Da li ste prolazili postporođajnu depresiju ili.....

8 odgovora [Zadnji post]
nije objavio/la status
Pčelica mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 12.09.2011
Grad:
Postovi:

Ja iskreno nisam ni imala vremena čini mi se misliti od obaveza(ah znate dojenje , nespavanje , pa opet dojenje) na to neko stanje u  koje kažu veliki broj žena  "upadne" . Ipak vjerujem da je bilo i takvih slučajeva. Kakve ste vi bile na emotivnom planu, da li ste bile nekako posebno senzibilnije nego inače i ako ste prolazile te neke faze možda koji savjet , preporuka , ideja kako da se to prebrodi ?

Bez glasova
mlada mama sa dva prekrasna djecaka
SANA's picture
Offline
Pridružio/la se: 08.09.2011
Grad:
Postovi:

ma depresija mi je samo nespavanje ali to je sve ja nisam imala nikakvih drugih tegoba na psihickom planu,jednostavno zato nisam imala vremena.

Vaša ocjena: None
nije objavio/la status
Pčelica mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 12.09.2011
Grad:
Postovi:

Da i mene je ne spavanje slamalo. Jednostavno mogu biti gladna i žedna ali kad sam nenaspavana ja nisam svoja. Hvala Bogu to je odavno iza nas. Tongue out

Vaša ocjena: None
Ja sam najsretnija mama na svijetu...
Anerova mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 15.09.2011
Grad:
Postovi:

Ja sam imala tih bbbbubica.znalo se desavati da kad se dijete budi vise puta i nece da spava place ja ga uhvatim i pocnem tresti...znam znam...zaista je tesko tako nesto priznati...:(

Vaša ocjena: None
I ja sam tuuu
Mamy's picture
Offline
Pridružio/la se: 23.05.2011
Grad:
Postovi:

Poslije poroda sve se kod žena poremeti dojenje ,ustajanje nema spavanja kao što se veči rekle..Čovjeku se svašta onda vrzma po glavi sve nekako brzo leti nema usporenog ritma uhhh kad se sjetim samo ..

Vaša ocjena: None
Sretna sam što volim i što sam voljena...
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

imala sam jednu situaciju, moram vam je ispričati... porodila se ja, sve super, sva sretna, gledam u dijete kao u svjetsko čudo i onda mi dođe bivša jetrva (ona je stanovala sa svekrom i svekrvom na drugom kraju države) i ostane skoro deset dana sa svoje dvije tada malene kćerke... dakle, noćila je moja mama, pored nas troje, jetrva, djever i dvije curice deset dana u malom stanu... djeca su divljala, a ona samo pušila cigaretu za cigaretom, ja oko nje i oko njene djece, a moje nervozno i plače... nismo spavale danima i na kraju smo je mama i ja molile da ode malo kod svoje tetke, poslali joj pun ceker kahve i svega  za tetku i rekle joj da se ne ide sa malom djecom toliko dugo u tako malen stan na konake ženi koja se tek porodila... njoj je bilo samo zbog skitnje... znate (iz druge teme) da je kasnije ostavila sve tri kćerke i otišla da tutnja s drugim... tada mi je bilo strašno krivo, navalili hormoni, ja se osjećala kako sam istjerala gošću iz kućeEmbarassed... uhhh i bilo mi je malo nezgodno kada su ljudi dolazili na babine... tada nismo imali pregradna vrata između sobice i primaće sobe i preskakala sam kupanje, krila se dok sam dojila a gosti sjede... malo mi je bilo čisto tehnički teško sve izvesti, ali i to je prošlo...

Vaša ocjena: None
nije objavio/la status
Lotus's picture
Offline
Pridružio/la se: 22.09.2011
Grad:
Postovi:

Ja sam prvih mjesec dana poslije poroda bila UZAS... Tako sam bila nervozna, placljiva,... dok su mi drugi nametali da dajem maloj adaptirano mlijeko ubjedjujuci mene kako ja jos nemam mlijeka, ja sam je znala drzati u narucju, ljuljati je i moliti da ne place poslije podoja, da ne trazi dohranu - kao da je ona znal sta je molim Wink

Da ne pricam kako nisam nikako htjela iz sobe izaci, bio mi je mrak pred ocima kad god vidim nekoga osim muza i mame... kad se samo sjetim.

A baska to sto sam bila nenaspavana i imala redovne glavobolje, temperaturu, tad sam nekad dobila i upalu bubrega ali nisam htjela piti nista osim Cephabosa zbog mlijeka. I evo, hvala Bogu, bolje je. Jos dojimo i spasile su me misli tipa "Bice bolje!" i ponekad paracetamol :)

Vaša ocjena: None Prosjek: 4 (1 glas/ova)
nije objavio/la status
Rahatlokumica's picture
Offline
Pridružio/la se: 16.09.2011
Grad:
Postovi:

Ne znam da li je to vid postoprođajne depresije, ali ja sam bila toliko uplašena da sam se bojala uzeti svoju bebicu u naručje.Kada bih je dojila uvjek bi molila nekoga da bude pored mene jer sam se bojala da bi mi mogla ispasti i nekako se razbiti.a o presvlačenju i kupanju nije bilo ni govora.Oooo tugo moja sramote.sreća da sam imala mamu koja je bila sa mnom citav mjesec, uzela odmor na poslu radi mene i moje bebe a meni punih 29. Jednom se bebaca ukakila, a mama izasla i ja nju zovem na telefon upomoć, ukakila se i place ja ne znam sta cu sada!

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Nakon drugog poroda petnaestak dana me je drmao hormonalni baby blues, sve ono što sam pročitala o tome, osjetila sam na vlastitoj koži: umor, osjećaj beznađa, nekompetentnosti, crne misli (doduše, ljekari su mi djetetu oštetili pri porodu lijevi brahijalni pleksus, pa joj je ruka privremeno paralizovana i pitanje je kad i koliko ćemo uspjeti vratiti motornu funkciju) a još smo se morali nahodati po doktorima i svega sam se nagledala po bolnicama... kasnije prođe, malo je lakše...

Vaša ocjena: None