ih ismijavati ili ponižavati. Možda se i sada sjećate šta su vam govorili kada ste raskinuli s dragim momkom ili djevojkom: «Nije on(a) jedini/a na svijetu» «Ionako je to nezrela ljubav», «Prebolit ćeš ti to». To što ste tada osjećali bilo je stvarno. Pokušajte zapamtiti da isto važi i za vašu djecu. ♥ Slušati, slušati, slušati! Da bi bili dobar slušalac, morate prvo htjeti čuti šta vam vaša djeca imaju reći i vjerovati da je to što kažu bitno. Slušajte njihove osjećaje, a ne samo riječi. Govorom tijela, očima i fizičkim kontaktom pokažite da slušate, postavite pitanje kako bi pokazali svoje interesovanje ili da pomognete nešto razjasniti kako ne bi došlo do nesporazuma. Aktivnim slušanjem vi povećavate dječije samopouzdanje i spoznaju o sopstvenoj vrijednosti.

Budite pristupačni Budite otvoreni za diskusiju na bilo koju temu o kojoj vaše dijete želi razgovarati. Ako želite da vam dijete donosi ispravne i moralne odluke, za to mora imati dovoljno informacija.

Kontrolišite ton svoga glasa Samo ih još više razdražujete ako vičete, zahtijevate ili pridikujete.

Nemojte ih mučiti i stalno postavljati iste zahtjeve Ponavljanje iste stvari iznova i iznova neće učiniti djecu poslušnom. Objasnite to što zahtijevate od njih i kažite im zašto to smatrate važnim. Podsjetite dijete na to jednom ili dva puta. Ako ne reaguje – poduzmite odgovarajuće disciplinske mjere. Samo budite sigurni da poduzeta disciplinska mjera odgovara dotičnom ponašanju.

Pojasnite svoja očekivanja Djeca ne čitaju misli, ona nikako ne mogu znati šta se od njih očekuje, osim ako im to jasno ne kažete. ♥ Ako kritikujete, ograničite se na konkretno ponašanje koje ne odobravate Nemojte biti neodređeni. Uvjerite se da dijete shvata kako vi niste protiv njega, nego protiv njegovog ponašanja, npr. «Naljutilo me to što nisi održao obećanje da ćeš nas nazvati ako ne budeš mogao doći na vrijeme» umjesto «Strašno sam ljuta na tebe!»

Svaki put kada presuđujete i kada ste previše kruti ili im sužavate slobodni prostor, vi ih samo više potiskujete sve dok ne dođu do tačke kada više neće htjeti razgovarati sa vama ili neće uopšte htjeti biti sa vama. ♥ Zadržite se na trenutnim problemima i rješavajte ih jedan po jedan. Ako im nabijate na nos prošlost svaki put kada ste ljuti, postići ćete to da djeca uopšte neće slušati ono što im govorite.

Kada dijete ima problem gubljenje živaca i pretjerana reakcija će samo pogoršati situaciju. Prvo saslušajte dijete, onda mu pružite ljubav i razumijevanje, a ne nasilje ili bijes. Odgovarajuća disciplinska mjera neka uslijedi kasnije. ♥ Poštujte mišljenje djeteta iako će u većini slučajeva biti drugačije od Vašeg. Zar se i vaše mišljenje nije razlikovalo od mišljenja Vaših roditelja? ♥ Organizujte porodične skupove barem jednom sedmično. To je prilika da se «pročisti zrak», dozvoli svakom da iznese svoje žalbe i ono što mu smeta, bez straha od posljedica. Ovi ih skupovi mogu osloboditi bilo kakvih loših naboja, što je bolje od puštanja da se ti naboji nagomilaju i izbiju na površinu prvom prilikom. ♥ Neka vam slušanje bude prioritet Odvojite vrijeme da budete sami. Sve ostalo ostavite po strani. Poruka koju će vaše dijete čuti je: «Volim te dovoljno da te slušam»

Kada se problem pojavi najprije raščistite svoje učešće u događaju ili situaciji, odlučite čiji je to problem, priznajte greške u ponašanju i onda iznesite svoje želje ili zahtjeve. Npr. kada ste nezadovoljni zbog načina na koji vaše dijete održava sobu, čiji je to problem – da je to problem vašeg djeteta, ono bi održavalo svoju sobu čistom! Ako obično govorite nešto kao «Tvoja soba izgleda kao svinjac! Stidi se! Ne može se ništa tamo pronaći! Zar nemaš nimalo samopoštovanja!» Mogli ste do sada primijetiti da vaše dijete ne trči da pospremi sobu i održava je tako zauvijek. Zar ne? Vi, također, vjerovatno rutinski koristite verziju ovih riječi. Izjava sa «ti» prenosi problem na nekog drugog i stavlja vaše dijete u položaj da se brani. Zapamtite da to nije djetetov problem, nego vaš!

Slijedeći put koristite izjavu sa "ja" priznajte problem. Npr. «Sine, želim da znaš da se osjećam loše zbog toga kako kuća izgleda u posljednje vrijeme. Ja se tako trudim da napravim dom na koji bismo svi mogli biti ponosni. Ja sam, takođe, umorna poslije posla i ne trebam još i dodatnog posla. Trebam tvoju pomoć kako bi tvoja soba bila uredna. Ja znam da je to tvoja soba, ali ona je i dio našeg doma. Možeš li mi pomoći održavati svoju sobu urednijom? Pomoći ću ti ako želiš i na raspolaganju sam ti. U redu!»

Ovo su samo neki od prijedloga kako poboljšati, popraviti i uživati u odnosu sa vašom djecom. Nije se lako promijeniti preko noći, ali upravo vi ste ti koji će imati dugotrajne koristi od toga. I ako uvijek radite ono što ste oduvijek radili, uvijek ćete dobijati ono što ste dobijali! Vi ne želite ono što ste uvijek dobijali. Ono što vi želite je poštovanje koje zaslužujete i odnos pun ljubavi kojem ste se uvijek nadali da ćete ga imati sa vašom djecom. Možete ga imati sa samo malo truda.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

"Saslušaj me" (ovo mogu slobodno reći da je važno i kao prevencija narkomanije)

Kada te zamolim da me slušaš, a ti mi počneš davati savjete, Nisi uradila ono što sam te zamolio/la.

Kada te zamolim da me slušaš, a ti mi počneš govoriti zašto se ne trebam tako osjećati Ti gaziš moje osjećaje.

Kada te zamolim da me slušaš, a ti osjećaš da treba nešto da uradiš Da bi riješila moj problem,

Izdala si me, ma koliko čudno to može izgledati.

Saslušaj me! Sve što tražim od tebe je da me slušaš,

Ne da pričaš ili radiš, jednostavno me slušaj.

I mogu to uraditi sam(a): nisam bespomoćan/na

Možda obeshrabren(a) i nesiguran/na,

Ali ne bespomoćan/na.

Kada uradiš nešto za mene,

Nešto što mogu i trebam uraditi sam(a),

Ti pojačavaš moj strah i bespomoćnost.

Molim te, jednostavno me saslušaj.

Ako želiš da pričaš, pričekaj trenutak na svoj red, i ja ću saslušati tebe.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Aktivno slušanje

Slušanje sa svrhom

Kontakt očima i govor tijela

Dirljivo (nepatetično) izlaganje

Podstaknite daljnji razgovor – otvaranje vrata

«Pričaj mi još»

«Ima li još nešto što hoćeš da mi kažeš o tome?»

Budi dirljiv (ne patetičan)

Postavite sebe u njihov položaj

«To mora da je strašno teško za tebe!»

Opravdajte osjećanja

«Čini se da si stvarno ljut(a)/tužan/uznemiren(a) zbog toga.»

Budite radoznali

Ne donosite sud!

Postavljajte pitanja sa odgovorima po sopstvenom izboru (ne odgovori DA/NE) Prepričajte činjenice i osjećanja

Ponavljajte par zadnjih riječi

Prepričavajte sa razumijevanjem (ne kao papagaj)

Da i Ne kod aktivnog slušanja

Da  Ohrabrite dijete da nastavi sa govorom

Razjasnite šta je dijete reklo

(«Da li misliš...?»)

Ponovo izložite sa svojim riječima

(«Dakle...») Prikažite djetetova osjećanja

Koristite podsticajna pitanja

(odgovori nisu sa Da i Ne)

Prikažite ukratko

Obazirite se na govor tijela

Opravdajte njihova osjećanja i prikaz događaja

Ne Ne Raspravljajte!

Ne Krivite!

Ne Moralizirajte!

Ne Sudite!

Ne Pitajte «Zašto?»

Ne Dajite savjet!

Ne Prijetite!

Ne Izlažite neki vaš događaj

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Otvorena pitanja

Otvoreno pitanje

♥ Odgovor mora biti duži od jedne ili dvije riječi

♥ Obično počinje sa «kako?» ili «šta?»

Zatvoreno pitanje

♥ Odgovor može biti «da», ili «ne» ili jedna riječ

♥ Obeshrabljuje osobu da priča

♥ Usporava tok razgovora

Ne - pitajte pitanja koja će zadovoljiti vašu sopstvenu znatiželju- pitajte «zašto...?» - pitajte duga, komplikovana pitanja

Da Neka vaša pitanja budu jasna i jednostavna

Neka su vaša pitanja u sadašnjosti.

Korištenje otvorenih pitanja

1. Početak konverzacije

«O čemu bi željela/želio razgovarati?»

2. Razjasnite i razložite

«Šta podrazumijevaš pod ___________?»

«Kako je to problem za tebe?»

«Šta je to što ti u toj situaciji smeta?»

3. Rad sa osjećanjima

«Kako se ti osjećaš u vezi s tim?»

4. Rješavanje problema

«Koje mogućnosti imaš?»

«Šta misliš, šta će biti najbolje?»

«Koja je najbolja/najlošija stvar koja se mogla dogoditi?»

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Građenje poštovanja i empatije

Djeca koja su stabilna i imaju samopouzdanja imaju manje šanse da u životu zapadnu u poteškoće. Ukoliko naš odnos sa djecom karakterišu poštovanje i dostojanstvo, iste te odlike su poruka kako bismo to mi željeli da se naša djeca ponašaju prema nama ili prema drugima. Pomažući djecu da se stave u tuđi položaj i da razumiju osjećanja drugih, mi za njih gradimo put koji će ih voditi da postanu zrele i brižne osobe. Izgradnja samopouzdanja kod djece

Da bi se pomoglo djeci u izgradnji ličnog pouzdanja potrebno je: 1. Postupati prema djeci sa poštovanjem i dostojanstvom Samo zato što su manja, mlađa ili manje sposobna, ne znači da ih treba manje poštovati 2. Hvaliti svoju djecu za ono što jesu i što čine Osobita pažnja je jedan od najljepših poklona koje djeca mogu dobiti od svojih roditelja. Dajte do znanja svojoj djeci da su dostojna onog što jesu i onoga što rade. 3. Pružiti šanse djeci kako bi uspjela

Kada djeca ispune zadatke i budu nagrađena za svoj trud, osjećaj za samopouzdanje je podstaknut. Pomozite im da uspiju.

4. Biti odgovoran i dosljedan u učenju djece primjernom ponašanju Niko ne misli o sebi pozitivno kada je ismijan ili kada ga neko udari. Fizička i emotivna pogrda pomaže u izgradnji negativnog osjećaja ličnog pouzdanja. Zapamtite da smo svi mi onakvi kako se ponašamo.

5. Poštovati fizički izgled djeteta

Oni posjeduju svoje tijelo kao što i mi posjedujemo svoje vlastito tijelo. Neželjeni dodir ili neprijatni komentari u vezi fizičkog izgleda djeteta nisu načini za iskazivanje poštovanja. Djeca će poštovati izgled drugih ako su to naučili od svojih roditelja, koji se isto tako ponašaju.

6. Na kraju, razgovarati i saslušati svoju djecu

Raspravljajte o tome šta osjećaju, pružite im šansu da sami donose odluke u okviru porodičnih aktivnosti i ohrabrite ih da budu odgovorni za svoje ponašanje.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Podsticanje samopohvale kod djece

Samopohvala je način na koji djeca stiču samopouzdanje i bolju sliku o sebi samima. Da bi djetetu pomogli da nauči samo sebe da pohvali, roditelji trebaju opisati koliko neko djelo utiče na to da se dijete dobro osjeća. Zamislite sebe u poziciji djeteta i opišite kakav je to osjećaj. Podsticanjem samopohvale djeca razvijaju unutrašnju sposobnost procjenjivanja koja je ujedno realna i istinska.

«Aida, mora da se dobro osjećaš nakon što si pospremila svoju sobu.» Da bi podstakli djecu da sama sebe pohvale, roditelji im trebaju poslužiti kao uzor. Pohvalite se u prisustvu djece kad god uradite nešto dobro ili kad god ste ponosni na neki trud. Primjenjivanje samopohvale je učinkovita nastavna metoda zato što djeca najbolje uče oponašanjem.

Kako pohvaliti dijete

Da biste na prikladan način pohvaliti dijete, slijedite dole navedene upute:  1. Usresredite svoju pažnju na dijete i situaciju – pohvala zaslužuje vašu punu pažnju. 2. Približite se djetetu – pohvala više prija kada je uputi neko ko vam je blizak. 3. Uspostavite kontakt očima tako da su vaše oči na istom nivou kao i djetetove oči. Npr. sagnite se da biste pravo u oči pogledali dvogodišnje dijete – ovakav način čini situaciju još prisnijom.

4. Nježno dodirnite dijete – dodir je pozitivan način komunikacije... 5. Budite prijatni – svakome se sviđa nasmiješeno lice. 6. Pohvalite svoje dijete zbog ono što ono jeste i što radi. 7. Kao «potvrdu» svojih ljubaznih riječi ponudite zagrljaj.

 Opisne pohvale

Umjesto procjenjivanja, opiši šta vidiš ili osjećaš:

Ovako ne treba: «Pospremila si sobu. Kako si ti dobra djevojčica!»

Ovako treba: «Vidim da se puno radilo ovdje. Sve su knjige vraćene na police i svaka je igračka pokupljena»(to je to što vidite) i «Zadovoljstvo je ući u ovu sobu!» (to je ono što osjećate) Umjesto: «Baš je lijep ovaj šal koji si napravila! To je veoma brižljivo!» Bolje je: «Pogledaj samo ovu raskošnu crvenu boju i ove debele rese i ove redove jednakih bodova!» i «I širok je! Ovaj šal će me stvarno ugrijati kad bude hladan dan!» Umjesto: «Ovo je divno! Ti pišeš dobru poeziju!» Bolje je: Dirnuta sam tvojom poemom o orlu!» i «Naročito mi se sviđa ovaj dio – zamah džinovskih krila!»

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Reagovanje na dječje nevolje:

Umjesto pitanja i savjeta, te poricanja osjećaja, razgovarajte o osjećanjima i imenujte ih: Tako, npr: (M je mama, a K je kćerka)

Pogrešan način bi bio ovakav:

K: «Moja kornjača je mrtva! Jutros je bila živa!»

M:«Nemoj se sada uznemiravati, dušo!» ili: «Nemoj plakati! To je samo kornjača!» i «Prestani! Kupit ću ti drugu kornjaču!»

Bolje je ovako:

K: «Moja kornjača je mrtva! Jutros je bila živa!» M: «O ne! Kakav šok!» "Boli kad se izgubi prijatelj", "Učila si je trikovima i bilo vam je zabavno" i "Stvarno ti je stalo do te kornjače!

Umjesto pitanja i savjeta, te poricanja osjećaja, primite ih na znanje s komentarom tipa: «Oh!... Aha, tako je!»

Još nešto:

Suprotstavite se pozitivnim činjenicama negativnoj priči Ako se vaše dijete opiše na negativan način («Glupa sam» «Nikada ništa ne uradim kako treba»), znate da nije dobro reći «Nisi glupa» ili «Da te nikad više nisam čila da tako govoriš!» Umjesto toga, ponudite svom djetetu vaše mišljenje i činjenice. «Prošle si sedmice završila posao u rekordnom vremenu i potpuno tačno!» «Sjećaš li se kada si mislila da nikad nećeš naučiti da voziš bicikl, a vidi te sada!» Ukoliko je zaista ranije bilo problema, pomenite napredak koji je postignut. «Ranije si imala problema sa čitanjem, a sada već bolje čitaš.»  Ponudite djetetu bolju perspektivu koja mu nedostaje. «Ovo je samo na početku teško i svako ima s tim problema. Vježbanjem ćeš se popraviti i usavršiti.» «Zvučiš frustrirano. Množenje je u početku teško i svi se pate s tim.»  Ovakve tehnike govore djetetu da ono nije glupo, već da se samo suočava sa nečim teškim.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Razvoj empatije kod djece

CIilj: da se pospješi osjećaj brižnosti kod djece Šta je empatija?

Empatija je sposobnost jedne osobe da uoči osjećanja, potrebe i želje drugih. To je sposobnost čovjeka da se postavi u položaj drugog i osjeti kako je to. Kako se povezuje sa roditeljskom brižnošću pri odgoju, empatija je sposobnost shvatanja djetetovih emocija, potreba i želja, te mogućnost reagovanja na vaspitni način,

zadržavajući u središtu pažnje dobrobit djeteta.

Jedan dio empatije se bavi načinom na koji roditelji vaspitavaju svoju djecu. Kako se roditelj bude ophodio s djecom, tako će i ona reagovati na tuđu nevolju. Drugi dio empatije se bavi načinom na koji roditelji reaguju na osjećanje djece. Suosjećajne rekacije poštuju osjećanja i daju djeci do znanja da su njihove emocije

prihvaćene. Kako se empatija razvija?

Neki naučnici vjeruju da se empatija počinje razvijati još dok su djeca veoma mala. Kada jednogodišnje dijete vidi uplakanog vršnjaka, najčešće će i ono zaplakati. Zbog ovog fizičkog oponašanja nevolje, vjerovalo se da djeca proživljavaju ista osjećanja. Dvogodišnja djeca postaju svjesnija odvojenosti od drugih i pokušavaju utješiti uplakano dijete. Do druge godine djeca počinju uviđati da se osjećanja drugih razlikuju od njihovih i postaju osjetljivija na nagovještaj osjećanja druge djece. Kasnije u djetinjstvu se uznapredovala empatija pojavljuje kada djeca mogu uvidjeti nevolju kod drugih i izvan trenutne situacije. U pubertetskom dobu, tinejdžeri mogu osjetiti empatiju prema socijalnim slučajevima, i često svoju brigu demonstriraju načinom odijevanja,

mitinzima i radom za dobrobit zajednice.

Da li sva djeca jednako razvijaju empatiju? Kako ne postoje dva identična djeteta, tako se ni empatija ne razvija podjednako kod dvoje djece.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Kako roditelji mogu razviti empatiju kod svoje djece? Postoji nekoliko načina na koje roditelji mogu pomoći svojoj djeci pri razvoju empatije:

1. Disciplina

Naučnici znaju da je razlika u empatiji među djecom uveliko povezana sa načinom na koji su disciplinovana. Udaranje, šamaranje, omalovažavanje, kritikovanje su prepreke razvoju empatije. Korištenje nenasilnih, odgajateljskih, empatičnih načina za disciplinu, pojašnjenih u ovom priručniku, korak je u dobrom pravcu. 2. Pokazivanje osjećanja

Djeca imaju pravo da pokažu kako se osjećaju, a ono što treba da nauče jeste kako da na pravi način izraze ta osjećanja. Nesuosjećajni roditelji, koji djeci pri iskazivanju njihovih emocija govore da prestanu plakati, da ne pokazuju nezadovoljstvo, samo uče svoju djecu da izbjegavaju pokazivanje, pa možda čak i osjećanje određenih emocija. 3. Prepoznajte i podržite osjećanja djece

Kada djeca izraze osjećanja, prepoznajte i podržite to što osjećaju, npr. Mama: «Belma, izgledaš tako žalosno, to što si izgubila igračku je veoma tužno.» Rezultat toga je da se Belma osjeća uvaženom jer su i njena osjećanja podržana. Majka je poštovala njena osjećanja i dozvolila joj je da prihvati tugu i da se nosi s njom. 4. Izražavajte empatiju

Kada roditelji iskazuju empatiju, oni uče svoju djecu brižnom načinu reagovanja na tuđu nevolju. 5. Razvijte porodični osjećaj moralnosti

Učite djecu da su određena ponašanja moralno ispravna ili pogrešna. Danas naučnici vjeruju da se korijeni morala nalaze u empatiji, jer suosjećanje sa nekom može spriječiti (umanjiti) patnju te osobe.

6. Uticaj ponašanja

Pomozite djeci da shvate uzročno-posljedični koncept empatije. Kada se djeca ponašaju na određeni način, to njihovo ponašanje je uzrok reakcije kod nekog drugog.

Izjava kao npr. «Da moj otac zna da ću ovo uraditi, bio bi zaista razočaran!» je empatička jer je djetetu stalo do toga kako će se njegov otac osjećati. Stoga, njegova odluka da nešto uradi ili ne – može biti zasnovana na mogućem odgovoru osobe do koje mi je stalo. Takva vanjska kontrola (osjećanja djetetovog oca) pomaže formiranju osnove za razvoj unutrašnje kontrole (da to uradim, osjećala bih se zaista loše). Takve reakcije na situacije su daleko bolje, nego da dijete kaže: «Kada bi moj otac znao da sam htjela to uraditi, ubio bi me!» ili «stvarno bih dobila svoje» jer ovakva i slične izjave uzrokuju nesigurne odluke zasnovane na strahu ili prijetnju.

 (Autorica, B. Miller): Imam dvije misli o upotrebi prijetnji koje bih podijelila sa vama. Prva je da je to potpuno loš način odgajanja djece. U početku će djeca vjerovatno reagovati na prijetnje dok im ne dosade i dok se ne počnu opirati takvom tretiranju. Roditelji koji se ponašaju kao tirani i prijete svojoj djeci, samo ih uče kako da se ponašaju kao nasilinici. Druga misao je ta da prijetnje i ne znače baš mnogo, jer se vrlo rijetko sprovode u djelo. Kod vaspitanja djece ništa nije tako snažno kao empatija. Cilj empatije je da navede djecu da unaprijed

razmisle o mogućoj posljedici svog ponašanja

7. Posmatrajte druge

Kada ste sa djetetom u prodavnici ili skupa gledate TV program, onda, kada je to pogodno, ukažite na ono što ste zapazili i zatražite od djeteta da da svoje mišljenje. Otac: «Pogledaj tu majku. Udarila je svog sina. Šta misliš, zbog čega je to uradila? Šta misliš šta je tada osjećala? Kako li se dijete osjećalo?» 8. Porodična pravila

Bez udaranja, štipanja i uvreda – to su stvari koje treba da budu na listi pravila svake porodice. Roditelji koji brinu – uče djecu da budu brižna.

9. Učite djecu da brinu o ljubimcima, biljkama i predmetima Hranjenje ljubimaca, zalijevanje biljaka, tretiranje igračaka i drugih predmeta sa poštovanjem su odlični načini za podučavanje empatije. Briga za druga živa bića i predmete takođe može smanjiti suparništvo među djecom. 10.Neverbalni znakovi

Učite djecu da obraćaju pažnju na neizgovorene nagovještaje raspoloženja kod drugih ljudi. Pošto je najveći dio komunikacije neverbalan, suosjećajna su djeca ona koja pravilno tumače kako se drugi osjećaju.

11. Učite djecu da dijele

Dijeljenje je jedan od važnijih aspekata ponašanja koji djeca nauče tokom djetinjstva. U ranim godinama je za djecu vrlo teško dijeliti stvari jer se tada bore između gomilanja svega i svačega i želje da udovolje svojim roditeljima koji od njih traže da se odreknu svojih dragocjenosti. Kako djeca razvijaju svoj osjećaj povjerenja u svijet, shvataju da odricanje od nečega nije vječno, nego privremeno. Nakon kraćeg vremena će dobiti natrag ono čega su se odrekli. Imajmo na umu nekoliko stvari o dijeljenju:

Posudi predmet koji pripada nekom drugom

Ne moraju se sve stvari dijeliti

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Kako odgojiti moralno dijete?

Praktični prijedlozi za roditelje:

Obratite pažnju na vlastito ponašanje i vrijednosti. Da li se prema drugima odnosite sa poštovanjem? Da li su vam važni empatija, saosjećanje i pravda? ♥ Pažljivo razmislite o vlastitom načinu rješavanja konflikata na poslu, kao i kod kuće. Da li ste iskreni? Dobar slušalac? Da li tražite poštena rješenja konflikata, ili vam je najbitnije da ste vi u pravu i da pobijedite? Da li vičete, da li ste ponekad nasilni i agresivni, da li smatrate da ljude možete pridobiti zastrašivanjem i prebacivanjem krivice? Ukoliko pribjegavate nasilju ili ponižavanju da biste održavali red u vašoj porodici, vaša bi djeca mogla početi koristiti iste tehnike sa svojim vršnjacima. ♥ Počnite razgovarati sa svojom djecom o osjećanjima dok su ona još sasvim mala. Ponudite im riječi koje identificiraju osjećaje «Znam da si ljuta jer ne možeš gledati televiziju». «Tužno je što si bolesna, pa se danas ne možeš igrati sa drugaricama.» Pomozite svojoj djeci da razumiju da se osjećanja razlikuju od djelovanja. Sve vrste osjećanja su prihvatljive, ali sve vrste ponašanja nisu prihvatljive. U ovom smislu je posebno važno da dječaci razumiju da su sve vrste osjećanja prihvatljiva i pozitivna. Djeci treba pomoći da nauče da izraze ljutnju bez fizičkog i psihološkog ranjavanja drugih: «U redu je da si ljut na Farisa zato što je bacio tvoju svesku, ali ga ne smiješ udarati. Možeš li mu reći da si ljut?»

Razgovarajte sa vašim djetetom o tome kako njegovo ponašanje utiče na druge: «Mislim da je Almir bio tužan kad mu nisi dozvolio da se igra sa tobom, a Bakir je bio sretan kada si podijelio svoju čokoladu sa njim.» Ohrabrite dijete da se sjeti kako se ono osjećalo kada se nalazilo u sličnoj situaciji, ili da misli na to kako bi se ono osjećalo u sličnoj situaciji. «Čedina osjećanja su povrijeđena kad mu se tako rugaš. Sjeti se kako si se ti osjećao kad te je Danijel izazivao!»

«Kako bi se ti Zijade osjećao kada bi te svako zadirkivao zbog toga kako izgledaš?» ♥ Od ranih godina vašem djetetu treba pomoć pri nalaženju drugih izlaza umjesto nasilja kao rješenja konflikta.

«U redu je što si ljut na Vedada, ali ga ne smiješ udarati. Hajde da nađemo neki drugi način da to raspravite!»

Pomozite svom djetetu da vidi da je u redu naljutiti se i da to ne mora biti katastrofalno. «Nije ni čudo što si ljuta. Dijana se stvarno ružno ponijela prema tebi. Ali vi se družite već dosta dugo. Možeš li joj reći kako se osjećaš?» Roditelji nisu jedini uticaj

Vi kao roditelj imate ogroman uticaj na vrijednosti i ponašanje vašeg djeteta, ali ne smijemo potcijeniti uticaj vršnjaka i medija. Pretjerano izlaganje nasilju i neučtivom ponašanju može uticati na način na koji djeca rješavaju konflikte ili kako se ponašaju prema drugima. Mediji mogu direktno uticati na ponašanje djeteta, ali i vršnjaci takođe.

Imati razgovor koji traje

Kada su vaša djeca veoma mlada, naviknite se da im govorite o pravdi i drugim pitanjima morala. Pričajte s njima o nasilju i kako se vi osjećate u vezi s tim. Držeći linije komunikacije otvorenim dok djeca rastu, pružate djeci priliku da istražuju vlasite ideje o moralnosti i da podstiču vrijednosti koje su važne vama i vašoj porodici. Život je pun moralnih odluka i neprilika. Svuda postoje prilike da sa svojom djecom razgovarate o porodičnim vrijednostima i moralnosti. Kao platformu za razgovor o moralnim pitanjima koristite nove priče, filmove, TV emisije, knjige i događaje iza svakodnevnog života.

Još u ranom djetinjstvu hrabrite svoju djecu da iskazuju svoja mišljenja, da misle o tome šta bi uradili u raznim situacijama i da se pokušaju staviti u cipele žrtava nepravde.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

LJubav i logika

Ovo poglavlje se bavi načinima na koje roditelji mogu usmjeravati dijete u određenom pravcu, a da istovremeno ne budu previše dominantni ili da nemaju suviše zaštitnički stav prema njima. Temelji ovog pristupa su korištenje empatije, «ovlašćivanje» djeteta u preuzimanju odgovornosti za sopstvene probleme i dopuštanje da iskusi

posljedice svojih aktivnosti.

Pravila ljubavi i logike

Pravilo # 1

Odrasli postavljaju nepovredive granice u načinu voljenja bez bijesa, pridike ili prijetnji. Praivlo # 2

Ako dijete prouzrokuje problem, odrasli mu uzvraćaju ljubavlju. 1. S ljubavlju, odrasli djetetu daju do znanja da je ono sposobno da riješi svoje probleme na način koji ne ometa druge.

2. Djeci se nude ograničeni izbori.

3. Odrasli se služe izjavama iza kojih čvrsto stoje.

4. Odrasli omogućavaju ishode.

5. Odrasli bi trebali pokazati empatiju kada iskazuju ishode. Podučavanje djece da riješe vlastite probleme Ljubav i logika, prvi korak: empatija:«Kako tužno!...»«Kladim se da to boli!» Ljubav i logika, drugi korak: pošalji "snažnu poruku": «Šta misliš da ćeš uraditi?»  Ljubav i logika, treći korak: ponudite izbore: „Želiš li čuti šta su pokušala druga djeca?» U ovom slučaju ponudite raznovrsne izbore koji variraju od loših do dobrih. Obično je najbolje početi sa «slabim» izborima. Svaki put kada ponudite izbor, prijeđite na četvrti korak, tjerajući dijete da svojim riječima iskaže ishod. To znači da ćete varirati između trećeg i četvrtog koraka.

Ljubav i logika, četvrti korak: neka dijete predvidi ishode: «Kako će to funkcionisati?»

Ljubav i logika, peti korak: dozvolite djetetu da ili riješi problem ili ga ne riješi

«Sretno! Nadam se da ćeš uspjeti!»

Ne brinite, ako je dijete dovoljno «sretno» da napravi «slabiji» izbor, duplo će naučiti.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Tri vrste roditelja:

Konsultant: Ovaj roditelj «ljubav i logike» pruža savjete i konsultuje se sa djecom

1. Roditelj šalje poruku djetetu o njegovoj ličnoj vrijednosti i snazi

2. Roditelj vrlo rijetko spominje odgovornost.

3. Roditelj pokazuje kako se brinuti o sebi i biti odgovoran

4. Roditelj dijeli lična osjećanja o svom ponašanju i odgovornostima

5. Roditelj djetetu pruža alternative, pomaže mu da ih istraži i dozvoljava mu da donese sopstvene odluke.  

6. Roditelj pruža vremenske okvire unutar kojih dijete može preuzeti odgovornosti. 

7. Roditelj oblikuje obavljanje posla, završavanje, pospremanje, uz zadovoljstvo zbog obavljenog posla. 

8. Roditelj se često pita «Čiji je ovo problem?» i pomaže djetetu da ispita rješenje problema

9. Roditelj konkretno djeluje i manje govori

10. Roditelj dozvoljava djetetu da iskusi prirodne posljedice života i dopušta im da služe djetetu kao učitelj

 

 Roditelj "Helikopter":

1. Ovaj roditelj «lebdi» nad djecom i spašava ih od neprijateljskog svijeta u kojem žive»

2. Roditelj šalje poruke slabosti i niske lične vrijednosti.

3. Roditelj opravadava dijete, ali se žali ako neke odgovornosti nisu ispoštovane.

4. Roditelj preuzima odgovornosti djeteta.

5. Roditelj štiti dijete od bilo kojeg mogućeg negativnog osjećanja.

6. Roditelj odlučuje za dijete.

7. Roditelj ne pruža takvu strukturu ali se žali: «Nakon svega što sam učinila za tebe!»

8. Roditelj kuka i koristi krivicu «Kada ćeš više naučiti! Uvijek moram pospremati za tobom!»

9. Roditelj kuka i žali se kako ima neodgovorno dijete koje mu zadaje dosta truda.

10. Roditelj koristi mnogo riječi i djela koja spašavaju ili pokazuju da dijete nije dovoljno sposobno ili odgovorno da nešto učini.

 

Roditelj "vojskovođa":

1. Ovaj roditelj komanduje i upravlja životima djece

2.         Roditelj šalje poruke slabosti i niske lične vrijednosti.

3.         Roditelj mnogo zahtijeva i očekuje u vezi sa odgovornošću.

4.         Roditelj govori djetetu kako bi se trebalo nositi sa odgovornošću. Roditelj govori djetetu kako bi se ono trebalo osjećati.

5. Roditelj pruža samo apsolutna rješenja: «To je odluka koju trebaš donijeti!»

6. Roditelj zahtijeva da se poslovi urade, a da se odgovornosti odmah preuzmu.

7. Roditelj naređuje i prijeti «Očisti tu sobu ili...!»

8. Roditelj preuzima problem koristeći prijetnje i naređenja da bi se problem riješio.

9. Roditelj koristi mnogo grubih riječi, a veoma malo djela

10. Roditelj kažnjava: bol i poniženja mogu poslužiti kao pouka.

 

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Ovaj gore post je upravo bio moj 200 post na forumu (ukupno) Undecided jupiii

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Nagrade za dječije ponašanje

Nagrade su najsnažnija sredstva koja pomažu djeci da nauče kako da se prikladno ponašaju. Nagrade utiču na to da djeca stvore pozitivnu predstavu o sebi i daju im do znanja šta vam se sviđa u njihovom ponašanju. Djeca će više učiniti kako bi dobila nagradu, nego što će odbiti da nešto učine zbog straha od kazne. Nagrade su veoma snažne za motivaciju djece. Koristite slijedeće vrste nagrada da pomognete djeci da se osjećaju bolje u svojoj koži i da se nauče prikladnom ponašanju.

Pohvala

Pohvala je najveća nagrada koju dijete, kao i bilo ko drugi, može dobiti. Pohvalite ih za ono što jesu «Volim te! Ti si tako divna kćerka!» i za ono što rade «Stvarno si dobro oprao auto; Dobro si se potrudila da zašiješ dugme na košulji!» dva ili tri puta dnevno. Ne zaboravite, pohvaljujte sami sebe svakog dana.

Nježan dodir

Postoje tri vrste dodira – bolni, zastrašujući i nježni. Svako od nas posjeduje historiju ličnih dodira koja uključuje sve tri vrste dodira. Nježni zagrljaji, češkanje leđa, nježno tapšanje po leđima sa nježnim ljuljanjem su pozitivni tipovi nježnog dodira. Svi žele priznanje. Nježni dodir je lijep način da pokažete djeci da ih cijenite. Koristite nježni dodir sa pohvalom. Zajedno čine snažnu kombinaciju.

Privilegije

Privilegije su odlične nagrade za djecu. Privilegija može biti dodatno gledanje televizije, kasnije lijeganje u krevet nego obično, čitanje više priča pred spavanje, ili neke druge aktivnosti u kojima vaša djeca uživaju. Privilegije nikad ne smiju biti osnovne potrebe koje dijete ima kao npr. stimulacija, vrijeme sa roditeljima, osjećaj sigurnosti, ljubavi ili povjerenja.

Stvari Neki roditelji vole da nagrađuju svoju djecu različitim stvarima kao dodatak pohvali i dodiru. Te stvari mogu biti bilo šta, od sličica do igračaka. Saznajte šta vaše dijete voli i ponekad ga time i nagradite.

Da bi djeci pokazali da prihvatate i poštujete njihova osjećanja, možete uraditi slijedeće:

1. Mirno ih i pažljivo slušati

2. Prihvatiti njihova osjećanja sa riječima «Oh!... Aha... Da, shvatam!» 3. Imenujte osjećanje: «To zvuči uznemirujuće!» 4. Ispunite njihove želje u mašti «Voljela bih da ti mogu napraviti banana-split baš sad!» Sva osjećanja mogu biti prihvaćena. Neke radnje moraju biti ograničene. «Vidim kako si ljut na svog brata. Riječima mu pokaži ono šta želiš, a ne šakama!» Da dijete nagradite bez potcjenjivanja, možete uraditi slijedeće:no složene knjige na policama!» 2. Opisati ono što osjećate: «Zadovoljstvo je ući u ovu sobu!» 3. Jednom rječju, pohvalite njegovo dobro ponašanje: «Razvrstao si svoje olovke i bojice i stavio ih u posebne kutije. To je ono što ja zovem dobrom organizacijom!» Roditelj štiti dijete od prirodnih posljedica i koristi krivicu kao pouk NAGRADE ZA DJEČIJE PONAŠANJE

Nagrade su najsnažnija sredstva koja pomažu djeci da nauče kako da se prikladno ponašaju. Nagrade utiču na to da djeca stvore pozitivnu predstavu o sebi i daju im do znanja šta vam se sviđa u njihovom ponašanju. Djeca će više učiniti kako bi dobila nagradu, nego što će odbiti da nešto učine zbog straha od kazne. Nagrade su veoma snažne za motivaciju djece. Koristite slijedeće vrste nagrada da pomognete djeci da se osjećaju bolje u svojoj koži i da se nauče prikladnom ponašanju.

POHVALA

Pohvala je najveća nagrada koju dijete, kao i bilo ko drugi, može dobiti. Pohvalite ih za ono što jesu «Volim te! Ti si tako divna kćerka!» i za ono što rade «Stvarno si dobro oprao auto; Dobro si se potrudila da zašiješ dugme na košulji!» dva ili tri puta dnevno. Ne zaboravite, pohvaljujte sami sebe svakog dana.

NJEŽAN DODIR

Postoje tri vrste dodira – bolni, zastrašujući i nježni. Svako od nas posjeduje historiju ličnih dodira koja uključuje sve tri vrste dodira. Nježni zagrljaji, češkanje leđa, nježno tapšanje po leđima sa nježnim ljuljanjem su pozitivni tipovi nježnog dodira. Svi žele priznanje. Nježni dodir je lijep način da pokažete djeci da ih cijenite. Koristite nježni dodir sa pohvalom. Zajedno čine snažnu kombinaciju.

PRIVILEGIJE

Privilegije su odlične nagrade za djecu. Privilegija može biti dodatno gledanje televizije, kasnije lijeganje u krevet nego obično, čitanje više priča pred spavanje, ili neke druge aktivnosti u kojima vaša djeca uživaju. Privilegije nikad ne smiju biti osnovne potrebe koje dijete ima kao npr. stimulacija, vrijeme sa roditeljima, osjećaj sigurnosti, ljubavi ili povjerenja.

STVARI Neki roditelji vole da nagrađuju svoju djecu različitim stvarima kao dodatak pohvali i dodiru. Te stvari mogu biti bilo šta, od sličica do igračaka. Saznajte šta vaše dijete voli i ponekad ga time i nagradite.

DA BI DJECI POKAZALI DA PRIHVATATE I POŠTUJETE NJIHOVA OSJEĆANJA, MOŽETE URADITI SLIJEDEĆE:

1. Mirno ih i pažljivo slušati

2. Prihvatiti njihova osjećanja sa riječima «Oh!... Aha... Da, shvatam!» 3. Imenujte osjećanje: «To zvuči uznemirujuće!» 4. Ispunite njihove želje u mašti «Voljela bih da ti mogu napraviti banana-split baš sad!» Sva osjećanja mogu biti prihvaćena. Neke radnje moraju biti ograničene. «Vidim kako si ljut na svog brata. Riječima mu pokaži ono šta želiš, a ne šakama!» Da dijete nagradite bez potcjenjivanja, možete uraditi slijedeće: 1. Opisati ono što vidite «Vidim čist pod, uredan krevet i uredno složene knjige na policama!» 2. Opisati ono što osjećate: «Zadovoljstvo je ući u ovu sobu!» 3. Jednom rječju, pohvalite njegovo dobro ponašanje: «Razvrstao si svoje olovke i bojice i stavio ih u posebne kutije. To je ono što ja zovem dobrom organizacijom!» Roditelj štiti dijete od prirodnih posljedica i koristi krivicu kao pouku

 

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Disciplina

Svrha disciplinskih pravila je da poduče i da usmjeravaju, a ne da kazna bude svrha sama sebi. Naš je cilj da djecu naučimo samo-disciplini, tako da mogu učiti na svojim greškama, te da mogu razvijati vrijednosti i moralnu svijest. U ovom poglavlju su obrađene mnoge vrste nenasilnih disciplinskih mjera.

Motivi lošeg ponašanja

Prema Adlerian i Dreikurs («Dječji izazov») modelima, važno je odrediti dječije motive za loše ponašanje i reagovati na određen način. Roditelji i učitelji mogu otkriti dječiji cilj i prema tome kako se odrasli osjećaju.

Ako dijete zahtijeva pretjeranu pažnju, roditelji se osjećaju uzrujano.

Ako dijete pruža snažan otpor - odrasli se osjećaju ljutito ili izazvano.

Ako je dječiji motiv osveta, odrasli se osjećaju povrijeđeno.

Ako se dijete ponaša malodušno i zamišlja da je nesposobno, roditelji se osjećaju frustrirano i obeshrabreno. Šta mogu učiniti roditelji i nastavnici?

Motiv: Pažnja

Ne poklanjajte djetetu pažnju za kojom žudi kada je ono svjesno nastoji pridobiti lošim ponašanjem. Vrištanje, prigovaranje i psovanje uči djecu da mogu lošim ponašanjem privući pažnju (pa makar ona bila i negativna). Umjesto toga, pokušajte ignorisati ponašanje koje ne odobravate, ali istovremeno pokušajte pokloniti pažnju i da riječima naglasite ono ponašanje koje odobravate. Drugim riječima, zapazite svoje dijete kada se lijepo ponaša! Odvojite vremena samo za njega i provedite to vrijeme zajedno. Pokažite mu da mu nije potrebno da bude zločesto kako bi mu vi poklonili svoju pažnju.

 Motiv: Otpor

Uradite nešto! Nemojte samo ostati na praznim riječima. Preuzmite inicijativu, ali ne na način koji će omalovažavati vaše dijete. Odbijte da vas uvuče u raspravu ili svađu. Umjesto toga poslužite se «JA – izjavom», ponudite izbor, postavite logične posljedice i poslužite se tehnikama rješavanja problema koje će vas dovesti do rješenja koje je prihvatljivo i za vas i za dijete. Pomozite djetetu da osjeti da i ono ima svoju snagu koju može konstruktivno koristiti.

Motiv: Osveta

Treba vam mnogo strpljenja da biste izbjegli svađu i da ne biste primijenili oštre kazne prema djetetu koje koristi ovaj motiv. Važno je prepoznati dijete koje želi povrijediti druge zato što je ono bilo povrijeđeno. Zato slušajte i razvijajte kod djeteta samopoštovanje i pozitivnu sliku o samom sebi i pomozite mu da iskaže svoja osjećanja na manje štetan način.

Motiv: Obeshrabrenost

Ovo dijete će najčešće reći: «Ne mogu.» Roditelji i nastavnici se ne bi trebali upuštati u preuzimanje obaveza od ovog djeteta i raditi umjesto njega sve. Umjesto toga, podstaknite nezavisnost i inicijativu. Dozvolite mu da pomogne vama i mlađoj djeci. Naučite ga da je u redu pogriješiti i da se na greškama uči. Naglašavajte talente i sposobnosti koje vaše dijete ima i pravite male korake do uspjeha.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Disciplina (nastavak) Pozitivne disciplinske strategije

Strategije koje slijede su preventivne mjere, smišljene da situacija ne bi eskalirala do tačke kada su roditelji bijesni i isfrustrirani. Niti jedan disciplinski pristup ne može biti efikasan sa svakim djetetom i u svakoj situaciji, a mnogi zahtijevaju praktičnu primjenu kako bi se koristili efikasno i prihvatljivo.

Pripremite dijete

Recite svom djetetu šta će se desiti. Jasno izrazite svoja očekivanja u pogledu djetetovog ponašanja i stvorite ambijent pogodan za vaša očekivanja. Pokušajte reći: „Svratićemo u banku. Ne možeš trčati uokolo, ali tamo imaju velike specijalne stolice na koje možeš sjesti i čitati priču. Koju priču želiš ponijeti?“

Saznajte šta vaše dijete osjeća

Recite djetetu šta mislite da ono osjeća. Veća je vjerovatnost da dijete odgovori pozitivno kada osjeća da je shvaćeno. Budite empatični i fokusirajte se na ponašanje, a ne na dijete: „Izgleda da se želiš odmah igrati sa mamom. Ponekad i ja stvarno jedva čekam!“

Postavite granice za ponašanja o kojima se ne diskutuje Djetetu jasno objasnite koje su granice i ustrajno ih se pridržavajte. Ponudite izbor

Ponudite izbor, umjesto da dajete naredbe. Niko ne voli da mu se naređuje. Biranje djetetu daje neku vrstu kontrole i odgovornosti, i kada dijete odlučuje, onda je privrženije ishodu. Omogućite mu izbor između dvije prihvatljive mogućnosti, ali budite čvrsti: „Možeš oprati zube prije ili poslije priče za laku noć, to je tvoj izbor.“

Riješite problem zajedno

Odaberite pogodno vrijeme da sjednete sa svojim djetetom i da opišete situaciju. Priznajte osjećanja vašeg djeteta i podijelite vaša, ali nemojte donositi sudove. Dobro razmislite o mogućim zajedničkim rješenjima, izaberite jedno da ga probate i budite voljni da probate i druga ako prvo ne uspije. Ovu strategiju je dobro koristiti sa djecom koja su stara četiri godine.

Obezbijedite pozitivno pojačanje

Kada se vaša djeca ponašaju fino, podstaknite to pohvaljivanjem i ohrabrivanjem. Budite određeni. Priznajte svaki znak pomaka ka željenom ponašanju, bez obzira koliko mali on bio. Fokusirajte se više na trud (napor) a ne na rezultat.

Skrenite djetetovu pažnju

Odvratite njihovu pažnju sa konflikta i usmjerite je ka nekoj novoj aktivnosti. Ako to nije moguće, upotrijebite humor za situaciju koja izmiče kontroli, tako što je neutrališete, kao što to čine fantazija i igra glume. Pokušajte se pretvarati da neživi predmeti (četkica za zube, cipele...) mogu govoriti. Mlađa djeca vrlo dobro reaguju na ovu strategiju.

Dopustite djeci da iskuse posljedice svojih postupaka

Kada djecu izbavljamo iz teške situacije, mi im baš ne činimo uvijek uslugu. Na primjer, umjesto što se ljutite i osjećate se ogorčeno jer užinu vašeg sina već po drugi put morate odnijeti njemu u školu jer ju je on zaboravio ponijeti, jednostavno, nemojte mu je odnijeti. On će naučiti važnu lekciju o odgovornosti, a da se pri tome niste morali sukobiti.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Jedanaest pravila o disciplini

1.

Pomozite djeci da nauče kako da se primjerno ponašaju, tako što ćete ih uključivati u direktna iskustva koja će ih podučiti o poželjnom ponašanju, te im omogućite da pažljivo promatraju vaše ponašanje na način na koji vi želite da se i oni ponašaju.

2.

Posljedice koje usko proizilaze iz ponašanja, pomažu djeci da nauče šta je dobro, a šta je loše. Posljedice koje proizilaze iz primjernog ponašanja nazivaju se nagrade. Međutim, one koje proizilaze iz neprimjerenog ponašanja nazivaju se kazne ili zabrane.

 3. Rezultat je bolji ako više pazite. Jedan od važnijih ciljeva odgoja je da pratite kako se vaša djeca ponašaju.

4. Kazne (zabrane) se koriste kako bi pomogle djeci da promijene neprimjereno ponašanje, a efikasne su samo ako se koriste zajedno sa nagradama u pospješivanju primjernog ponašanja.

5. Kazne se nikada ne koriste u svrhu zlostavljanja, nanošenja povreda ili izricanja prijetnji o nanošenju povreda djeci.

6. Zabrana izlaska usljed neprimjernog ponašanja bit će efikasna ako se vrijeme trajanja zabrane kvalitetno utroši. Ako se vrijeme trajanja zabrane ne utroši kvalitetno, dijete datu kaznu proživljava emotivno.

7. Zabrana izlaska zbog lošeg ponašanja se treba umjereno koristiti u svrhu podučavanja mlađe djece. Ostale vrste zabrana koriste se kod starije djece pretpubertetskog uzrasta i kod djece pubertetskog uzrasta.

8. Kazna mora odgovarati stepenu prekršaja, takođe mora biti opravdana, pristojna i da se odnosi na prekršaj.

9. Cilj zabrane mora imati povod i mora kratko trajati. Zabrana koja duže traje prouzrokuje manju motivaciju da se ponašanje popravi. 10. Ako se zabrana zloupotrijebi ili se neadekvatno provede, treba popustiti neko vrijeme i pronaći drugi način da se upotrijebi.

11. Ako nešto uništiš, moraš da odgovaraš. Ako nešto zabrljaš, moraš to ispraviti. Restitucija je najbolji način da djeca nauče o posljedicama koje proizlaze uslijed neprimjerenog ponašanja.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Šta je kontrola ponašanja?

Kontrola ponašanja je opći termin za opisivanje tehnika koje roditelji koriste da nauče svoju djecu prikladnom i poželjnom ponašanju. Neki primjeri kontrole ponašanja obuhvataju hvaljenje poželjnog ponašanja, ignoriranje nepoželjnog, formiranje prikladnog ponašanja, a kažnjavanje neprikladnog. Roditelji koriste ove tehnike da nauče djecu poštivanju pravila; ispunjavanju roditeljskih očekivanja u pogledu sigurnosti, ispunjavanja školskih obaveza i održavanja čistoće, a da kazne neprihvatljiva ponašanja. Svjesno ili nesvjesno, vi kao roditelji neprestano koristite tehnike kontrole ponašanja.

Kontrola ponašanja uključuje:

- tehnike koje se koriste za uspostavljanje smjernica za ponašanje, što nazivamo disciplinom; - tehnike koje se koriste za odstranjivanje neprikladnog ponašanja, što nazivamo kaznom; i - tehnike koje se koriste za ukorjenjivanje prikladnog ponašanja, što nazivamo nagradama.

 Šta je disciplina?

Pod disciplinom podrazumijevamo pravila, smjernice i standarde za prihvatljivo ponašanje koje roditelji žele uspostaviti kod svoje djece. Disciplinu sačinjavaju granice unutar kojih dijete uči da djeluje i da se ponaša na društveno prihvatljiv način. Disciplina npr. može uključiti obaveze koje djeca imaju u kući, tačno određeno vrijeme za izlazak, porodična pravila poput zabrane tuče ili bacanja stvari, održavanje čistoće i posljedice za nepoštivanje pravila. Poruka koju roditelji upućuju kroz disciplinu je: „Stalo mi je do tebe, zato ću postaviti ograničenja i posljedice, da ti pomognem u kontrolisanju ponašanja.“

Šta je kazna?

Kazna predstavlja kažnjavanje djeteta od strane roditelja kada dijete prekrši jedno ili više pravila, smjernica ili normi prihvatljivog ponašanja. Prikladni načini kažnjavanja mogu biti pauze u igri (time-out), gubitak određenih privilegija ili vrsta nadoknade za slomljenu stvar. Dijete koje je namjerno slomilo igračku može se kazniti pauzom od pet minuta ili gubitkom privilegije da se igra s drugim igračkama tog dana. Starije će dijete npr. morati otplatiti ili zamijeniti slomljenu igračku.

Šta su nagrade?

Djetetu se daju nagrade kada se pridržavalo porodičnih pravila ili se prikladno ponašalo. Nagrade mogu biti nekonkretne poput pohvale i osmijeha za ono što dijete jeste i za ono što ono radi, ili za njegovo ugađanje drugima. Također mogu biti konkretne poput specijalnih privilegija, dopuštenja ili korištenje telefona. Svrha nagrađivanja je davanje djeci do znanja da je njihovo ponašanje prikladno i cijenjeno.

Razlika između kazne i discipline

Kazna i disciplina su, poput nagrade, oblici kontrole ponašanja. Međutim, razlika između ta dva koncepta je velika. Disciplina podrazumijeva pravila i ponašanje djece onako kako to očekuju roditelji. Kaznu predstavljaju radnje poduzete od strane roditelja kada su pravila namjerno prekršena.

Poslužimo se primjerom da bi smo ilustrovali razliku. U sportu igrači moraju poštovati određena pravila ili standarde. Nazovimo ova pravila disciplinama. Pravila su u igri potrebna da bi ona bila odigrana na način na koji se to očekuje. Kada se pravilo prekrši, sudija određuje kaznu igraču ili timu kojem igrač pripada. Hokej igrač koji dođe u sukob sa drugim igračem biva kažnjen. Tuča nije dozvoljena. Sudija naređuje igraču da sjedi u kaznenoj kabini pet minuta... Kada se djeca potuku kod kuće, ona bivaju kažnjena jer se tuče u kući kose sa porodičnim pravilima. U ovom slučaju je sudija jedan od roditelja koji naređuje djetetu da sjedi u kaznenoj kabini pet minuta. Kod kuće ovu kaznenu kabinu nazivamo „Time-out“. Ipak, da bi kazna bila svrsishodna, pravila moraju biti jasna, dosljedna i pravična.

Od podjednake važnosti je dosljedna primjena pravila i njihovo prisustvo. Ako se pravila stalno mijenjaju, kao npr. ono što je prihvatljivo u utorak, nije prihvatljivo u subotu, rezultovaće osjećajem konfuzije i konačno ljutnje. Upravo kao hokej igrači, djeca će se naljutiti na roditelja i početi da smatraju da su pravila i kazne nepravedni.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Vrste kazne

Postoje četiri vrste kazne prikladne za djecu u dobi od dvije i pol do pet godina starosti: Ukidanje privilegije

Prikladno za djecu od dvije i po godine i stariju djecu. Privilegija je neko pravo koje roditelj daje. Privilegije mogu biti gledanje telvizije, igranje nekom igračkom u kući itd. Ako dijete zloupotrijebi predmet ili privilegiju, ono je na neko vrijeme gubi. Oduzmite igračku ili privilegiju samo ako je dijete zloupotrijebi (baci, slomi isl.)

Zabrana izlaska

Prikladno za djecu od tri i pol godine starosti i više. Kada dijete namjerno napusti dvorište ili neko područje bez odobrenja, prikladna kazna je da mu se zabrani izlazak iz dvorišta ili kuće. Dijete mora znati kada ne smije napuštati dvorište. Ako ono ne razumije da je takvo ponašanje neprikladno, nemojte ga kažnjavati zabranom izlaska.

Roditeljsko razočarenje

Prikladno za djecu od dvije i pol godine starosti i više. Roditeljsko razočarenje je obična izjava kojom se izražava roditeljevo razočarenje ponašanjem djeteta. Namjera je da se kod djeteta izrazi svijest i briga o roditeljskom razočarenju. Primjer upotrebe roditeljskog razočarenja: „Sine, želim da znaš koliko sam razočarana time što si udario svog brata. Siguran sam da ga nećeš udariti slijedeći put kad te uznemiri, već da ćeš mu reći da ne dira tvoje igračke. Ali sada sam razočaarna.“ Popratite ovu izjavu time što ćete reći djetetu da je dobilo zabranu izlaska ili da mora ići na „Time-out“.

 „Time-out“ (Ćošak)

Prikladno za djecu od najmanje tri godine starosti. „Time-out“ je privremena izolacija djeteta od drugih, jer je njegovo ponašanje bilo neprikladno. To je metoda kojom se djetetu daje na znanje da mora sjediti samo u tišini neko vrijeme zato što je bilo zločesto prema drugima. „Time.out“ nije dugotrajna izolacija djeteta. To nije osama u nekoj mračnoj prostoriji. To nije prijetnja gubitkom roditeljske ljubavi ili zaštite. „Time-out“ je privremeno izolovanje djeteta od drugih zato što se ono ponašalo neprikladno. To je tehnika kojom se djeci stavlja do znanja da, kada odluče da prekrše neko pravilo, neko vrijeme moraju sjediti sama u tišini.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Pravila moraju biti pravedna

Pravila koja su roditelji postavili za djecu moraju biti pravedna. Zapamtite da su pravila napravljena sa namjerom da se djeci da do znanja šta smiju, a šta ne smiju raditi. Ona nisu napravljena da spriječe opšti pozitivan razvoj djeteta. Suviše stroga pravila sprječavaju navikavanje na nezavisnost, autonomiju i odgovornost – stvari koje upravo želite da vaša djeca nauče. Kada djeca osjete da u pravila koje ste postavili suviše stroga, možete sa njima diskutovati o tome i pokušati izravnati vaše različite stavove. Kada djeca osjete da su pravila suviše stroga i da im je uskraćena prilika da o njima raspravljaju, ona mogu smatrati da su i pravila i kazna nepravedni.

Pravila moraju biti jasna i dosljedna

Bez jasnih i dosljednih pravila nema ni pravedne kazne. Ako igrači ne znaju pravila igre, ili ako se pravila mijenjaju svake sedmice, bit će nemoguće da igrači znaju šta je dozvoljeno, a šta nije. Bez znanja o ovome, igrači bi bili ljuti i ogorčeni na sudiju. Isto je i kod kuće. Roditelji očekuju da se njihova djeca ponašaju u skladu sa prihvatljivim ponašanjem. Ipak, da bi se ponašali na način koji oni smatraju prihvatljivim, djeca moraju poznavati pravila – šta je, a šta nije prihvatljivo.

Kazna mora biti trenutna, dosljedno primjenjiva i nenasilna Kada su djeca upoznata sa pravilima, kršenje istih se mora riješiti na trenutan, dosljedan i nenasilan način. Postoje tri ključna faktora koji osiguravaju pravednu i efikasnu kaznu: 1. Vrijeme prošlo od dječijeg ponašanja do trenutka kazne 2. Dosljednost u provođenju pravila

3. Pravedan i nenasilan način kažnjavanja djeteta

Vrijeme

Kako bi bila što djelotvornija, kazna treba nastupiti odmah po djeteovom nedoličnom ponašanju. Kratak vremenski razmak pomaže djeci da razumiju odnos i vezu između nedoličnog ponašanja i kazne. Nije dobro dopustiti da prođe dosta vremena od trenutka nedoličnog ponašanja do kazne, jer djeca tada mogu biti zbunjena i ne sjećati se razloga zbog kojih ih se sada kažnjava.

Dosljednost

Kako bi se broj dječjih ispada sveo na minimum, djecu treba svaki put kazniti kada takvo ponašanje nastupi. Ako pak djecu samo povremeno kažnjavamo, ona će biti zbunjena, mogu postati manipulativna i često će kažnjavanje smatrati nepravednim. Dosljedno provođenje nenasilne kazne svaki put kada nastupi djetetovo nedolično ponašanje ključ je uspjeha ka dječijem razumijevanju onoga šta jeste a šta nije prihvatljivo.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Diskutovaćemo i o adekvatnim i o neadekvatnim načinima na koje roditelji komuniciraju sa svojom djecom. Naš cilj je da vam pomognemo da razvijete adekvatne, nenasilne vještine kontrolisanja ponašanja, kako biste ih mogli uspješno koristiti da pomognete svojoj djeci da se nauče ponašati na prihvatljiv način. Sistematska upotreba tehnika nenasilnog kontroliranja ponašanja će na kraju rezultirati sretnijom, zadovoljnijom komunikacijom između vas i vaše djece.

"Time out"

„Time out“ je metod učenja djece da njihovo ponašanje nije prihvatljivo i da ono što žele ne mogu dobiti neprimjerenim ponašanjem. „Time out“ je izolacija djeteta od svake vrste pažnje, uključujući i negativnu pažnju kojoj ono teži. Djetetu je dato vrijeme da se smiri i da razmisli o tome koji je to drugi način na koji bi ono moglo ostvariti svoj cilj. Pored toga, i odrasli tako dobijaju mogućnost da se „ohlade“ i da na najbolji način donesu odluku o posljedicama koje bi imale najdjelotvorniji poučan efekat na dijete.

Šta je „Time Out?“

„Time Out“ znači vrijeme provedeno bez pozitivne pažnje. Ono prekida njegovo negativno raspoloženje i prekida njegovo loše ponašanje. „Time Out“ daje djetetu šansu da se smiri i da razmisli.

Kada koristiti „Time Out“?

Koristite „Time Out“ onda kada dijete ozbiljno naruši jedno ili više porodičnih pravila, npr:  namjerno razbijanje, bacanje predmeta po kući, ignorisanje zahtjeva da prestane s nečim, nasilno ponašanje prema drugima, kao npr. udaranje šutanje, psovanje ili čupanje za kosu

 Kada ne koristiti „Time Out?“

Nemojte koristiti „Time Out“ kod manjih kršenja porodičnih pravila, kod ponašanja koje smatrate djelimično uznemirujućim ili neprihvatljivim, ili kod uobičajenih prekršaja. Pokušajte ovakva ponašanja ignorisati ili koristiti druge vaspitne metode umjesto „Time Out“-a. Selektivna upotreba „Time Out“-a će povećati njegovu efikasnost kao vaspitne metode.

Prije nego što upotrijebite „Time Out“:

1. Uvjerite se da dijete razumije koncept „Time Out“-a Prije i nego što upotrijebite „Time Out“ kao oblik kazne, uvjerite se da dijete razumije šta je „Time Out“ i šta je to što vi očekujete od njega kada ga pošaljete na „Time Out“. Nije pošteno koristiti „Time Out“ prije nego što dijete u potpunosti razumije taj koncept, i to kod djeteta može dovesti samo do zabune.

2.  Uspostavite pravila čije će kršenje dovesti do „Time Out“-a To treba da budu porodična pravila kojih će se pridržavati SVI članovi porodice. To znači da, ako je nasilno ponašanje u kući nedozvoljeno, niti djeca niti roditelji ne smiju biti nasilini. Ako je neozbiljnost za stolom neprihvatljiva, tada SVI moraju pristojno sjediti za vrijeme jela. Važno je da se i sami roditelji pridržavaju pravila, inače će djeca misliti da su pravila nepravedna. Prikladno ponašanje je najbolji način da se djetetu ponogne da upravlja svojim vlastitim ponašanjem.

 3. Odaberite mjesto za „Time Out“

Na tom mjestu ne smije biti stvari koje je zanimljivo raditi ili gledati. Poslati dijete u njegovu sobu nije adekvatan „Time Out“. U dječjoj sobi ima mnogo stvari koje se mogu raditi (čitanje, bojenje, igranje...) ili gledati (televizija, časopisi, slike...). Stepenice (za djecu koja mogu hodati), hodnik, prostor iza vrata ili stolica okrenuta prema zidu su prikladna mjesta za „Time Out“. Na ovakvim mjestima dijete nema šta da radi, osim da sjedi i čeka. NIKADA ne zaključavajte djecu u sobu i nikada nemojte koristiti mračnu ili neprozračnu prostoriju za „Time Out“. „Time Out“ je premještanje djeteta iz ugodne u nestimulirajuću situaciju. Ono NIJE zatvorska kazna.

4. Ustanovite koliko će „Time Out“ trajati Jedno dobro pravilo je da date jednu minutu „Time Out“-a za svaku godinu starosti djeteta. Kako koristiti „Time Out“?

1. Jednom upozorite dijete da je njegovo ponašanje neprikladno i da će, ako se takvo ponašanje nastavi, morati da ide na „Time Out“ Možete, npr. reći: „Elma, neozbiljnost nije prihvatljiva za stolom. Ako se nastaviš neozbiljno ponašati, morat ćeš napustiti večeru i otići na „Time Out“ od dvije minute.“

2. Ako se neprikladno ponašanje nastavi, recite djetetu da ide na „Time Out“ Ako se dijete opire, upotrijebite minimum fizičke sile da ga natjerate. Učinite to tako što ćete ga nježno, ali odlučno uzeti za ruku ili uhvatiti ispod oba pazuha i odvesti ga na „Time Out“. Pri tome nikad nemojte biti nasilni. Efekat kazne za neprikladno ponašanje se gubi ako ste nasilni.

3. Zanemarite sve djetetove komentare, argumente i obećanja da se više neće tako ponašati Svaka pažnja od strane roditelja može stimulisati neprikladno ponašanje. Pobrinite se da dijete izvrši naređenje i ode na „Time Out“.

4. Recite djetetu koliko će „Time Out“ trajati Budite određeni. „Faruk, dobio si dvije minute „Time Out“-a zbog neozbiljnog ponašanja za stolom, nakon štao sam te jednom upozorila. Možeš se vratiti nakon dvije minute sjedenja u tišini.“ Nije na djetetu da se odluči kad će se vratiti, niti na vama da odlučite kada ga možete ponovo podnositi. „Time Out“ je zvanična posljedica kršenja zvaničnog porodičnog pravila. Ako imate kuhinjski sat, to je dobar način da budete tačni i da „Time Out“ učinite objektivnim. Upamtite da ne smijete obraćati pažnju ni na kakvo zapitkivanje o tome kada vrijeme za „Time Out“ ističe.

5. Podsjetite dijete da „Time Out“ ne počinje teći sve dok se ono ne umiri Ako je dijete glasno, ako plače ili bježi sa mjesta za „Time Out“, vratite ga tamo. Napomenite mu da „Time Out“ počinje tek kad ono bude mirno sjedilo.

6. Nakon što je „Time Out“ završen, potaknite dijete da se prikladno ponaša Pohvalite ga zato što je bilo tiho za vrijeme „Time Out“-a. Ako ste ga morali odstraniti od stola, dozvolite mu da završi sa jelom. Ako je do neprikladnog ponašanja došlo za vrijeme igre, provedite malo vremena sa djetetom, gradeći ponašanje koje je prikladno za igru. Ako se neprikladno ponašanje ponovi, „Time Out“ se mora ponovo provesti.

Neke stvari koje bi trebalo razmotriti

„Time Out“ je najefikasniji kod djece predškolskog i školskog uzrasta (3-9godina). „Time Out“ nije korisna vaspitna metoda za tinejdžere. Druge vaspitne metode, kao što su izbor i posljedica i gubitak privilegije, puno su efikasnije kod adolescenata. „Time Out“ može biti dobrovoljan i nedobrovoljan. Dijete može samo inicirati „Time Out“ nakon neprikladnog ponašanja. Nedobrovoljni „Time Out“ je kada roditelj zahtijeva od djeteta da ode na „Time Out“ nakon nekog prekršaja.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Izbori i posljedice

Djecu pokušavamo naučiti samodisciplini, kako bi ona, kad odrastu, bila u stanju donositi za sebe dobre odluke. Postojanje izbora uči djecu samostalnosti i saznanju da ona imaju moć da utiču na vlastite živote. Pravilno shvatanje posljedica uči djecu da ih odrasli ne kažnjavaju slučajno, nego da njihove aktivnosti imaju prirodne i logičke posljedice koje su usko povezane sa njihovim odlukama ili izborom.

Kažnjavanje kao posljedica ponašanja

1. Kažnjavanje bi trebalo uslijediti odmah nakon kršenja pravila. Nije preporučljivo kažnjavati dijete (ili bilo koga drugog), nekoliko sati ili dana nakon što se prekršaj dogodio.

2. Kažnjavanje se ne bi trebalo koncentrisati na osobu, nego na ponašanje. Nisu ljudi neprimjereni, loši i pogrešni, već samo njihovo ponašanje. Mi želimo da se djeca, omladina i odrasli osjećaju kao pobjednici, a ne kao gubitnici. 3. Udaranje, vikanje i prijetnja su metode kažnjavanja ljudi, a ne ponašanja. Ljudi kojie kažnjavamo na ove načine ne mogu razviti samopoštovanje i slika koju o sebi stvaraju obično je negativna.

4. Kažnjavanje mora biti fer, i uvijek mora biti povezano sa ponašanjem. Fer podrazumijeva kaznu koja nije pretjerana i koja ne traje dugo. 5. Kažnjavanje uvijek mora biti u skladu sa porodičnim pravilima i vrijednostima.

6. Vrsta kazne mora odgovarati vrsti neprimjerenog ponašanja. Zabraniti slijedeći izlazak zbog nedolaženja u dogovoreno vrijeme je kazna koja odgovara vrsti prekršaja. Ukoliko dijete slomi vrijedan predmet u kući, kazna zabrane izlaska bila bi neodgovarajuća. Za takav prekršaj bi bilo prihvatljivije da se slomljena stvar zamijeni ili da je dijete plati.

Umjesto kazne

 Pokušajte izraziti svoja osjećanja jasno, bez napadanja karaktera.

„Ljut sam, jer je moja nova pila ostavljena napolju da zahrđa na kiši!“

 Izrazite svoja očekivanja

„Očekujem da će mi alat biti vraćen nakon što je posuđen.“

 Pokažite djetetu kako da nadoknadi štetu

„Ovoj pili je potrebno malo željezne vune i puno rada.“

Ponudite djetetu izbor

„Možeš posuditi moj alat i vratiti ga, ili više nećeš imati priliku da ga koristiš. Izbor je tvoj.“

 Preduzmite akciju

Dijete: „Zašto je kutija sa alatom zaključana?“

Otac: „Ti reci meni.“

 Rješenje problema

„Šta možemo da uradimo da bi ti mogao koristiti moj alat kada ti treba, a da ja budem siguran da će biti tu kada treba meni?“

Pomoć djeci da sama vladaju svojim ponašanjem

Dati izbor djeci

Postojanje izbora je najjači način izgradnje lične moći kod djece. Za većinu, moć znači sposobnost da se utiče na različite aspekte života putem prava izbora. Moć je uglavnom sposobnost da utiču na neke vidove života po izboru. Negativno odgovaranje, odbijanje da se ide u krevet ili odbijanje da se kupa samo su neki od primjera kako djeca iskazuju svoju moć. Izljevi gnjeva i srdžbe su drugi vid izražavanja njihove moći. Da bi pomogli djeci da svoju moć usmjere u pozitivnom pravcu, dajte im izbor da odlučuju o onim dijelovima svog života koje oni smatraju važnim. Djeca će se osjećati moćnije i koristiti će svoju moć na pozitivan način jer izbori:

 daju djeci pozitivan način da koriste svoju moć;

 pomažu djeci da nauče upravljati svojim ponašanjem;

daju djeci do znanja da imaju moć;

 su dobar način da smanje potencijalne borbe za moć;

pomažu djeci da preuzmu odgovornost za svoje ponašanje.

Davanje izbora djeci može početi već od njihovog rođenja. Slijede neka polja na kojim se djetetu može ponuditi izbor:

Oblačenje: „Sine, koju majicu želiš da obučeš – plavu ili zelenu?“  Jelo: „Dino, želiš li da popiješ mlijeko iz crvene ili bijele šolje?“  Kupanje: „Dejane, da li želiš da se prvo igraš, a poslije da se kupaš, ili ćeš prvo da se kupaš, a poslije da se igraš?“

 Igranje: „Da li želiš da voziš tricikl ili da se igraš u pijesku?“

Kako djeluju izbori i posljedice?

Izbori i posljedice osposobljavaju djecu, koja razlikuju dobro od lošeg, da preuzmu odgovornost za svoje ponašanje. Jednostavno govoreći, djeca odabiru da se ponašaju na određeni način na osnovu očekivanih posljedica svog ponašanja. Posljedice njihovog ponašanja jako utiču na to da li će se oni tako ponašati ili ne. Prirodne i logičke posljedice

Postoje dvije vrste posljedica za svako ponašanje: prirodne i logičke posljedice. Ove posljedice mogu biti ili prijatne ili neprijatne.

Prijatne posljedice ne mogu se izgraditi ili planirati, one se dese prirodnim tokom događaja. Na primjer, dijete koje bosonogo hoda vrućim trotoarom imat će dva vrela stopala. Igranje sa šibicama može rezultovati oprženim prstima. Dijete koje jede dosta slatkiša i ne pere zube vjerovatno će završiti sa ustima punim šupljina. Niko ih ne mora planirati.

Logičke posljedice su, s druge strane, planirane ili uređene posljedice. Logičke ili planirane posljedice uvode roditelji kao način pomaganja djeci da se nauče odgovarajućem i poželjnom ponašanju. Postoje tri logičke posljedice koje roditelji često koriste:

1. gubitak privilegije

2. „ćošak“ i

3 nadoknada.

. Gubitak privilegije može se koristiti kada djeca krše porodična pravila, odbijaju da slušaju odgovarajauće zahtjeve roditelja, ili pogrešno primjenjuju objekte poput igrački, kasetofona ili igrica. Oni mogu izgubiti privilegiju igranja sa izvjesnim igračkama za dan ili dva; privilegiju gledanja televizije jedno veče, ili privilegiju izlaska naveče.

2. „Ćošak“ je djelotvorniji kao posljedica sa djecom predškolskog ili školskog uzrasta nego sa dojenčadi i adolescentima. Sjedenje djece u mirnom ćošku pet minuta je posljedica za neadekvatno ponašanje.

3. Nadoknada uglavnom znači da djeca moraju popraviti nešto što su učinili. Na primjer, ako dijete nešto namjerno razbije, roditelj može od njega tražiti da „plati“ razbijenu stvar. Ovo plaćanje može značiti uzimanje novca iz djetetove štedne kasice, obavljanje dodatnih poslova oko kuće ili zamjenjivanje razbijene stvari. Nadoknada je kod adolescenata djelotvorna posljedica.

Spomenute posljedice su uglavnom kazne za neumjesno ponašanje djece. Logičke posljedice, međutim, ne moraju uvijek biti neugodne. Nagrade su također logičke posljedice za primjereno ponašanje. Na primjer, kada djeca završe svoje kućne obaveze, zaslužuju da dobiju svoj džeparac. Posebna slavlja, posebno vrijeme sa mamom ili tatom, ili dopuštenja da dijete bude budno dodatnih pola sata mogu takođe biti pozitivne logičke posljedice.

Izbori

Mi, odrasli, svakodnevno donosimo odluke. To čine i naša djeca. Odluke koje donosimo obično zavise od ishoda ili posljedica koje možemo očekivati. Iz tih odluka učimo. Ako odlučimo da se ne obučemo toplo zimi, vjerovatno će nam biti hladno. Ako ne volimo da se smrzavamo, pobrinut ćemo se za to da slijedeći put ne izađemo iz kuće lagano obučeni. Odluka da se toplo obučemo zasniva se na nelagodi (ili prirodnoj posljedici) koju smo osjetili kad nam je bilo hladno. Djeca isto tako donose odluke kako da se ponašaju u skladu sa posljedicama koje mogu očekivati.

Učenje kroz izbore i posljedice

„Odluka i posljedica“ je izuzetno snažan model poučavanja za roditelje koji žele pomoći svojoj djeci da se nauče lijepom ponašanju, naročito logičkim posljedicama, jer roditelji imaju veliku kontrolu nad njima. Kada dijete shvati da će određeno ponašanje imati za posljedicu nagradu ili kaznu, ono odlučuje da li će se ponašati na određeni način ili ne. Ako je logička posljedica ponašanja neugodna, kao kazna slijedeće večeri usljed nepoštivanja određenog vremena za izlaske, dijete neće ostati duže od tog vremena, pogotovo ako ima nešto planirano slijedeće večeri. Shodno tome, dijete donosi odluku baziranu na poznavanju posljedice koja stoji iza određene vrste ponašanja.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Ako daš obećanje, ispuni ga

Ustanovili smo da djeca koja razlikuju dobro od lošeg odlučuju da li će djelovati u skladu s tim mjerilima zavisno od posljedica koje mogu očekivati. Da bi se pomoglo djeci da kontrolišu svoje ponašanje, očekivane posljedice MORAJU doći nakon onog što učine. U suprotnom djeca postaju zbunjena i ne znaju šta da očekuju, npr. ako obećate svom sinu ili kćerki da mogu jesti sladoled nakon što pospreme svoju sobu i oni to učine, ali ne dobiju sladoled (očekivana posljedica je izostala), dijete neće vjerovati kada nešto slijedeći put obećate da ćete to i ispuniti.

Ispunjavajte svoja obećanja

Ako vaše dijete prekrši kućno pravilo (nema psovanja) i očekivana posljedica izostane (zabrana izlazaka, gubitak privilegija itd.) pravilo nema značenja ili se ne provodi. Posljedica MORA pratiti ponašanje.

Prijetnje nisu posljedice

Roditelji ponekad znaju prijetiti djeci umjesto da sprovedu konkretnu kaznu. Prijetnje se često ne ostvaruju, i u većini slučajeva se ne bi trebale ostvariti. Na primjer, majka pokušava da usisa tepih u dnevnoj sobi. Primjećuje da su kockice njenog sina razbacane svuda po podu. Mogla bi reći: „Gorane, dolazi ovamo i pokupi kockice ili ćeš ih sve pojesti!“ To nije veoma dobra posljedica. Reakcija na kockice na podu je gotovo bez efekta. Bolja reakcija bi bila: „Gorane, molim te, pokupi ove kockice s poda, ili se nećeš moći s njima igrati slijedeća dva dana.“ Ako dijete voli da se igra kockicama i to čini svaki dan, uskraćivanje privilegije da se njima igra cijela dva dana, za njega bi bilo ravno katastrofi!

Posljedice moraju biti povezane sa ponašanjem Posljedice moraju biti povezane sa radnjama koje želimo podstaći ili eliminisati u suprotnom, logična posljedica može biti shvaćena kao nepravedna. Sada slijede jedan neprikladan, te jedan prikladan primjer izbora i posljedice. Neprikladan primjer: „Dževade, sam si razbio svoju igračku tako što si je bacio o zid. Kao posljedica toga, večeras nećeš dobiti večeru.“ Prikladan primjer: „Dževade, sam si razbio svoju igračku tako što si je bacio o zid. Namjerno bacanje i razbijanje stvari nije dozvoljeno. Kao posljedica toga, ne smiješ se igrati sa svojim igračkama dva dana.“ („Zakasnio si i dva dana nećeš ići kod prijatelja“ „nisi čistila svoju sobu i nećeš dobiti džeparac“) Roditelji, molimo vas, zapamtite:

Samostalan izbor i posljedica (uzrokovanih ponašanjem) Koriste se samo onda kada su djeca sposobna da razlikuju dobro od lošeg, kada se mogu ponašati kako želimo i kada su mentalno sposobni da naprave razuman izbor. Četveromjesečno dijete koje se uprlja nakon što mu kažete da mora koristiti tutu ili neće dobiti sok, sigurno nije sposobno da upravlja svojim tijelom, te ne razumije izbore i posljedice kao sredstva kontrolisanja sopstvenog ponašanja. Ovakva posljedica nije prikladna. Posljedice koje uključuju zlostavljanje Nisu nikada prihvatljive, bez obzira kakvo je ponašanje. Ono što dijete nauči nakon ovakvih postupaka je nepoštivanje autoriteta, filozofiju osvete, te ideju da se vikanjem i batinama djeca mogu natjerati da rade ono što želimo. Ovakvi stavovi vode ka još većem nasilju i još većim problemima u porodici. Primjerom prikladnih posljedica djeca uče zdrave načine kontrolisanja ponašanja.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Verbalno upravljanje

Korištenje „verbalnog upravljanja“ zahtijeva od vas da budete upoznati sa šest jednostavnih koraka. Pregledajte slijedeće korake i savladajte tehnike verbalnog upravljanja. 1. Snažno izrazite svoja osjećanja

 „Fatima, jako me uznemirava što trčiš po prodavnici kao luda.“  „Filipe, bijesna sam što si ostavio moje makaze u sobi svog malog brata.“ 2. Jasno recite svom djetetu šta od njega očekujete  „Očekujem od tebe da fino hodaš i pričaš tiho dok smo u prodavnici.“  Očekujem od tebe da vratiš moje makaze nakon upotrebe.“ 3. Pokažite svom djetetu kako može pomoći, ili ako je prekasno za to, kako da se popravi  „Gordana, mogla bi mi ti pomoći tako što ćeš sama uzeti kutiju svojih omiljenih pahuljica sa one tamo police.“

 „Harise, možeš ribati svoje makaze sve dok ne skineš svo ljepilo, pa ih onda dobro osuši, da ne bi zahrđale.“

4. Dajte svom djetetu mogućnost izbora kao što smo naučili u poglavlju o izborima i posljedicama  „Ilda, možeš li mi pomoći dodajući mi pahuljice ili možeš sjediti u kolicima za namirnice?“  „Jakove, ili ćeš vratiti moje makaze kad s njima završiš, ili ih uopće nećeš koristiti.“ 5. Budite aktivni, učinite nešto!!

 Slijedeći put ostavite Kanitu kod kuće. Ako počne vikati u znak protesta, recite joj da ne može ići zato jer se prošli put nije lijepo ponašala.  Zaključajte makaze. Ako Fikret bude urlao, recite mu: „Sve dok ne naučiš vraćati makaze nakon što ih upotrijebiš, držaću ih tamo gdje ih ja mogu naći.“ 6. Riješite problem. Pokušajte sa svojim djetetom odlučiti šta ćete učiniti slijedeći put. Prije svega, definišite cilj kojeg ćete se oboje pridržavati.  Lejla neće trčati i vikati po prodavnici drugi put.  Mahir će vratiti makaze, nakon što ih je upotrijebio.

Kad oboje budete tihi i smireni, popričajte sa svojim djetetom o cilju. Na primjer: „Nedime, kako možemo biti sigurni da ćeš se slijedeći put u prodavnici fino ponašati?“ Nedim će imati neke prijedloge, vi ćete imati neke svoje prijedloge. Napravite listu svih prijedloga kao mogućih rješenja. Nakon toga pričajte o njima i odlučite koji se vama ili njoj sviđaju ili ne sviđaju.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Rješavanje problema

Većina nas misli da kad postoji neki nesporazum da jedna strana treba pobijediti, a druga izgubiti. U ovom poglavlju se govori o načinima na koji sve strane mogu biti pobjednici, prvenstveno kroz metode slušanja različith stanovišta, ispitivanja razloga koji stoje u pozadini konflikta i kroz komunikaciju koju karakterišu poštovanje i nastojanje da se iznađe rješenje na obostrano zadovoljstvo. Nedim će predložiti:

 Pusti me da trčim i divljam

 Udari me kad vičem

Daj mi neki slatkiš tako da sam miran u prodavnici

 Ako budem dobar, pusti me da gledam TV kad se vratimo kući

 Pozovi mi prijatelja da se imam s kim igrati

 Ako ne budem dobar, daj mi da čitam knjigu u autu.

 

Vi ćete predložiti:

 Ostat ćeš kod kuće ako se ne budeš lijepo ponašao

Kupit ću ti voća da jedeš dok smo u prodavnici

Ići ćemo u kupovinu nakon što malo odspavaš, tako da ne budeš umoran

Ostavit ću te kod bake/nane.

Ako budeš dobar, možeš birati dvije stvari da sebi kupiš  Poslije ćemo zajedno čitati knjigu

Oboje prekrižite prijedloge koji vam se ne dopadaju. Možete reći: „Ne želim da te udarim. Ne sviđa mi se ta ideja.“ Nedim može reći: „Neću da budem kod nane dok si ti u prodavnici.“ Tako prekrižite i ova dva prijedloga, te zajedno pronađite rješenje koje će vam se obostrano svidjeti.

Šest koraka pobjedničke metode:

Za roditelje bi bilo korisno da shvate kako pobjednička metoda u stvari ma šest odvojenih koraka. Vjerovatnije je da će roditelji imati uspješno iskustvo ako budu slijedili ove korake: Korak 1: Otkrivanje i definisanje sukoba

Korak 2: Razmišljanje o mogućim alternativnim rješenjima

Korak 3: Procjena alternativnih rješenja

Korak 4: Određivanje najprihvatljivijeg rješenja

Korak 5: Donošenje odluke o rješenju koje će biti najbolje primijenjeno

Korak 6: Praćenje i vrednovanje efikasnosti rješenja

Riječi koje podstiču saradnju

Ponekad kad odrasli izdaju naređenja ili zahtijevaju nešto, djeca postaju oportunisti upravo zbog načina na koji se od njih traži da nešto urade. Ovo poglavlje obuhvata metode koje pomažu da djecu i tinejdžere (posebno one koji postaju buntovnici kad im se naređuje) naučimo da sarađuju sa željama odraslih.

Da bi podstakli samostalnost...

1. Dopustite djeci da biraju

„Da li si danas više raspoložen za sive ili smeđe pantalone?“ 2. Pokažite poštovanje prema djetetovim naporima „Teglu je ponekad teško otvoriti. Ponekad pomaže kada udariš poklopac sa strane.“ 3. Ne postavljajte previše pitanja

„Dobrodošao kući. Drago mi je što te ponovo vidim.“ 4. Ne žurite da odgovorite na pitanja

„To je interesantno pitanje. Šta ti misliš?“

5. Ohrabrite dijete da koristi izvore izvan kuće „Možda vlasnik prodavnice kućnih ljubimaca ima prijedlog.“ 6. Ne oduzimajte djetetu nadu

„Znači, razmišljaš da se okušaš u predstavi! Bit će to pravo iskustvo!“

Da bi naveli dijete da sarađuje...

1. Opišite ono što vidite ili opišite problem

„Na krevetu je mokar peškir.“

2. Objasnite im „Taj peškir će mi umokriti pokrivač.“

3. Recite to rječju „Peškir!“

4. Opišite šta osjećate „Ne sviđa mi se da spavam na vlažnom krevetu!“ 5. Napišite poruku (iznad vješalice za peškir)

„MOLIM TE VRATI ME NA VJEŠALICU DA SE OSUŠIM. HVALA! Tvoj Peškir.“ Umjesto ovako:

1. «Tako si neodgovorna! Uvijek odvrneš vodu i onda zaboraviš na nju. Hoćeš li da imamo poplavu?

2. «Nisi izvela psa napolje cijeli dan. Nisi zaslužila imati kućnog ljubimca!“ 3. «Koliko puta ti moram reći da ugasiš svjetlo u kupatilu!“ 4. «Odmah da si oslobodila telefon!“

Recite to ovako:

1. «Aida, voda u kadi je došla gotovo do vrha. Kada je skoro puna do vrha» 2. «Vidim da je Astor dosao do vrata, spreman za šetnju!» 3. «Svjetlo u kupatilu je još uvijek upaljeno, a tamo nema nikoga.» 4. «Aida, treba mi telefon, i to odmah.“»

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

"Ja" izjava:

Kad Ti __________________________________________________________                                                                       (upišite tačno ponašanje)

ja se osjećam ____________________________________________________                                              (iskažite svoja osjećanja: sretno/ljuta/preplašena/tužna)

zato što _________________________________________________________ (iskažite potrebu koja je povezana sa tim osjećajem i neku misao ili vjerovanje koje je povezano s istim)

Ono što ja hoću je ___________________________________________________ (opišite određeno ponašanje koje bi se podudarilo sa potrebom)  Odvojite vrijeme da promislite prije sukobljavanja

 Koristite kontakt očima i iskren glas da ispoljite brigu

 Budite konretni i koristite konkretne primjere.

Primjer JA –Izjave

Kada ti... vičeš dok razgovaram na telefon

Osjećam se... ljuto/isfrustrirano

Zato što... ne mogu čuti šta ta druga osoba govori

Ono što bih Ja želio ...da tiho govoriš dok ja razgovaram telefonom Kada ti... bacaš knjige i odjeću svuda po podu

Osjećam se... razočarano/ljuto

Zato što... se ne brineš o svojim stvarima i praviš drugima nered Ono što bih Ja željela je... da smjestiš svoje knjige na mjesto kad završiš sa njihovom upotrebom i da okačiš svoju odjeću na vješalicu na kraju dana.

Izbjegavajte "Ne“

Da li ikada čujete sebe kako koristite riječ „ne“ da upozorite djecu šta da rade u budućnosti? „Ne hodaj po toj blatnjavoj lokvi“

„Ne bacaj prljavi peškir na pod svoje sobe.“

Svaka rečenica koja počinje sa „Ne“ tačno opisuje šta ne želite da se desi – šta dijete ne smije uraditi, ali ne govori djetetu šta da uradi. Kada bolje razmislite, umjesto toga možete tačno djetetu reći šta da uradi: „Hodaj po trotoaru“ ili „baci peškir usput u korpu“. Koristeći pozitivna uputstva na ovakav način bit ćete daleko efikasniji u opisivanju onoga što želite vidjeti u tom trenutku.

Recite „Da, „kada“ i „čim“

Niko ne želi čuti riječ „Ne“. Raspoloženje neke djece se u trenu mijenja kada čuju riječ „ne“ i prestaju slušati sva daljnja objašnjenja. Ukoliko primijetite da se vaše dijete naljuti čim dobije negativan odgovor, pokušajte mu to reći na drugi način. „Mogu li ići u kino večeras?“ (radni dan)

„Da, možeš ići u kino vikendom.“

„Da, možeš gledati TV kada složiš svoje igračke.“

„Da, možeš izaći čim uradiš zadaću.“

Kada kažete „Da“ i onda postavite pravilo ili uvjete, to vam daje priliku da podsjetite osobu na pojedinosti pravila. To također fokusira dječju svijest sa trenutnog „Ne“ na buduće „Da“.

Mali broj roditelja i nastavnika zaista razumije koliko mogu povrijediti riječi izrečene u ljutnji. Roditelji, nane, bake, dede, nastavnici – oni imaju najvažniju ulogu u pružanju primjera djeci. Prema tome, od krucijalne važnosti je razumjeti da negativni pridjevi ili prijetnje, ponižavanje, zastrašivanje ili omalovažavanje, mogu imati razorni efekat na samopouzdanje djeteta.

Izbjegavajte  „Nikada“ i „Uvijek“

Riječi „nikada“ i „uvijek“ povećavaju napetost i sukob. Kada kažete: „Ti nikada...“ ili „Ti uvijek...“, povećavate teškoće, jer takve riječi obično preuveličavaju problem i vrlo rijetko su tačne. (Da li ono baš uvijek, apsolutno svaki put posuđuje vaše stvari, gubi, ili se to dešava ponekad?). Osoba će se odmah braniti tako što će reći da „to ne radi uvijek“ i u tom trenutku rasprava gubi smisao. Umjesto toga, naučite djecu da tačno kažu šta i kada su uradili nešto. Onda se može izbjeći pretjerivanje u raspravi i ostati priseban i suočiti se sa činjenicama.

„Prošlog četvrtka si uzeo košulju iz mog ormana.“ „Prošlu subotu naveče si došla 45 minuta nakon što sam ti rekla.“

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Vrijeđanje

Vrijeđanje je lijeno kritikovanje: umjesto da se potrudite i opišete tačno šta vas je naljutilo, etiketirate osobu uvredljivim imenom. Čim počne vrijeđanje, razgovor se prebacuje s onog što se uradilo i što je problem - na odbranu od uvrede („Nisam /to/ ja, nego ti.“)

Usmjerite sebe i svoje dijete prema definisanju problema, a ne prema vrijeđanju. Naučite djecu da opišu šta se desilo i šta osjećaju bez pretjerivanja ili vrijeđanja. To će spriječiti izbijanje bijesa.

I riječi mogu povrijediti!

Prijetnje mogu preplašiti. 

 „Ako se ne ponašaš dobro...Ja ću te ostaviti ovdje (u prodavnici, autobusu...)“

Ja ću pozvati policiju da te uhapse.“

Ja ću te dati ciganima.“

 

Riječi mogu umanjiti samopoštovanje

Etikete „glup“, „lijen“, „loš“

Poređenja „Zašto ne možeš biti pametan kao tvoja sestra?“

„Zašto nisi dobra kao tvoj brat?“

 Odbacivanje „Ne volim te.“

„Odlazi, . Mrzim te!“

Kritikovanje/Ponižavanje „Šta s tobom nije u redu?“

„Zar ne možeš ništa uraditi kako treba?“

„Kad odrasteš, bićeš propalica.“

Možda to niste mislili.

Možda ćete to uskoro zaboraviti.

Ali vaše dijete neće zaboraviti šta ste rekli.

Razmislite prije nego što kažete!

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Kritika Kada kritikujemo nekoga, ne samo da mu govorimo šta je uradio pogrešno, nego mu ujedno govorimo da je on nekompletna ili loša osoba. Postoji mnogo elemenata koji ukazuju na to da je pogrešno kritikovati. Ovo su samo neki:

Kritika boli Naravno da boli. To je kao da ste nekoga snažno ošamarili riječima.  Kritika uništava. Kritika nikada pozitivno ne utiče na ljude kojima je upućena, ona ih uništava.  Kritika prebacuje krivnju Nitko ne voli da ga se okrivljuje za ono što je ili nije uradio, bez obzira koliko godina ta osoba ima. Kada nekoga konstantno kritikujete, vi mu ne govorite šta i kako treba uraditi. Vi se na taj način fokusirate jedino na lošu stranu.  Kritika zatvara ljude Oni oko sebe grade odbrambeni štit. Ne rade ništa, ne govore ništa, i, na kraju krajeva, ne čuju ništa. Bar ne ono što vi govorite. Tinejdžeri naročito „isključe“ roditelje kada ih ovi kritikuju.

Kritika podstiče ljutnju Neki ljudi reaguju na kritiku tako što postaju ljuti i počinju se svađati.

Umjesto batina:

Roditelji često u bijesu udare dijete jer su sami toliko isfrustrirani da nisu imali vremena razmisliti koja bi disciplinska mjera mogla imati bolji efekat. Batine djecu uče da je prihvatljivo pribjeći nasilju ukoliko su veći ili uticajniji. Kad bi roditelji zastali samo na trenutak i zapitali se šta žele da kažu svom djetetu batinama ili čemu ga žele naučiti, sigurno bi se odlučili za neke druge metode.

Batine nisu najefikasniji način da se dijete vaspitava

Batine pružaju loš primjer

Batine predstavljaju loš primjer u načinu rješavanja sukoba. Djeca uče posmatrajući svoje roditelje. Batine ne uče djecu odgovarajućem ponašanju. Ako roditelj uči dijete da je dobro nekoga udariti, dijete dobija dozvolu da udara druge: braću i/ili sestre, vršnjake itd. Kada roditelj udari dijete on šalje poruku da se snaga može koristiti u ostvarivanju ciljeva. Batine su oblik nasilja

Dijete nikada ne treba udarati predmetima kao što su opasači, drvene kutljače, štapovi itd. Čak i prijetnja batinama izaziva strah i oblik je nasilja. Bilo kakav oblik fizičkog kažnjavanja umanjuje djetetovo samopouzdanje.

Batine ne pomažu djeci da se uče samodisciplini ili da kontrolišu sami sebe Kada dobiju batine, u djeci se javlja mnoštvo negativnih osjećaja koji ometaju učenje. Djeca su obuzeta osjećajima bola, otpora, straha i poniženja i ne mogu se koncentrisati na lekciju kojoj su ih batine trebale naučiti. Oni se pokoravaju iz straha i izbjegavaju neželjeno ponašanje da bi izbjegli kaznu, ali u sebi ne prihvataju pravila i razloge. Dijete postaje povučeno, izbjegava roditelja, a to šteti njihovom međusobnom odnosu. Batine zbunjuju djecu

Kada roditelji dok tuku dijete kažu: „Ovo činim iz ljubavi“ ili „Ovo me boli više nego tebe“, dijete počinje miješati ljubav i bol i uspostavlja vezu između ljubavi i nasilja. Batine pokreću lanac porodičnog nasilja

Kao posljedica batina razvijaju se neprijateljsko raspoloženje, bijes i želja za osvetom. Kako dijete raste, batine moraju postati jače. Istraživanja pokazuju da djeca koju roditelji tuku često kao odrasli tuku svoje partnere ili djecu.

Kontrolišite svoju ljutnju!

Koristite riječi i mjere umjesto fizičkog kažnjavanja.

Vaša djeca će više naučiti i više će vas poštovati.

 

Zašto ne treba tući svoje dijete?

Batine ne uče djecu samo tome da budu pažljiva i poslušna. Batine ih uče i da misle loše o sebi, usađuju im strah i želju za osvetom i daju im dozvolu da udaraju one koje vole. Strah Batine, pa čak i prijetnje batinama plaše djecu. Djeca koja se plaše svojih roditelja često počinju osjećati strah i od drugih odraslih. Sama razlika u veličini između roditelja i djeteta zna biti zastrašujuća. Stalne prijetnje i iskorištavanje fizičke nadmoći pokazuju djetetu da ono nikada nema izgleda da pobijedi. Njegova sigurnost je doslovno prepuštena na milost i nemilost roditelja.

Stvaranje loše slike o sebi samom

Način na koji se okolina odnosi prma djetetu direktno utiče na sliku koju će dijete stvoriti o sebi. Dijete koje je stalno izloženo prijetnjama i batinama počinje misliti da je bezvrijedno, nevoljeno i neželjeno. Niko se ne osjeća dobro nakon batina. Što su batine češće, češći je i osjećaj neprilagođenosti.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Osveta Dijete koje stalno dobija batine traži osvetu. Uobičajena posljedica batina je uzvraćanje. Malo dijete koje ne može uzvratiti udarac traži druge načine da se osveti. Razbijanje nečega što pripada roditelju, pisanje po zidovima ili krađa, samo su neki od načina kojim dijete „uzvraća“ osobi koja ga tuče. Osjećaj osvete stavlja ideju o doličnom ponašanju i pristojnosti u drugi plan.

Dozvola da se tuče onaj koga se voli Roditelj koji tuče svoje dijete rizikuje da će dijete naučiti da su batine dobre. Ovako će dijete naučiti da su batine dopustive i prihvatljive. Izjave poput „Mama te voli i čini ovo za tvoje dobro“ ili „Tata te mnogo voli i ovo će me boljeti isto kao i tebe.“ Samo zbunjuju dijete i šalju dvosmislene poruke. Takva zbunjenost ostaje godinama poslije, kada dijete koje je dobijalo batine postane roditelj i počne primjenjivati isto na svom djetetu. Poznato je da se zlostavljanje djece često prenosi sa roditelja na dijete kao porodično naslijeđe.

 

Jako je važno djecu naučiti da kritike ne moraju biti destruktivne, nego mogu biti i konstruktivne, upućene nasamo, poput dobronamjernog savjeta... Trebamo razlikovati iskrenu, dobronamjernu i konstruktivnu kritiku od one zlonamjerne, izrećene pred svima, izrečene samo sa jednim ciljem - da se ukaže na nečiju nesavršenost i da se ispadne bolji od drugoga...

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Kontrolisanje ljutnje

Ljutnja je normalna emocija koju često osjete i roditelji i djeca. Pomažući djeci da postanu svjesna svojih osjećaja, kako pozitivnih, tako i negativnih poput tuge ili ljutnje, pravi se prvi korak ka učenju samokontrole. Nazivanje osjećaja njihovim imenom, odnosno njihovo imenovanje i prihvatanje osjećaja ljutnje djeci šalje poruku da ona imaju pravo na različite osjećaje. Ono što je važno jeste postaviti granice u smislu manifestiovanja te ljutnje, koju je neprihvatljivo manifestirati pogrdnim riječima ili aktivnostima nego putem pravih riječi i bezbolnih aktivnosti. U ovom poglavlju raspravljamo o tome kako i odrasli i djeca mogu savladati svoju ljutnju na nenasilan način koji se neće negativno odraziti na njihov odnos sa drugima.

 Da li gubite strpljenje sa vašim djetetom?

Zapamtite... 1. Udahnite duboko. I još jedanput. I onda se sjetite da ste odrasli.

2. Zatvorite oči i zamislite da vi slušate ono što se spremate reći svom djetetu

3. Sastavite usne i brojite do 20, ili još bolje do 50.

4. Pošaljite dijete u „Time Out“ („ćošak“)

(po minuta Time Out-a za svaku godinu djetetovog života)

5. I vama treba „Time Out“. Odmaknite se od „situacije“.

Razmislite o tome zašto ste ljuti. Da li je to zaista zbog postupaka Vašeg djeteta, ili je ono samo pogodna meta za Vašu ljutnju.

6. Telefonirajte ili posjetite prijatelja.

7. Ako je neko slobodan da pričuva dijete, izađite i prošetajte

8. Istuširajte se vrućom vodom ili umijte lice hladnom vodom.

9. Pustite muziku. Možda čak i zaplešite ili zapjevajte.

10. Napišite listu sa što više korisnih riječi i sačuvajte tu listu.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Učenje djeteta kako da izrazi svoju ljutnju

Prvi korak: Razgovarajte sa vašom djecom o njihovoj ljutnji a). To je manifestacija boli nanesene u prošlosti koja je ostala potisnuta unutra. b). Kada djeca osjećaju bol, gubitak, ili se osjećaju povrijeđeno, dobro je popričati sa njima o tome. Nije dobro držati probleme u sebi. Prije ili kasnije, morat će se sa njima suočiti. Boljet će u oba slučaja, ali bolje je sa suzama, nego sa udarcima. c). Suze su dobar način za izražavanje povrijeđenosti i bola. Ako djeca ne smiju plakati jer „to nije lijepo“ ili ako u kući postoji uvjerenje da „dječaci ne plaču“, krajnje je vrijeme za mijenjanje tih uvjerenja. Jer, ako „dječaci ne plaču“, povrijeđenost, gubitak i bol ostaju unutra. U tom slučaju, postoji osnova za ljutnju. Što je više povrijeđenosti i boli iznutra, to će više ljutnje biti izvana.

Drugi korak: Emocije su osjećanja koja posjeduju energiju koja se mora izraziti a). Ljutnja zbog ljubavi, povrijeđenosti, boli i drugih emocija ima potrebu da bude izražena. b). Kada se osjećaji potiskuju iznutra, tada su veće šanse da dođe do eksplozije“ Treći korak: Ljutnja je nešto sasvim normalno, ali se treba poraditi na načinu njenog izražavanja a). Tada na red dolazi ljutnja. Svako treba znati koje ponašanje jeste prihvatljivo, a koje nije. b). Preporučujemo slijedeće savjete:

-         Poštujte sebe. Nemojte misliti o sebi loše

-         Poštujte druge. Nemojte misliti o drugima loše.

-         Poštujte okolinu. Nemojte uništavati imovinu ni zagađivati prirodu.

Četvrti korak: Iskazivanje ljutnje ima dvije faze: oslobađanje energije i razgovor o tome šta je dovelo do ljutnje

a). Ponekad blaga ljutnja može nestati kada se o njoj razgovara. b). Kada postoji blaži ili jači stepen ljutnje, bolje je prvo ispoljiti energiju, a onda popričati o tome.

Peti korak: Razni načini za oslobađanje energije. Zajedničko traganje za novim idejama i rješenjima za oslobađanje energije.

a). Nađite dvije ili tri stvari koje bi vaše dijete moglo raditi da bi se oslobodilo energije. Zapamtite prijedlog „ne mogu udariti nešto“ i objasnite zašto. b). Neki prijedlozi za ispoljavanje ljutnje: bilo koje vježbe ili aktivni sport, plesanje uz glasnu muziku, crtanje ili bilo koja druga aktivnost npr. čišćenje kuće, usisavanje i dr. Šesti korak: Razgovarajte o tome šta se desilo što je uzrokovalo ljutnju Razgovor je način da se poveže osjećaj ljutnje sa njegovim logičnim uzrokom. Ova veza je JAKO bitna.

Sedmi korak: Napravite plan i pobrinite se za nagradu a). Ako određene situacije i ljudi podstiču osjećaj ljutnje –  napravite plan kako da izbjegnete, riješite ili vladate takvim situacijama za idući put. b). Planiranje osposobljava ljude – kada vidite da vaše dijete zna primjerno vladati ljutnjom, svakako se pobrinite da nagradite njegov trud i lijepo ponašanje. Zapamtite da ćete dobiti više onoga na šta obraćate pažnju.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Ljutita djeca koja ozljeđuju životinje

Djeca koja namjerno ozljeđuju životinje hitno trebaju pomoć. Ozljeđivanje životinja nije prolazna faza kod djece. To je znak da je dijete u nevolji. Postoji mnogo istraživačkih dokaza koji izjednačavaju maltretiranje životinja sa drugim destruktivnim ponašanjem koje potencijalno prijeti životu. Ozljeđivanje životinja je ozbiljna stvar i djeca koja ozljeđuju životinje trebaju savjetovanje. Posmatrajte kako se ponašaju prema kućnim ljubimcima u vašem domu. Držanje kućnih ljubimaca je izvrstan način da se izgradi empatija, da se stekne osjećaj pažnje ili da se izgradi osjećaj odgovornosti kod djeteta.

Zapamtite: Zlostavljanje je suprotno pažnji, kao što je nasilje suprotno empatiji. Ophodite se prema životinjama sa poštovanjem i pomozite vašoj djeci da izgrade osjećaj empatije.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Ljutnja

Većini djece će trebati roditeljska pomoć u ovom prilično dugotrajnom procesu. Prednost je što - nakon što su ponovila ovaj proces nekoliko puta, djeca će biti u stanju sami identifikovati probleme i naći način da ih riješe. Dijete koje je dosta vježbalo razmišljanje o različitim načinima za rješavanje nekih problema ima veće šanse da riješi konflikt sa pozitivnim ishodom.

Vi možete reći:

1. „Stani. Vidim dvoje veoma ljutite djece. Da vidimo možemo li riješiti ovaj problem.“ 2. „Poslušajmo jedno drugo. Šta se to ovdje događa?“

3. „I Adis i Almir žele slagati slagalicu.“

4. „Hmmm. Koja su moguća rješenja?“

Rješenje 1: Možete odrediti vrijeme i mijenjati se.

Rješenje 2: Adis se može igrati do večere. Almir se može igrati poslije večere. Rješenje 3: Možete se igrati skupa.

Rješenje 4: Možete bacati novčić da vidite koji će se prvi igrati. Rješenje 5: Možemo skloniti slagalicu u ormar da se niko ne igra. Rješenje 6: Možemo naći još jednu slagalicu.

5. „Koje je najbolje rješenje?“

6. „Dobro, nađimo drugu slagalicu.“

7. „Vratiću se za par minuta da vidim dokle ste stigli.“

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Naučite promijeniti raspoloženje

Djeca se mogu naučiti da promijene atmosferu. Nekad se u situacijama ljutnje i bijesa najbolje udaljiti dok se svi ne „ohlade“. Ohrabrite djecu da se ograde od situacije u kojoj im snažna osjećanja izmiču kontroli. Pomozite im da prepoznaju posebna mjesta za „Time Out“ gdje će se osjetiti sigurnim i vratiti kontrolu. Odrasli takođe mogu pomoći stvaranju atmosfere koja promoviše dobro ponašanje. Čiste, uredne sobe i ustaljena rutina mogu kreirati mirnu atmosferu. Haotični rasporedi i skučeni prostori obično utiču na djecu da se osjećaju zbunjeno i frustrirano.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Vi možete reći:

„Kad stvari ne krenu dobro, u redu je udaljiti se.“ „Stani, ispuuuuši se.“

„Kad se situacija čini divljom i ludom, dobro je usporiti i uraditi nešto tiho i smirujuće.“ „Veoma je ružno naći slomljene igračke na podu. Hajdemo spriječiti ljutnju spremajući sobu.“

Podstaknite humor

Humor je odličan lijek protiv bijesa. Pomozite djeci, kad god je to moguće, da pronađu humor u napetim situacijama. Odgovaranje na bijes osmijehom često pomaže raspršivanju ljutnje. Djeca naučena da se smiju ili šale na račun svoga bijesa mogu postaviti stvari na svoje mjesto.

Vi možete reći:

„Kladim se da ćemo se kasnije ovome smijati.“

Naučite djecu šta da rade

Reći djetetu da ne smije nešto uraditi, biće uspješno jedino ako mu kažete šta smije. Ne smiješ:

- slomiti nešto

- galamiti na nekoga

- ugristi nekoga, kinjiti kućnog ljubimca

- povrijediti se

- razbjesniti se

- udariti nekoga

Ali smiješ:

- zagrliti plišanu životinju

- isplakati se

- nacrtati crtež

- razmisliti

- udaljiti se od situacije

- igrati se loptom

- polako i duboko udahnuti

- tražiti pomoć

- slušati muziku

- otići na neko mirno mjesto i ispuhati se

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

I roditelji se naljute

I roditelji se naravno naljute. Zapamtite da je u redu naljutiti se, ali se potrudite da vas ne obuzme bijes. Iskoristite priliku da pokažete svojoj djeci pozitivne načine kako da prevladaju ljutnju. Roditeljski primjer je veoma važno sredstvo u odgoju. Identifikujte svoja osjećanja ljutnje i bijesa. Djeca veoma brzo osjete kada ste ljuti. Govoreći: „Ljut(a) sam, iznerviran(a) sam“, učite djecu da pričaju o svom bijesu. Objasnite zašto ste ljuti. Zapamtite da mlađa djeca često misle da su oni razlog vašeg bijesa. Izjava: „Ljut(a) sam jer auto neće da upali.“ pomaže djeci da shvate zašto ste stvarno ljuti.

Obračunajte se sa ljutnjom na pozitivan način. Dobro je reći: „Ljut(a) sam zbog razbijene posude. Malo ću se smiriti, a onda ćemo pričati.“

Da li je u redu svađati se pred djecom?

Nijedna porodica nije oaza mira i harmonije. Sve porodice imaju nesporazume i svađe s vremena na vrijeme. Gledati roditelje kako se svađaju nekad može biti pomalo zastrašujuće za djecu, ali gledati kako rješavaju problem na pozitivan način može im dati veliku stabilnost i sigurnost.

Djeca ne bi trebala biti svjedoci fizičkih obračuna ili veoma nasilnih svađa između roditelja. Ovakve situacije mogu ostaviti ozbiljnije posljedice na djecu.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Kako kontrolisati ljutnju

Šta djeca treba da nauče:

 Ispoljavati ljutnju bez nasilja: u redu je osjećati ljutnju, ali nije u redu povrijediti nekoga samo zato što smo ljuti.

 Prepoznati ljutnju u sebi i drugima.

Kontrolisati impulse ljutnje.

Savladati tehnike smirivanja.

 Ispoljiti ljutnju na pozitivan način.

Kako riješiti problem.

Kako da se izdvoje iz nasilne ili ljutite situacije.

Kako da izbjegnu ulogu žrtve nečije ljutnje.

Nadvladavanje ljutnje

Znati kontrolisati ljutnju je izuzetno značajna životna vještina. Odrasli mogu djeci pomoći da nauče kako s nositi sa ljutnjom na koristan i efikasan način. Steći kontrolu nad osjećajem ljutnje znači razviti vještine snalaženja koje se mogu primijeniti u različitim situacijama. Na različitu djecu djeluju različite stvari. Roditelji mogu pomoći djeci da se nose sa ljutnjom tako što će ih naučiti da:

se opuste

razgovaraju rješavaju probleme

promijene okolinu i

traže humor.

  Kako se opustiti

Kod većine djece ljutnja izaziva fizičku reakciju. Mogu se pojaviti napetost mišića, lupanje srca i bolovi u stomaku. Djeca mogu naučiti kako da prepoznaju ove fizičke reakcije, i kako da se opuste. Jedan od najboljih načina borbe sa fizičkim odgovorom na ljutnju je neki drugi fizički rad.

Pomozite djeci da smire ljutnju koristeći pet čula: dodira, mirisa, okusa, sluha i vida. Igranje, pljuskanje u vodi, trčanje napolju, slušanje muzike, slikanje, zatezanje i opuštanje mišića, polagano duboko udisanje, zdrava užina, dobri su odgovori na osjećaj ljutnje. Djeca koja dobro reaguju na dodir mogu naučiti tehniku smirivanja kao što je masaža vrata ili ruku. Ista djeca mogu naći utjehu u milovanju i brizi o kućnim ljubimcima.

Možete reći:

 „Možda bi pomoglo da nacrtaš crtež o tome kako se osjećaš.“

 „Topla kupka nekad može oprati ljutnju.“

„Kada si gladan i razdražljiv,reci mi da ti je potrebna užina.“

 „Sjedi i polako i duboko udiši dok se ne smiriš.“

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Kako komunicirati

Djecu možete naučiti da izražavaju ili prenose osjećanja na različite načine. Tako neka djeca mogu razgovarati o tome sa prijateljem, ili sa odraslom osobom. Plišana životinja ili porodični kućni ljubimac može biti dobar slušalac. Djeca često znaju eksplodirati u ljutnji, a da nisu u stanju objasniti zbog čega su ljuti. To često može biti zbog toga što njihove sposobnosti da razmišljaju i logički zaključuju još uvijek nisu dovoljno razvijene.  

Naučite djecu da prepoznaju ljutnju koristeći slijedeću izjavu:

Osjećam _______________ kada ______________ zato što __________________.

Npr. „Naljutim se kad me Emina izaziva, jer se zastidim.“

Osnovna ideja je da se djeci pomogne da shvate da ispod ljutnje uvijek postoje skrivena osjećanja i djela. U navedenom primjeru, stid i poniženje su izazvali ljutnju. Naučiti prepoznati osjećanja skrivena ispod ljutnje, jer je prvi korak važan u učenju kako se riješiti ljutnje. 

Nekoj djeci je također teško riječima izraziti ono što žele. Naučiti reći: „Hvala Vam“ i „Molim Vas“ za neku djecu predstavlja veliki korak. Ostaloj djeci je čak i teže da potraže pomoć, ili da upitaju drugu djecu mogu li se igrati s njima. Neka djeca treba da nauče da se brane kad ih druga djeca napadaju.

 

Odrasli mogu pomoći djeci tako što će ih naučiti šta da kažu, i nadgledati ih dok uče da komuniciraju s drugima.

Možete reći:

Potraži pomoć ako ti je potrebna.

Pitaj Anu: „Molim te, mogu li se igrati s tobom?“

Reci Almi: „Ako me budeš izazivala, neću se igrati s tobom.“

 Reci Edinu: „Ja se sad igram sa slagalicom, a ti se možeš igrati poslije ručka.“

Ispričaj nekome kako se osjećaš prije nego što izgubiš kontrolu.

 

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Kako riješiti problem

Djeca predškolskog i školskog uzrasta mogu naučiti da je rješavanje problema prevencija ljutnje. Odrasli mogu nadgledati djecu dok uče korake u rješavanju problema. 1. Prekinite aktivnost, pogotovo ako će neko biti povrijeđen.

2. Slušajte jedni druge otvorenih ušiju i očiju.

3. Imenujte problem.

4. Razmislite o različitim načinima rješavanja problema.

5. Izaberite plan u kojem će svi izaći kao pobjednici, i koji odgovara svima.

6. Izvedite taj plan.

7. Procijenite da li je plan uspio.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Dječiji memorandum roditeljima

 Nemojte sa mnom na silu. Zato što me to uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagovati na upute.

Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje.

Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti „velikog lafa“. Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu činiti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a vas bih mogao početi doživljavati kao sluge.

Nemojte da svu vašu pažnju obuzmu moje loše navike. To me samo ohrabruje da nastavim tako.

Nemojte me ispravaljti pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.

Nemojte mi držati pridike. Iznenadili biste se kako dobro znam šta je pravo, a šta krivo.

Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi. Moram naučiti griješiti, a da se ipak ne osjećam zlim.

Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili, morat ću se početi praviti gluh. Nemojte zaboraviti da volim eksperimentisati. Ja iz toga učim, pa vas molim da budete strpljivi.

Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu. Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati, a informacije ću tražiti negdje drugdje.

Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrješivi. S takvima je teško živjeti. Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške; zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada.

  Tretirajte me kao svoje prijatelje, pa ću i ja biti vaš.

Upamtite, više učim od primjera, nego od kritike I pored svega, mnogo vas volim, volite i vi mene... {#emotions_dlg.drugi} P.S. Mnoge stvari se zaboravljaju, pa preporučujem ponovno čitanje kada god vaše dijete pređe u novu razvojnu fazu, tada će vas interesovati druge stvari, pa čete i primijećivati druge stvari, koje niste ranije primjećivali.

Vaša ocjena: None