Vakcine ? Da ili ne ?

32 replies [Zadnji post]
nije objavio/la status
Pčelica mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 12.09.2011
Grad:
Postovi:

Da li ste uredno vakcinisali svoju djecu i kakvo je Vaše mišljenje o vakcinama. Ja sam uredno vakcinisala svoju djecu ali uvijek nanovo sa strahom brigom i dilemom? Kakav je Vaš stav?

Vaša ocjena: None Prosjek: 4.2 (5 glasova)
mlada mama sa dva prekrasna djecaka
SANA's picture
Offline
Pridružio/la se: 08.09.2011
Grad:
Postovi:

stariji sin je primio sve i sljedeca mu je pred skolu  a mladjem sljedi ona sa 1 god i definitivno da naravno da postoji doza straha al ipak mislim da trebaju vise strahovati oni koji ne vode djecu na vakcine oduvijek su djecu vakcinisali..

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
DVA DIVNA DJECAKA KOJI SU PRAVA SLIKA SVOJIH IMENA-ZLATKO I VEDRAN
valentina14's picture
Offline
Pridružio/la se: 13.09.2011
Grad:
Postovi:

vakcine definitivno DA

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
nije objavio/la status
djevojcice's picture
Offline
Pridružio/la se: 14.09.2011
Grad:
Postovi:

obje su vakcinisane na vrijeme, i pocetkom oktobra mi sljeduje vakcinacija za obje (ona do 5. rodjendan i ona s 13 mjeseci)

Svaki put imam veliki brigu, ali smatram da jeto nesto sto se treba odraditi. 

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
Ja sam najsretnija mama na svijetu...
Anerova mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 15.09.2011
Grad:
Postovi:

Moj djecacic je sve vakcine uredno isprimao,sve do dana kada se malo prehladio dobio temperaturu i onda fraz,,,:(.saVjet doktorice je glasio da sacekamo sa vakcinom jos godinu,i onda da sa svim djecijim nalazima obratimo se komisiji...tako da ja sam svakako za vakcine...LP

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
Moja najveca radost i vedrina u zivotu, moj sin Vedad
Nedzy's picture
Offline
Pridružio/la se: 13.09.2011
Grad:
Postovi:

S tim da sam prerano rodila dijete, i nije poceo primati vakcine od samog pocetka, uglavnom smo sustigli sve vakcine do sada. Sljedeca mu je kada napuni 4 godine. Ne odustajem od vakcina, i naravno da ih treba primati, jer imam tog iskustva i vjerujem u ono Bog pa doktor. 

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
I ja sam tuuu
Mamy's picture
Offline
Pridružio/la se: 23.05.2011
Grad:
Postovi:

Moji su dečki primili sve vakcine koje su trebali do sada ...i ja sa za ..ali postoji  neka doza straha jer  se svašta dešava .

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (3 glas/ova)
Sretna sam što volim i što sam voljena...
mlada mama sa dva prekrasna djecaka
SANA's picture
Offline
Pridružio/la se: 08.09.2011
Grad:
Postovi:

ma kako da ne postoji kad svaki dan se moze cuti kao poslije vakcine djetetu se desilo ovo ono al opet sam za vakcine 

Vaša ocjena: None Prosjek: 4.5 (2 glas/ova)
DVA DIVNA DJECAKA KOJI SU PRAVA SLIKA SVOJIH IMENA-ZLATKO I VEDRAN
valentina14's picture
Offline
Pridružio/la se: 13.09.2011
Grad:
Postovi:

prosle godine kada smo mi trebali na neku revakcinaciju u Lukavcu je umrla beba nakon vakcinacije i vjerujte da sam bila u strasnoj dilemi da li voditi ili ne, iako to nije bila ta vakcina koju je moje dijete trebalo primiti, postojao je strasan strah.  mada znam da uvijek postoji mogucnost reakcije i da se jednom u 100000 slucajeva zna proizvesti kontraefekat uvijek je prisutan strah da to bas ne budem ja.  

ali u svaom slucaju, vakcine PODRZAVAM 100% da bogdom imaju vakcine za prevenciju svih bolesti, svijet bi bio puno bolji.

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
mlada mama sa dva prekrasna djecaka
SANA's picture
Offline
Pridružio/la se: 08.09.2011
Grad:
Postovi:

ma mozda i nnije kontra efekat uvjek kazu da je nesto drugo u pitanju ipak da da  i da za vakcine

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

kćerka je uredno vakcinisana na vrijeme, a naše mišljenje ionako nije važno, pošto stalno ubacuju nove i često bespotrebne vakcine kao obavezne... (kao npr za hepatitis B za novorođenčad, a iako sam radila na narkomaniji, nisam bila obavezna primiti vakcinu, jer znam kako se prenosi, pa eto, nije mi ništa)

 Vakcine se prvenstveno sastoje od mrtvih ili oslabljenih (“ublaženih”) klica koje izazivaju odgovarajuću bolest, i koje se ubrizgavaju u tijelo u nadi da će to stimulisati organizam da proizvede proteinska antitjela za zaštitu od bolesti. Vrši se sve veći pritisak, koji vrše specijalne interesne grupe, zahtijevajući opšte vakcinisanje djece u cijeloj zemlji. Imajući u vidu tu činjenicu, hitno je potrebno pregledati dostupne informacije o ovom pitanju. “Sve je više bojazni da vakcinisanje protiv relativno bezopasnih dječjih bolesti može da bude odgovorno za dramatičan porast autoimunih oboljenja do koga je došlo nakon uvođenja masovne vakcinacije. To su zastrašujuće bolesti kao što su rak, leukemija, reumatoidni artritis, multipla skleroza, Lu Gerigova bolest, i Gilen – Bare sindrom. Autoimuno oboljenje se može jednostavno objasniti kao oboljenje pri kojem odbrambeni mehanizmi tijela ne mogu da naprave razliku između stranih napadača i običnih tjelesnih tkiva, uz posljedicu da tijelo počinje da uništava samo sebe. Da li smo zauške i male boginje zamijenili za rak i leukemiju?” – Robert Mendelsohn, How to Raise a Healthy Child, p. 211.

Vaša ocjena: None Prosjek: 4.8 (6 glasova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

malo o malim boginjama: Većina slučajeva malih boginja (rjeđe zvanih rubeola) nije ozbiljna, kada je veliki dio populacije izložen klicama. Simptomi se generalno povlače u roku od dvije sedmice. Međutim, jedan slučaj u 100.000 vodi do subakutnog skleroznog panencefalititsa (SSPE), koji proizvodi otvrdnjavanje mozga i obično je smrtonosan. Do 1955. godine, bilo je 0,03 smrtnih slučajeva na 100.000. Zatim je 1963, istraživački tim pod vođstvom Endersa (J. F. Enders), razvio vakcinu protiv malih boginja. Masovno vakcinisanje je otpočelo. Po izvještaju Nacionalne zdravstvene federacije iz 1969. godine, istraživanje koje je izvršila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) utvrdilo je da su ljudi koji su vakcinisani protiv malih boginja bili izloženi 14 puta većoj vjerovatnoći od dobijanja bolesti od onih koji nisu bili vakcinisani. Istraživanje iz 1985. sprovedeno pod okriljem Američke vlade napomenulo je da se 80% “nesprječivih” slučajeva malih boginja javilo kod ljudi koji su bili vakcinisani ( 20th Immunizatio Conference Proceedings, May 6-9, 1985, p. 21).

“Prenošenje malih boginja jasno je dokumentovano među vakcinisanim osobama. Pri nekim velikim epidemijama, 95% slučajeva bilo je vakcinisano”. – Federal Drug Administration Workshop to Review Warnings, September 18, 1992, p. 27( reported by Dr. Atkinson of the Centers for Disease Control [CDC]). “Svjetska zdravstvena organizacija sprovela je istraživanje i ustanovila da dok je kod nevakcinisane grupe djece podložne malim boginjama normalna stopa dobijanja bolesti iznosila 2,4%, u kontrolnoj grupi koja je vakinisana, stopa dobijanja bolesti porasla je na 33,5%”. – Paavo Airola, Ph.D., Every Woman’s Book, 1979, p. 279. 

Istraživanje medicinskih knjiga otkriva da vakcina protiv malih boginja može da prouzrokuje probleme sa učenjem, retardaciju, ataksiju, aseptični meningitis, poremećaje sa napadima, paralizu i smrt. U sekundarne komplikacije povezane sa vakcinom spadaju encefalitis, subakutni sklerozni panencefalitis, multipla skleroza, toksična epidermalna nekroliza, anafilaktički šok, Rejev sindrom, Gilen-Bare sindrom, poremećaji sa zgrušavanjem krvi, juvenilni dijabetes, i možda Hočkinova bolest i rak (R.S. Mendelsohn, How to Raise a Healthy Child, p. 215). “Iako je jedan od razloga za davanje vakcine protiv malih boginja sprječavanje poznatih komplikacija encefalitisa i upale pluća, sama vakcina može da prouzrokuje encefalitis. Štaviše, polovina svih prijavljenih slučajeva malih boginja u nekoliko posljednjih godina bila je među vakcinisanim osobama”. – The Dangers of Immunization, 1987, p. 53.

“Male boginje su u prošlosti predstavljale jedno od češćih dječjih bolesti. Iako mogu da izazovu ozbiljne komplikacije, predstavljaju relativno bezopasno oboljenje u najvećem broju slučajeva... današnje promocione kampanje za vakcine rijetko spominju da je poznato da je sama vakcina povezana sa ozbiljnim komplikacijama uključujući encefalitis sa ozbiljnim, trajnim oštećenjem mozga i mentalnom retardacijom”. – Dr. Alan Hinman, Centers for Disease Control, navedeno u The Dangers of Immunization, 1987, p. 56.

Zbog nekog razloga, od kada je 1963. otpočela vakcinacija protiv malih boginja, adolescenti i mlade odrasle osobe češće dobijaju male boginje. Pa ipak, oni su izloženi većem riziku od upale pluća i abnormalnosti jetre u odnosu na djecu ( Infectious Diseases, January 1982, p. 21).

Najmlađa djeca koja primaju vakcinu naročito su izložena riziku. Naprimjer, 15-omjesečna djeca izložena su najvećem riziku (CDC: Measles, Mumps, and Rubella, 1991, p. 1). Po procjeni iz 1993, djeca mlađa od godinu dana sačinjavala su više od 25% svih slučajeva malih boginja; međutim, pre nego što je 1963. otkrivena vakcinacija, tako mala djeca su izuzetno rijetko dobijala male boginje. Kada su upitani za objašnjenje ove neobične situacije, zvaničnici CDC-a su rekli da se to dešava zato što su same majke vakcinisane kao djeca. Evo činjenica koju stručnjaci znaju: Kada se kao dijete vakciniše, i ne dobije male boginje, ne razvija prirodni imunitet protiv bolesti. Zbog toga se imunitet ne može prenijeti na njeno dijete (D. Q. Haney, “Wave of infant Measles Stems from ‘60s Vaccinations”, Albuquerque Journal, November 23, 1992, p. B3).

Po časopisu New England Journal of Medicine (4. oktobar, 1990), vitamin A pomaže u zaštiti tijela djeteta od ozbiljnih komplikacija, koje se mogu javiti pri malim boginjama. Sa pojavom vakcine protiv malih boginja javili su se čudni, novi oblici “malih boginja”. Slični rezultati su uslijedili i nakon uvođenja drugih vakcina. To su bolesti sa novim zapanjujućim nizom komplikacija. “Sindrom ‘atipičnih malih boginja’ – upala pluća, petehije [kožne mrlje], edemi, i jak bol – je ne samo teško prepoznati (kao ‘male boginje’) već je često u potpunosti zanemaren. Takođe, simptomi atipičnih zauški – anoreksija, povraćanje, eritemozni [crveni] osip, bez bilo kakve parotidne [u blizini uha] uključenosti – zahtijevaju obimno serološko testiranje kako bi se isključile druge slične bolesti”. – W. James, Immunization: The Reality Behind the Myth, 1988, p. 34.

Članak iz časopisa JAMA (Journal of American Medical Association) iz 1973. godine govori o 84 Američka slučaja neuroloških poremećaja, koji su se javili u roku od 30 dana nakon primanja žive vakcine protiv malih boginja. Sedamdeset i jedan slučaj od 84 jasno je bio povezan sa vakcinom: 11 zbog temperature izazvane vakcinacijom, jedan slučaj je zadovoljio dijagnostičke kriterijume za subakutni sklerozni panencefalitis, a 59 je pokazalo kliničke odlike encefalitisa ili encefalopatije. Kod četrdeset i pet (76%) slučajeva poremećaji su počeli između 6 i 15 dana nakon vakcinacije ( “Neurological disorders Following Live Measles-Virus Vaccination,” JAMA, March 1973).

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (3 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Poliomijelitis (polio)

Poliomijelitis (spinalna dječja paraliza) može da dovede do ozbiljne paralize; međutim, 90% izloženih, čak i tokom epidemije, ne ispoljava nikakve simptome (M. Burnet and D. White, Natural History of Infectious Disease, 1972, p. 16). Od 1923. do 1953, broj slučajeva poliomijelitisa u SAD opao je za 47%. Sličan pad odigrao se i u Evropi. Stopa pada je bila strma i nakon proizvodnje Salkove vakcine 1955. godine, a Sejbinova oralna vakcina pojavila se na tržištu 1959. godine.

Danas se polio skoro i ne javlja. Mnoge evropske zemlje odbile su da koriste polio vakcinu, pa ipak je njihova stopa nastavila da pada istim tempom kao i u Americi.

Naučna istraživanja su izvršena u oblastima u kojima je izvršena vakcinacija protiv poliomijelitisa. Često se stopa polio infekcije više nego udvostručila nakon toga. O istraživanjima iz pola tuceta država govori se u knjizi Slučaj protiv vakcinacije (Case Against Vaccinations, Allen Hannah, 1985, str. 146). Naprimjer, tokom perioda od godinu dana, od 30. avgusta 1954. do 30. avgusta 1955, Masačusets je imao 273 slučaja, pre nego što je masovno vakcinisanje počelo, i 2.027 nakon toga. To je predstavljalo porast stope poliomijelitisa od 642%. Dr Džonas Salk (Jonas Salk) je razvio prvu polio vakcinu 1955. Koristio je mrtve polio viruse. On je 1976. godine svjedočio pred kongresnim komitetom da je vakcina (oralna) sa živim virusom (zbog praktičnih razloga, jedina koja se koristi u Americi od početka 1960-ih) bila “glavni, ako ne i jedini uzrok” svih prijavljenih slučajeva poliomijelitisa od 1961. Dr Salk je naredne godine iznio slijedeću izjavu u časopisu Science: “Živa polio vakcina je predstavljala glavni uzrok rastućeg broja slučajeva paralitičkog poliomijelitisa u Sjedinjenim Državama od 1972. godine. Da bi se izbjeglo pojavljivanje takvih slučajeva, bilo bi potrebno prekinuti sa upotrebom rutinske upotrebe žive polio vakcine”. – Dr. Jonas Salk, Science, April 4, 1977. Godine 1955. počeli su da se prijavljuju slučajevi nove bolesti. Nazvana je “paralitički poliomijelitis”. Ova nova bolest je u potpunosti bila prouzrokovana polio vakcinama. Kako je brojnost “divljeg” tipa polio virusa nastavila da opada, brojnost vakcinom-indukovanog tipa se značajno povećala. (Polio od koga se oboljevalo prirodno – to jest, ne od polio vakcine – posljednjih nekoliko djecenija postao je toliko rijedak da su mu medicinski stručnjaci dali posebno ime: “divlji polio”.)

            U detaljnom istraživanju desetogodišnjeg perioda 1973-1983, Centri za kontrolu bolesti (CDC) sa sjedištem u Atlanti su ustanovili da je 87% svih polio slučajeva prouzrokovano polio vakcinom. CDC je 1992. zvanično izjavio da je oralna polio vakcina bila odgovorna za skoro sve slučajeve poliomijelitisa u Sjedinjenim Državama. Njihovi zaključci, zasnovani na istraživanju koje je pokrivalo godine od 1982. do 1992, iznijeti su pod slijedećim značajnim naslovom: “Epidemiologija poliomijelitisa u SAD djeceniju nakon posljednjeg prijavljenog slučaja bolesti povezanog sa domaćim divljim virusom” (Epidemiology of Polio in the U.S. One Djecade after the Last Reported Case of Indigenous Wild Virus Associated Disease, Stebel, et al., CDC, February 1992, pp. 568-579). Izvještaj je naveo da je svaki slučaj poliomijelitisa tokom tih godina u Sjedinjenim Državama (uz izuzetak slučajeva koji se javljaju pri putovanju u strane zemlje) prouzrokovan vakcinom. Izvještaj je takođe napomenuo da je pet Amerikanaca dobilo poliomijelitis tokom putovanja u stranim zemljama, a da je njih troje ranije primilo vakcinu protiv poliomijelitisa.

Postoji poseban – veoma opasan – problem povezan sa oralnom polio vakcinom koga bi trebalo da budijete svjesni: Vakcina može biti data djetetu; zatim vi možete da dotaknete dijete i dobijete paralitički polio! Sin medicinske sestre koji živi u blizini pisca ove knjige doživio je to iskustvo prije nekoliko godina. Bio je na medicinskom fakultetu na zapadnoj obali i jedne večeri je držao u rukama bebu koja je primila oralnu polio vakcinu. Beba nije dobila paralitički polio, ali mladić koji ju je nakratko držao jeste. Prvenstveni uzrok predstavlja kontakt sa neznatnom količinom bebine stolice. Mora da je mala količina nekako dospjela na bebino ćebence koje je mladić dotakao. Polio virus iz vakcine, koji je veoma zarazan, prošao je kroz kožu. Zbog te nezgode mladić je obogaljen za cijeli život.

 

“Drugi razlog za zabrinutost zbog kontakta vašeg nevakcinisanog djeteta sa drugom djecom u vezi je sa poliomijelitisom. Kod djece koja su rano u životu imunizovana oralnom, živom vakcinom u stolici se može naći virus. Izlaganje vašeg djeteta nedavno vakcinisanoj djeci predstavlja potencijalnu opasnost... Roditelji treba odlučno da izraze svoju zabrinutost. Pitajte da li su druga djeca iz vrtića nedavno primila oralnu polio vakcinu”. – Randall Neustedter, O.M.D., The Immunization Decision, 1990, p. 89. “Jedini vjerovatni načini izlaganja polio virusu su putovanja u stranu zemlju i kontakt sa fecesom (izmetom) djeteta koje je imunizovano oralnom vakcinom u prethodnih 6 do 8 sedmica”. – Op. Cit., p. 41.

Slijedeći izvod (sažetak) istraživanja iz 1993. godine jasno svjedoči o ovoj izuzetnoj opasnosti. I do 80% tih beba može da inficira druge! (“Oporavljen” se odnosi na oralni polio virus iz stolice koji se oporavio do svog prvobitnog, smrtonosnog prirodnog stanja.) “ Izvod: Fekalno izbacivanje virulentnih oporavljenih polio virusa ispitano je iz uzoraka od odojčadi prethodno imunizovanih sa >1 doze oralno primjenjene samo žive ublažene oralne polio vakcine (OPV), ili samo inaktivirane polio vakcine povećane potencije (EPIV), ili kombinacija obe. Nakon primjene samo OPV, serotipovi poliovirusa iz vakcine pronađeni su u fecesu u roku od 1 sedmice pa sve do 31-60 dana kod 30%-80% ispitanika nakon 1 ili 2 doze i kod 30%-50% nakon imunizacije sa >3 doze. Kod ispitanika prethodno imunizovanih sa >3 doze OPV-a nije opaženo izbacivanje oporavljenih poliovirusa. Međutim, fekalno izbacivanje oporavljenih poliovirusa opaženo je kod 50%- 100% ispitanika prethodno imunizovanih sa >3 doze EPIV-a. Ovi nalazi ukazuju da prethodna vakcinacija sa EPIV ne sprječava fekalno izbacivanje oporavljenih poliovirusa nakon naknadnog ponovnog izlaganja OPV vakcini”. – “Shedding of Virulent Poliovirus Revertants during Immunization with Oral Poliovirus Vaccine after Prior Immunization with Inactivated Polio Vaccine,” Journal of Infectious Diseases 1993; 168.

Bendžamin Sendler (Benjamin F. Sandler), ljekar pri Otin bolnici za veterane u Sjevernoj Karolini, je 1948. godine objavio knjigu pod naslovom Ishrana sprječava poliomijelitis(Diet Prevents Polio). Sendler je izvršio detaljno istraživanje ishrane i načina na koji polio virus djeluje. Knjiga je otkrila da kada osoba jede značajne količine hrane koja sadrži prerađene šećere, šećer izvlači kalcijum iz kostiju, mišića i nerava. Polio virus je bio u stanju da napadne oslabljene nerve – pri čemu je rezultat bio obogaljujući poliomijelitis. Statistike su pokazale da su zemlje sa navećim unosom šećera po glavi stanovnika imale najveći broj slučajeva poliomijelitisa. Sendler je napomenuo da djeca jedu najviše hrane koja sadrži šećer (gazirana pića, sladoled, slatkiše, itd) po vrućem vremenu; a dobro je poznato da polio naročito napada ljeti. (prerađen šećer, unijet u tijelo, apsorbuje kalcijum i druge minerale iz tijela da bi bio iskorišten. To je zato što su od prečišćenog šećera uklonjeni minerali koji ga prirodno prate. Izvlačenje minerala iz tijela može da dovede do poliomijelitisa.) Sendler se nije zaustavio na knjizi; bio je gost na radiju u proljeće 1949. godine i upozorio ljude širom Sjeverne Karoline da tog ljeta ne jedu namirnice sa šećerom. Novine su zapazile priču i prenijele je širom države. Upozoreni na opasnost, ljudi su se tog ljeta bojali da jedu namirnice bogate šećerom. Zdravstveni odsjek Sjeverne Karoline kasnije je izvijestio da je 1948. godine bilo 2.498 slučajeva poliomijelitisa a 1949. samo 229. (Vidjeti strane 43. i 146. u izdanju knjige dr Sendlera iz 1951.) “U istoriji poliomijelitisa, od vremena raširenih epidemija prethodnih djecenija pa do sadašnjeg vremena, postoji druga strana priče koja se rijetko čuje. To je odnos između poliomijelitisa i šećera iz ishrane.

Kada se ima u vidu da je šećer u bilo kom obliku bio rijedak ili čak nepoznat velikoj većini ljudi sve do relativno skorijeg doba, i kada uvidimo da je korištenje šećera strmoglavo poraslo od početka vijeka do sadašnjeg nivoa od 57 kilograma godišnje za svakog muškarca, ženu i dijete u Americi, onda treba razmisliti o šteti koja se nanosi ljudskom zdravlju”. – The Dangers of Immunization, 1988, p. 59.

Uprkos činjenicama, neprestano se tvrdi da je poliomijelitis suzbijen polio vakcinama. Međutim, u televizijskom intervjuu iz 1983, dr Mendelson (R.S. Mendhelson) je rekao da je polio nestao iz Evrope tokom 1940-ih i 1950-ih bez masovne vakcinacije; i da poliomijelitis jedva da postoji u zemljama trećeg svijeta gdje je samo 10% ljudi vakcinisano protiv poliomijelitisa (Phil Donahue Show, January 12, 1983).

Tokom kongresnih saslušanja u vezi sa prijedlogom zakona 10541, iznijete su slijedeće činjenice: Izrael je 1958. sproveo masovnu imunizaciju protiv poliomijelitisa. Odmah je došlo do masovne epidemije poliomijelitisom “tipa I”. U Masačusetsu je 1961. godine došlo do pojave poliomijelitisa “tipa III” nakon predanog napora da se populacija vakciniše. “Bilo je više slučajeva paralize među onima koji su primili tri vakcine nego među nevakcinisanim.

Jedan zastupnik zdravstvenog odsjeka Sjeverne Karoline je 1957. godine iznio bombastične tvrdnje o efikasnosti Salkove vakcine, navodeći kako se broj slučajeva poliomijelitisa stalno smanjivao od 1953. do 1957. Njegove cifre je osporio dr Fred Klener (Fred Klenner) koji je istakao da do 1955. nijedna osoba u državi nije primila polio vakcinu. (Polio vakcina je stvorena tek te godine.) Čak i tada, vakcinacija je izvršena u veoma ograničenoj mjeri zbog broja slučajeva poliomijelitisa koji su se javili zbog vakcine. Tek je 1956. ‘vakcinacija protiv poliomijelitisa sprovedena u velikim razmjerama’. Pad broja slučajeva poliomijelitisa od 61% 1954. godine pripisan je Salkovoj vakcini, koja tad nije ni postojala u državi! Već 1957. broj slučajeva poliomijelitisa ponovo je bio u porastu”. W. James, Immunization: Reality Behind the Myth, 1988, p. 27.

Primjena polio vakcina je počela sredinom 1950-ih. Od tada je uslijedio tako upečatljiv porast broja slučajeva poliomijelitisa da vlada trend zvaničnog prijavljivanja slučajeva poliomijelitisa kao “meningitisa”. “U kalifornijskom izvještaju o zaraznim oboljenjima, broj slučajeva poliomijelitisa iznosio je 0 (nula), pri čemu je prateća zvjezdica objašnjavala, ‘Svi takvi slučajevi se sada prijavljuju kao meningitis’.” – Organic Consumer Report, March 11, 1975. “Sada se ozbiljno predlaže da spori virus može da predstavlja uzrok niza degenerativnih bolesti – uključujući reumatoidni artritis, leukemiju, dijabetes, i multiplu sklerozu. Moguće je da neki od ublaženih [živih, ali hemijski oslabljenih] sojeva vakcine za koju se zalažemo imaju ulogu u ovim bolestima. Fred Klener (Sjeverna Karolina) je o polio vakcinama rekao, ‘Među mnogima vlada neizrečeno mišljenje da su Salkova i Sejbinova vakcina, koje se prave od tkiva majmunskih bubrega, direktno odgovorne za veliki porast broja slučajeva leukemije u ovoj zemlji”. – Glen C. Dettman, “Immunization, Ascorbate, and Death,” Australian Nurses Journal, December 1977.  Britanski istraživač, Martin, bio je prvi koji je ukazao na vezu između poliomijelitisa i vakcina protiv difterije i pertuzisa. Takođe je napomenuo da je paraliza težila da pogađa ruku koja je primila vakcinu:

Mek Kloski (1950) je istraživao 375 slučajeva poliomijelitisa tokom epidemije u Viktoriji 1949. i ustanovio da je 31 pacijent bio vakcinisan protiv difterije ili pertuzisa, samostalno ili u kombinaciji, u roku od pet do trideset i dva dana. Gefen (1950) je u Londonu napomenuo da je u epidemiji iz 1949. godine, 30 od 182 paralizovana pacijenta mlađa od pet godina bilo imunizovano protiv difterije, pertuzisa, ili oboje manje od četiri sedmice prije dobijanja poliomijelitisa. U svim ovim slučajevima paralizovan je bio ud koji je primio posljednju inekciju.

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (3 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Zauške

Zauške su rijetko opasne u djetinjstvu; obično nestaju u roku od deset dana nakon obolijevanja na prirodan način. Kao rezultat dolazi do trajnog imuniteta. Međutim, opasno je kada ih dobiju muškarci poslije puberteta. Kod oko 35% razvija se orhitis, ili zapaljenje testisa. To može da dovede do steriliteta. 

Pošto vakcina protiv zauški pruža imunitet koji nije doživotan – već postepeno nestaje, dječaci koji su primili vakcinu protiv zauški mogu da dobiju zauške kasnije tokom života, sa opasnim komplikacijama.

Statistike otkrivaju da se zauške sve češće javljaju nakon djetinjstva, kao posljedica vakcinacije protiv zauški (R.S. Mendhelson, M.D., How to Raise a Healthy Child, pp. 29-30, 213-214). Vakcina protiv zauški takođe može da izazove neposredne i štetne reakcije, uključujući groznične napade, osip, jednostranu nervnu gluhoću, a povremeno može da izazove i encefalitis. Navodi se da nedavno proizvedena vakcina protiv zauški dovodi do veće učestalosti encefalitisa (“Clinical and Epidemiological Features of Mumps Meningoencephalitis and Possible Vaccine-Related Disease,” Pediatric Infectious Disease Journal, November 1989, pp. 751-754).

“Upotreba vakcine protiv zauški, koja je povezana sa ozbiljnim sporednim efektima, izgleda neopravdana. Primjena vakcine tokom adolescencije bi mogla samo da produžava problem slabljenja imuniteta i da pomjeri pojavu bolesti i njene komplikacije na još stariju populaciju”. – Randall Neustaedter, O.M.D., The Immunization Decision, 1990, p. 60.  Govorilo se da djecu treba vakcinisati protiv rubeole da ne bi prenijela bolest na trudnice. Međutim, istraživanje dr Stefana Šoenbauma i njegovih saradnika iz 1975 – posebno izvršeno upravo radi tog pitanja – otkrilo je iznenađujuću činjenicu da odrasle žene dobijaju rubelu od drugih odraslih osoba, a ne od djece (S.C. Schoenbaum, et al., “Epidemiology of Congenital Rubella Syndrome: The Role of Material Parity,” Journal of the American Medical Association, 1975, Vol. 233, pp. 151-155).

U časopisu American Journal of Diseases of Childhood izvešteno je slijedeće: “20-omjesečni dječak je bio dobro do desetog dana nakon vakcinacije kombinovanom vakcinom protiv zauški-rubeole. Prvobitni problemi bili su nesposobnost stajanja na lijevoj nozi i bol u svim udovima. Slabost se proširila na obje noge i penjala se uključujući sve ekstremitete. Pregled je otkrio osjetljivo dijete sa potpunom paralizom svih udova i nesposobnošću držanja glave uspravnom. Kod pacijenta je postojala jasna osjetljivost mekog tkiva na svim udovima. Neurološka procjena nije mogla da ustanovi prisustvo refleksa istezanja mišića”. – J. R. Gunderson, “Guillain – Barré Syndrome: Occurrence Following Combined Mumps-Rubella Vaccine,” American Journal of Diseases of Childhood, 1973, Vol. 125, pp. 834-835.

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (2 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Pertuzis (veliki kašalj)

Medicinsko ime za veliki kašalj je “pertuzis”. To može da bude opasno oboljenje. Jak kašalj može toliko da oslabi tijelo da osoba umire od nedostatka kiseonika. U većini slučajeva, bolest nije fatalna, ali je najopasnija kada je djeca mlađa od šest mjeseci dobiju. Ne izgleda da ijedan poznati antibiotik i ublaživač kašlja može da poboljša stanje. “Čudno je, ali izgleda da su Sjedinjene Države jedina veća zapadnjačka zemlja sa obaveznom vakcinacijom protiv pertuzisa. Nije obavezna u Engleskoj, Francuskoj, Zapadnoj Njemačkoj, Kanadi, Austriji, Italiji, Švajcarskoj, Portugalu, Španiji, Danskoj, Švedskoj, Belgiji, Finskoj, Irskoj, Norveškoj, i Holandiji. U stvari, jedini dio Evrope u kome je vakcinacija protiv pertuzisa univerzalno nametnuta je Sovjetski savez i zemlje iza nekadašnje ‘gvozdene zavjese’ Poljska, Mađarska, i Čehoslovačka. Masovna vakcinacija u našem ‘slobodnom društvu’ nije dobrovoljna. broj slučajeva velikog kašlja opadao je u godinama prije uvođenja vakcine protiv pertuzisa. Od 1900. do 1935. stopa smrtnosti od ove bolesti opala je 79% u SAD (International Mortality Statistics, 1981, pp. 164-165). Zbog problema sa vakcinom, stopa smrtnosti je, od početka vakcinacije, ponovo porasla. “Izvještaji u medicinskoj literaturi o ozbiljnim štetnim posljedicama – šok i oštećenje mozga – kod odojčadi primalaca vakcine protiv pertuzisa prostiru se od 1930-ih pa do danas”. – The Randolph Society, The Dangers of Immunization, 1987, p. 56.

Vakcina protiv velikog kašlja izaziva visok procenat neuroloških komplikacija, uključujući smrt. Nekoliko ljekara koje poznajem uopšte je ne daju”. – Robert Mendelsohn, “Vaccinations Pose Hazards,” Idaho Statesman, December 19, 1977. “Jedan slučaj koji su opisali govori o dječaku starom osam mjeseci, koji je dobio prvu inekciju protiv pertuzisa sa sedam mjeseci. Nakon inekcije došlo je do nadražljivosti i pospanosti koje su se za oko tri dana povukle. Tri sedmice kasnije dobio je drugu inekciju i ‘brzo postao razdražljiv, nemiran, febrilan (grozničav), a desna ruka bila mu je ukrućena. Oko 72 sata nakon vakcinacije, dobio je dva ozbiljna napada generalizovane konvulzije i primljen je u drugu bolnicu’.

Kada ga je osam mjeseci kasnije pregledao njegov porodični ljekar, ‘dječak je bio slijep, gluh, uz nastupe grčeva, i bespomoćan’.” – istraživanje iz 1948. od Randolph K. Byers and Freerick C. Moll of Harvard Medical School, kako je objavljeno u H.L. Coulter and B.L. Fisher, A Shot in the Dark, pp. 22-23.

“Spor oko vakcine je dosegao svoj emocionalni i politički zenit publicitetom nastalim zbog reakcija na vakcinu protiv pertuzisa. Pažnja javnosti je okrenuta televizijskim dokumentarcima, popularnim knjigama ( Coulter & Fisher, A Shot in the Dark, 1985), i brojnim člancima u štampi. Djeca u Velikoj Britaniji i Švedskoj više ne primaju vakcinu protiv pertuzisa. Japan je odložio vakcinaciju protiv pertuzisa vršeći je tek kada djeca napune dve godine, a Američki kongres je donio nacionalni zakon o povredama djece prouzrokovanim vakcinama [NCVIA] kako bi se roditeljima čija su djeca povrijeđena vakcinama obezbijedila nadoknada”. – Randall Neustaedter, O.M.D., The Immunization Decision, 1990, p. 43.

Iako je istraživanje bilo ograničeno na prvobitnih 48 sati nakon primanja vakcine protiv pertuzisa, UCLA istraživanje je i pored toga ustanovilo da se kod 50% onih koji su primili vakcinu razvila temperatura, 36% je iskusilo nadražljivost, 35% napade plača, a 40% lokalna zapaljenja. Ono što je značajnije, kod 3% je uslijedio dugotrajan plač, a kod 31% se javila prekomjerna pospanost.

Tri istraživanja su izvršena o odnosu vakcine protiv pertuzisa i smrtnosti. Svako je posebno ispitalo DTP vakcine; i svako je ustanovilo utvrđen odnos. U Valterovom istraživanju tipa slučaj-kontrola, relativan rizik da dijete dobije SIDS (sindrom iznenadne smrti odojčeta) 3 dana nakon imunizacije iznosio je 7,3%! Da li ste čuli? To je skoro jedno dijete od svakih desetoro vakcinisanih DTP vakcinom (difterijatetanus-pertuzis vakcina, standardna vakcina za školsku djecu).

U istraživačkom radu podnijetom australijskoj vladi, doktori Detman (Dettman), Kalokerinos (Kalokerinos), i Ford (Ford) tražili su da se nešto učini sa problemom vakcine protiv pertuzisa. Između ostalog, značajni dokazi su povezivali vakcinu protiv pertuzisa sa kasnijom pojavom astme i polenske groznice (“A Supportive Submission,” The Dangers of Immunization, Biological Research Institute, Warburton, Victoria, Australia, 1979, p. 74). Ne samo da je vakcina protiv pertuzisa 40-45% efektivna (“Persistence of Pertussis in an Immunized Population,” November 1989, pp. 686-693), već je i njen imunitet kratkotrajan (Vaccination Bulletin, February 1987, p. 11). Šansa od infekcije iznosi 95%, samo 12 godina nakon vakcinacije ( “Diphteria-Pertussis-Tetanus Vaccine,” Pediatrics, February 1979, pp. 256-260).

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (2 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

DTP vakcina

DTP predstavlja kombinovanu vakcinu, sastavljenu od vakcina protiv difterije, tetanusa, i pertuzisa (velikog kašlja). To je vjerovatno vakcina koja se najčešće daje maloj djeci. Takođe je jedna od najopasnijih. Slijedeći opis se pojavio u istaknutom časopisu Pediatrics: “16-mjesečna djevojčica... je ranije bila zdrava i normalno se razvijala... U septembru 1983, 14 dana nakon vakcinacije protiv malih boginja, zauški, i rubeole, imala je subjektivnu temperaturu, kašalj, infekciju vežnjače, i generalizovani makularni eritematozni osip. Dva dana kasnije, većina ovih simptoma se povukla, ali se infekcija vežnjače pogoršala, zjenice su joj se proširile, i počela je da nalijeće na predmete... Pri prijemu u bolnicu, pregled je ustanovio živahno djetence koje ne poseže za objektima i imalo je samo minimalnu percepciju svjetlosti. Oftalmološki pregled je pokazao difuzni horioretinitis sa perivaskularnim retinalnim edemom, blagim papiledemom, i zvjezdastom makularnom konfiguracijom... Ponovljeni fundoskopski [očni] pregled nekoliko dana kasnije ukazao je na razvoj pigmentnog obrasca tipa “so i biber” radijalno raspoređen duž retinalnih vena. Te promjene su bile najdosljednije sa retinopatijom pri malim boginjama. Na ponovnom pregledu 7 mjeseci kasnije, njena oštrina vida se poboljšala; mogla je normalno da se kreće ali je i dalje sjedila blizu televizora i držala objekte blizu lica. Fundoskopski pregled otkrio je makularne ožiljke”. – G.S. Marshall, et al., “Diffuse retinopathy following measles, mumps, and rubella vaccination,” Pediatrics, 1985, Vol. 76, pp. 989- 991.

Kada se male boginje dobiju na prirodan način nikada ne izazivaju takve probleme. Međutim, kada se oslabljeni virus malih boginja da inekcijom, kao rezultat može doći do neobičnih (“atipičnih”) tipova fizičkog oštećenja koji se nikada ne bi javili da je dijete dobilo bolest na normalan način. Već smo razmotrili opasnosti vakcina protiv tetanusa, difterije i pertuzisa. DTP vakcina ih sve kombinuje u jedan paket, pri čemu zvaničnici zdravstvenog odsjeka u svim državama rutinski zahtijevaju da svako dijete dobije ovu vakcinu da bi moglo da pohađa državnu školu. Vakcine protiv difterije, tetanusa i pertuzisa obično se daju u jednoj dozi, zvanoj “DTP vakcina”. Formaldehid, timerozal (oblik žive), i aluminijum fosfat – sve jaki otrovi – koriste se za “stabilizaciju” klica u DTP vakcini, kao i za niz drugih vakcina.

Razmotrimo za trenutak ove “stabilizovane” ili “ublažene” viruse: Otrovne hemikalije koje su korištene za njihovo “stabilizovanje” dovode do toga da neki virusi obole, neki umru, a neki se potpuno oporave. – Zatim se cijeli bućkuriš ubrizga u ruku malog djeteta. A mi se pitamo zašto nakon toga dobija čudnu bolest. Jedno dijete će razviti jednu, a drugo drugačiju vrstu bolesti. Sve zavisi od toga u kom smjeru će većina oslabljenih virusa ubrizganih u to određeno dijete krenuti – prije i nakon ubrizgavanja. Takođe zavisi i od toga koji će se drugi virusi nalaziti u goveđem ili majmunskom gnoju iz koga su uzeti virusi. Pored toga zavisi i od opšteg zdravlja djeteta i njegove ishrane. Zavisi i od broja vakcina koje dobija u datom trenutku. Takođe zavisi i od toga da li se radi o prvoj vakcinaciji ili trećoj ili četvrtoj u seriji. Treba spomenuti još nešto: Nakon ubrizgavanja, brzo cirkulišući krvotok nosi cijelu kolekciju hemikalija i virusa u vakcini – i brzo razdvaja viruse od hemikalija koje su ih držale u oslabljenom stanju. Šta se dalje dešava sa virusima, nakon što su se ponovo našli u idealnoj sredini za rast? Šta rade smrtonosne hemikalije? Hemikalije najvjerovatnije slabe imuni sistem tijela, dok strani virusi počinju da rastu i da se razmnožavaju.

Dokumentarni film pod naslovom “DTP: vakcinacijski rulet” (DPT: Vaccine Roulette) reportera Lije Tompson (Lea Thompson), prikazan je preko stanice WRC-TV u Vašingtonu, aprila 1982. godine. Obradio je zapanjujući broj nesrećnih slučajeva neuroloških oštećenja kod djece nakon DTP vakcinacije. “Za zdravstvene radnike, naravno, opasnosti od DTP-a nisu ništa novo... Praktično od samog uvođenja raširene DTP imunizacije, stizali su izvještaji o ozbiljnim reakcijama, počinjući sa Bajerovim (Byer) i Molovim (Moll) istraživanjem encefalopatije povezane sa vakcinacijom, iz 1948”. – Journal of the American Medical Association, July 2, 1982. “Pokazali smo da tritipne antigenske inekcije (DTP) date djeci sa naznakama skorbuta [nedostatak vitamina C] mogu da dovedu do masivnih imunoloških napada koji mogu da izazovu smrt ( kako je navedeno u Medical Journal of Australia, April 7, 1973). Navedeni da istražimo ovaj fenomen, bili smo iznenađeni ustanovivši da je cijela oblast masovne imunizacije kontroverzna i ni izbliza tako opravdana kao što javnost smatra. Sada se iznose ozbiljni prijedlozi da spori virusi mogu da prouzrokuju niz degenerativnih bolesti (uključujući reumatodni artritis, leukemiju, dijabetes, i multiplu sklerozu). Dalje je moguće da neki od ublaženih [hemijski oslabljenih] sojeva vakcina koje primjenjujemo mogu da budu povezani sa ovim bolestima. Fred Klener (Sjeverna Karolina) je o polio vakcinama rekao, ‘Među mnogima vlada neizrečeno mišljenje da su Salkova i Sejbinova vakcina, koje se prave od tkiva majmunskih bubrega, direktno odgovorne za veliki porast broja slučajeva leukemije u ovoj zemlji”. – Glen C. Dettman, “Immunization, Ascorbate, and Death,” Australian Nurses Journal, December 1977.

Na obaveštenju u paketu DTP vakcina piše da “simptomi povezani sa neurološkim poremećajima” i “prekomjerno vrištanje” mogu da uslijede nakon vakcinacije DTP-om. Dr Džon Foks (John Fox), sa medicinskog fakulteta, poslao je upozorenje australijskoj vladi da je rizik od paralitičkih komplikacija izazvanih ubrizgavanjem određenih vakcina previše velik. Naveo je vakcine koje sadrže antigene za male boginje, poliomijelitis, veliki kašalj i tetanus (Drs A. Kalokerinos and G Dettman, “ ‘Mumps’ the word, but you have yet another vaccine deficiency,” Australian Nurses Journal, june 1981, p. 17).

“[DTP može da prouzrokuje] temperaturu preko 39,5 stepeni Celzijusa, konvulzije; izmjene svijesti; fokalne neurološke znake; epizode vrištanja... šok; kolaps; trombocitopeničnu purpuru”. – Physician’s Desk Reference, 1980, p. 1866.

Dr Edvard Brant (Edward Brandt, Jr) svjedočio je pred komitetom Američkog senata 3. maja, 1985. i naveo da svake godine kod 35.000 djece dolazi do neuroloških reakcija zbog DTP vakcina (Health Freedom News, May 1985, p. 38).

Pod naslovom “Sporedni efekti i štetne reakcije” izazvani DTP vakcinom, naći ćete slijedeće:

“1. Ozbiljan porast temperature – 39,5°C ili više.

  2. Kolaps uz brz oporavak.

  3. Kolaps praćen produženom iscrpljenošću i stanjem nalik šoka.

  4. Epizode vrištanja.

  5. Izolovane konvulzije sa ili bez temperature.

  6. Encefalopatija [oštećenje mozga] uz promjene u nivou svijesti, fokalni neurološki znaci, i konvulzije sa ili bez trajnih neuroloških i/ili mentalnih nedostatka

 

  7. Trombocitopenična purpura [poremećaji krvi i kože]. Pojava sindroma iznenadne smrti odojčeta [SIDS] je prijavljena nakon primjene DTP-a”. – Physician’s Desk

      Reference, 1980, p.1866 .

Rejev sindrom često predstavlja fatalnu bolest, koja može biti uzrokovana različitim vakcinama: “Izvještaji koji povezuju imunizaciju sa Rejevim sindromom nastavljaju da se pojavljuju. Pri epidemiji koja je pogodila 22 djece u Montrealu, pet je primilo vakcine (male boginje, rubeola, DTP, i Sejbinova polio vakcina) u roku od tri sedmice prije smještanja u bolnicu. “Iako su Centri za kontrolu bolesti brzo predložili vezu između Rejevog sindroma i određenih epidemija gripa, nisu, koliko ja znam, podjednako razmotrili vezu između ove bolesti i same vakcine protiv gripa”. – Robert Mendelsohn, M.D., San Francisco Chronicle, May 22, 1978.

Naučnici koji proučavaju vakcinu protiv pertuzisa imaju malo definitivnih dokaza o njenim sporednim efektima. Napadi plača koji su se javljali istog dana nakon primanja vakcine godinama su smatrani beznačajnim. Neki doktori danas vjeruju da ti napadi predstavljaju neurološku reakciju na vakcinu. A proizvođači vakcine sada preporučuju da djeca sa takvim reakcijama ne primaju vakcinu. [Međutim, ta reakcija se javlja nakon inekcije, a ne prije.] Istraživanje DTP vakcine koje su sproveli istraživači sa Univerziteta u Kaliforniji, prvo takvo istraživanje u SAD nakon 25 godina, ustanovilo je da jedno od 13 vakcinisane djece doživljava dugotrajne napade prodornog plača dan nakon primanja DTP inekcije. Pošto se prve tri inekcije daju djeci dok su još uvijek mlađa od godinu dana, ona ne mogu da objasne prirodu njihovog potresa. Međutim, plač je obično praćen temperaturom i pospanošću. Neki stručnjaci pretpostavljaju da se plač javlja zbog blagog oštećenja nervnog sistema, ali veza nije bila dokazana”. – Michael D’Antonio, “School Shots: More Harm than Good?” Family Weekly Magazine, August 15, 1982.

“Pojavili su neki zanimljivi statistički podaci; međutim, te cifre su veoma konzervativne jer ljekari ne prijavljuju reakcije, a ono što se prijavi predstavlja rezultat nekog posebnog istraživanja koje je poručila vlada. Nedavno istraživanje pod okriljem UCLA procjenjuje da se kod i do jednog na svakih 13 djece javlja dugotrajan piskav plač nakon DTP inekcije.

Dr Bobi Jang (Bobbie Young) je rekao: ‘To može da ukazuje na oštećenje mozga kod djeteta koje je primilo vakcinu’. Kasnije je naveo, ‘Znate, počinjemo sa zdravim bebama i ubrizgamo im vakcinu ne jednom, već tri ili četiri puta... Vjerovatnoća izazivanja štete svaki put je ista. Moj najveći strah je da mali broj njih uspeva da izbjegne neku vrstu neurološkog oštećenja do kog može da dođe zbog vakcinacije’. Jedno dijete od 700 dobija konvulzije ili prolazi kroz šok. Te reakcije ponekad dovode do poteškoća pri učenju ili oštećenja mozga...

Međutim, ove cifre predstavljaju samo prijavljene efekte koji se javljaju u roku od 48 sati nakon primanja vakcine. Noviji podaci o reakcijama na DTP vakcinu ukazuju da 1 od 100 djece reaguje konvulzijama ili kolapsom ili piskavim vrištanjem. Jedno od 3 ovih [jedno od 3 od 100 kod kojih se jave ozbiljne reakcije] – to jest, 1 od 300 – ostaće trajno oštećeno”. – Walene James, Immunizations: The Reality Behind the Myth, 1988, pp. 13-14.

Standardni raspored za DTP vakcinaciju za odojčad je

 

DTP-1 za djecu staru 2 mjeseca,

DTP-2 pri 4 mjeseca,

DTP-3 pri 6 mjeseci,

DTP-4 pri 15 mjeseci, i

DTP-5 pri 4-6 godina.

 

Imunizacioni raspored za djecu do 7 godina starosti je

DTP-1 pri prvoj posjeti,

DTP-2 2 mjeseca kasnije,

DTP-3 4 mjeseca kasnije,

DTP-4 6-12 mjeseci nakon DTP-3, a

DTP-5 4-6 godina kasnije.

“Da li oni [roditelji] treba da nastave sa revakcinacijama kada su već jednom započeli? Sve te druge vakcine mogu da propadnu. Ako u bilo kom trenutku imate sumnje, možete da prestanete sa davanjem vakcina. Imajte na umu da vakcine često prouzrokuju ozbiljne reakcije tek nakon treće ili četvrte inekcije”. – Randall Neustaedter, The Immunization Decision, 1990, p. 91.

Evo izvoda (sažetka) detaljnog istraživačkog izvještaja koji pokazuje da, pri bilo kom uzrastu da dijete primi DTP vakcinu, značajan procenat prolazi kroz različit nivo bolesti i/ili fizičkih oštećenja: “ Izvod: Praćeno je stanje 82 odojčadi, starosti 2-12 mjeseci, radi utvrđivanja infektivnih epizoda nakon DTP imunizacije. Pojava infektivnih epizoda tokom mjeseca nakon vakcinacije poređena je sa stopom mjesec dana pre primjene vakcine. Prva 3 dana nakon vakcinacije nisu uključena. U poređenju sa mjesecom pre imunizacije, tokom mjeseca nakon vakcinacije bilo je značajno više odojčadi sa temperaturom (6,1% nasuprot 24,4%, p<0,001), sa dijarejom (7,3% nasuprot 23,1, p<0,005), i sa kašljem (37,7%, nasuprot 52,4%, p N.Z.).

 Nakon prvih mjesec dana istraživanja, došlo je do porasta morbiditeta u regionu, tako da su ponovo procijenjeni i slučajevi uočeni tri mjeseca kasnije. Trend mjesec dana nakon imunizacije bio je isti, bilo je značajno više odojčadi sa temperaturom (53% nasuprot 25%, p<0,005), sa dijarejom (10,5% nasuprot 28%, p<0,02), i sa kašljem (26% nasuprot 54%, p<0,01). Nije bilo korelacije između učestalosti ovih epizoda i starosti pri vakcinaciji. Pored porasta temperature tokom prva 3 dana nakon DTP imunizacije, izgleda da dolazi i do porasta infektivnih epizoda kod odojčadi tokom mjesec dana nakon primjene vakcine”. – “Infectious Episodes Following Diphtheria Pertussis Tetanus Vaccination,” Clinical Pediatrics, October 1988.

Da bi, zbog pravnih razloga, priznali da postoji opasnost, a da to praktično ni ne liči na priznanje, dva glavna proizvođača DTP vakcina obezbjeđuju ove pažljivo sročene rečenice u obavještenjima na paketima DTP vakcina: “SIDS se javljao kod odojčadi nakon primjene DTP vakcina. Jedno istraživanje nije pokazalo uzročnu povezanost”. – Connaught Laboratories, DTP product insert, 1986. “Pojava SIDS-a je uočena nakon primjene DTP vakcine. Značaj ovih izvještaja nije jasan”. – Wyeth Laboratories, DTP product insert, 1984. U stvarnosti, postoji na desetine istraživanja koja pokazuju veoma izraženu korelaciju (videti bibliografiju na kraju ove knjige radi nekih primjera).

DTP i sindrom iznenadne smrti odojčeta

Velika misterija okružuje SIDS. Ovo predstavlja skraćenicu za sindrom iznenadne smrti odojčeta (sudden infant death syndrome). Popularno je poznat kao “smrt u kolijevci”. Šta je to? I značajnije: šta ga izaziva? Roditelji se plaše zastrašujuće mogućnosti da njihova beba može iznenada da umre. Kao što se dešava u mnogim domovima u zemlji, oni se boje da, u bilo kom trenutku, mogu da dođu do kolijevke i ustanove da njihova beba nije više živa. Najpopularnija medicinska teorija o SIDS-u je da centralni nervni sistem prestaje na neki način pravilno da funkcioniše, pri čemu se prekida nevoljni čin disanja. Dijete prestaje da diše i umire. Međutim, samo maglovita misterija leži iza toga. Šta izaziva SIDS? Ipak, postoje dostupne informacije. Svaka majka u zemlji treba da bude svjesna ovih informacija.

Dr Vilijem Torč (William Torch), sa medicinskog fakulteta u Renou, Univerziteta u Nevadi, izdao je izvještaj da DTP vakcine (difterija, tetanus, pertuzis) možda predstavljaju uzrok SIDS-a. On je ustanovio da je dvije trećine od 103 djeteta koja su umrla od SIDS-a vakcinisano DTP vakcinom u okviru tri sedmice pre njihove smrti! Mnoga su umrla u roku od jednog dana nakon dobijanja inekcije. Torč je tvrdio da ovo nije bila puka slučajnost, već da je postojao uzročan odnos.

Tokom širenja Programa imunizacije djece u Tenesiju, 1978-1979 godine, osam slučajeva SIDS-a je prijavljeno neposredno nakon rutinske DTP imunizacije. Američki načelnik sanitetske službe tiho je, bez skretanja medijske pažnje, naložio proizvođaču da povuče sve neupotrebljene doze te serije vakcina.

UCLA medicinski fakultet je 1983, radeći sa okružnim zdravstvenim odsjekom Los Anđelesa, objavio izvještaj istraživanja 145 smrtnih slučajeva od SIDS-a. DTP vakcinacija rutinski je vršena, i ustanovljeno je da je 27 umrlo u roku od 28 dana nakon imunizacije; 17 od njih sedmicu nakon primanja vakcine; 6 u roku od 24 časa nakon inekcije. Takođe je napomenuto da dojenje predstavlja jedan od najboljih načina na koji majka može da pomogne svom djetetu da izbjegne SIDS.

U medicinskom svijetu dobro je poznato da majčino mlijeko sadrži supstance koje pomažu u zaštiti odojčeta od bolesti, dok njegov sopstveni imuni sistem ne ojača.

DTP vakcinacija se i dalje sprovodi širom zemlje. Često neko odojče iznenada umre. A ljudi se pitaju. Zašto? Iako postoji veliki broj istraživanja koji ukazuje na vakcinaciju kao krivca, ništa se ne čini da se vakcinacija odojčadi obustavi. U martu 1979. je predloženo da bi mogla da postoji veza između imunizacije toksoidima difterije i tetanusa i pertuzisnom vakcinom (DTP, Wyeth Lot 64201) i sindroma iznenadne smrti odojčeta (SIDS) u Tenesiju. Obimno istraživanje koje je uslijedilo nakon ovog izvještaja nije ni ustanovilo ni pobilo uzročni odnos ( Hutcheson, “Follow-up on DTP Vaccination and Sudden Infant Deaths: Tennessee, “ Morbidity- Mortality Weekle Report 28:1351 1979; Brunier and others, “Diphtheria- Tetanus Toxoid-Pertussis Vaccination and Sudden Infant Deaths in Tennessee,” Journal of Pediatrics, 101:419-421, 1982). Da bi razjasnio ovo pitanje, odsjek za pedijatriju medicinskog fakulteta, Univerziteta u Kaliforniji, u Los Anđelesu, sproveo je istraživanje SIDS-a u okrugu Los Anđelesa (Baraff and others, “Possible Temporal Association between Diphtheria-Tetanus Toxoid-Pertussis Vaccination and Sudden infant Death Syndrome,” Pediatric Infectious Disease, 2,7-11, January 1983). “Kontaktirani su roditelji 145 žrtava SIDS-a koje su umrle u okrugu Los Anđelesa između 1. januara 1979. i 23. avgusta 1980. godine, i intervjuisane su u pogledu skorije historije vakcinisanja njihovog djeteta.

Pedeset i troje je primilo DTP vakcinu. Od njih, 27 je primilo DTP vakcinu u roku od dvadeset i osam dana prije smrti. Šest smrtnih slučajeva od SIDS-a javilo se u roku od 24 časa, a sedamnaest u roku od jedne sedmice od primanja DTP vakcine. Zaključeno je da je broj smrtnih slučajeva od SIDS-a značajno veći nego što bi se očekivalo da ne postoji veza između DTP vakcinacije i SIDS-a”. – H.E. Buttram, M.D. and J.C. Hoffman, Ph.D., 1991, p. 54. Navedeno istraživanje u okrugu Los Anđelesa sprovedeno je kako bi se odredilo da li postoji vremenska veza između SIDS-a i DTP vakcinacija. Veza je jasno pokazana. Dodatnih 46 odojčadi bilo je pre smrti u posjeti ljekaru/klinici bez primanja DTP vakcine. Četrdeset njih umrlo je u roku od 28 dana od posjete, sedmoro trećeg dana, a 22 u toku prve sedmice nakon posjete. Izvještaj je zaključio da je postojao definitivan odnos između DTP vakcinacije i SIDS-a ( Pediatric Infectious Disease, January 1983, pp. 5-11).

Čini se da je SIDS, toliko razoran po ljudski život i toliko zastrašujući po roditelje koji ga dožive u sopstvenom domu, potpuno nepotreban. “U istraživanju u bolnici Kraljica Aleksandra, u Hobartu, u Tasmaniji, koje je objavila dr Vijera Šajbner (Viera Scheibner), oko polovina beba koje su podlegle smrti u kolijevci (SIDS-u) vakcinisano je nedavno prije smrti (“Cot Death Due to Exposure to Nonspecific Stress: Its Mechanism and Prevention,” to Nonspecific Stress: Its Mechanisms and Prevention,” a scientific paper for the Association for Prevention of Cot Death in Blackheath, New South Wales, 1990). Pri istraživanju i raspravi o uzroku smrti nakon vakcinacije, Šajbnerova je istakla da otrovne supstance kao što su formaldehid (korišten kao fiksativ u nekim vakcinama) mogu da izazovu ozbiljno oštećenje organa. ‘Pojedinačni najčešći i sprječivi uzrok smrti odojčadi zbog stresa od otrovnih supstanci je vakcinacija’, napisala je. Pa ipak, rekla je, efekat vakcinacije beba nikad nije sistematski proučavan, bilježen, ili analiziran. Štaviše, kako je dr Šajbner objavila, roditelji odojčadi sa oštećenjem mozga nakon DTP vakcinacije su navedeni da vjeruju da, osim ako do oštećenja ne dođe u roku od dvadeset i četiri sata, ono nije prouzrokovano vakcinom. Štaviše, oštećenje se često javlja dve sedmice kasnije”. – Ibid.

Kontrolni uređaji zakačeni za odojčad koja su vakcinisana pokazuju ozbiljne izmjene obrazaca disanja nakon ubrizgavanja DTP vakcine (difterija/pertuzis/tetanus). Precizan uređaj za nadgledanje disanja, zvan “nadzornik kolijevke”, korišten je pri specijalnom proučavanju SIDS-a. Dječji obrazac disanja mjeren je prije i nakon DTP vakcinacije. Podaci jasno pokazuju da je vakcina bila ta koja je prouzrokovala izuzetan porast epizoda pri kojima disanje skoro prestaje ili se zaista u potpunosti zaustavlja! Šajbnerova, autor istraživanja, je zaključila da je “vakcinacija najčešći i najlakše sprječiv pojedinačni uzrok smrti odojčadi”.

Zdravstveni odsjek Tenesija je 9. marta 1979. prijavio CDC-u (Centri za kontrolu bolesti) da su se od novembra 1978. javila četiri iznenadna neobjašnjiva smrtna slučaja kod odojčadi koja su vakcinisana tokom 24 časa pre smrti. Ova četiri smrtna slučaja su klasifikovana kao SIDS i sva četiri su neposredno prije toga primila svoju prvu DTP vakcinu i oralnu polio vakcinu. Ukupno je u Tenesiju (između avgusta 1977. i marta 1978. i od avgusta 1978. do marta 1979) zabilježeno 52 slučaja SIDS-a i/ili “smrtnih slučajeva nepoznatog uzroka”.

Na trideset i četvrtom godišnjem skupu Američke akademije neurologije 1982. godine, Vilijem Torč i drugi istraživači raspravljali su o više od 150 DTP postvakcinacijskih smrtnih slučajeva.

Oko 50% smrtnih slučajeva javilo se u roku od 24 časa od DTP vakcinacije, 75% u roku od 72 časa, 90% u roku od 1 sedmice; a ostali su umrli u roku od 20 mjeseci nakon zakasnelih reakcija. Oko polovine bilo je iznenadno (nalik SIDS-u) ili anafilaktičko; oko polovine je uslijedilo nakon neurotoksičnih ili sistemskih simptoma (apnea, šok, napadi, dispnea, nadražljivost, letargija, apatija, koma, paraliza, itd; Neurology, April 1986, pp. 148-149).

U istraživanju koje je sproveo Aleksandar Voker (Alexander Walker) navedeno je, “Ustanovili smo da je stopa smrtnosti od SIDSa u periodu od nula do tri dana nakon primanja DTP vakcine 7,3 puta veća nego u periodu sa početkom 30 dana nakon imunizacije... Samo mali procenat slučajeva SIDS-a kod odojčadi sa težinom većom od 2.500 grama može se povezati sa DTP vakcinom. Voker je takođe uočio da su ovi smrtni slučajevi povezani ne samo sa prvom inekcijom, već i sa svakom dodatnom vakcinacijom ( “Diphtheria-Tetanus-Pertussis Immunization and Sudden Infant Death Syndrome,” American Journal of Public Health 77:8 [1987], pp. 945-951).

Nacionalni centrar za informacije o vakcinama (NVIC) izvještava da oblik vakcine koji koriste i koji su odobrili Centri za kontrolu bolesti ubija i do 900 djece godišnje i ostavlja trajno oštećenje mozga jednom djetetu na svakih 62.000 imunizovane djece. To predstavlja zastrašujuću činjenicu; Američke kompanije za proizvodnju lijekova odbijaju da proizvode prečišćenu vakcinu koja je dostupna i praktično ne izaziva negativne reakcije. Proizvodi se i koristi u drugim zemljama već više od 15 godina, koristeći tehnologiju koju je SAD napustila 1970-ih. Problem je da košta 9 dolara više po inekciji. Dok bi većina roditelja rado potrošila dodatnih devet dolara kako bi obezbijedili bezbjednost svoje djece, kompanije za proizvodnju lijekova su lobirale u Kongresu za odlaganje upotrebe prečišćene (acelularne) vakcine što je duže moguće, jer bi to donekle umanjilo njihov ogroman 50% profit od marže po vakcini. Evo priče koja je u pozadini ovoga: Šest velikih Američkih farmaceutskih kompanija razvilo je prečišćeni (acelularni) oblik vakcine protiv pertuzisa koji praktično nije izazivao negativne reakcije. Nažalost, procesom prečišćavanja se proizvodila manja količina aktivne komponente neophodne za stvaranje imuniteta, povećavajući troškove proizvodnje sa iznosa u centima na iznos u dolarima po dozi. Proizvodnja acelularne vakcine je napuštena u Americi.

Britanski istraživač dr Gordon Stjuart (Gordon T. Stewart) sa medicinskog odsjeka opšte prakse pri Univerzitetu u Glazgovu, dokumentovao je štetne reakcije na DTP vakcinu kod djece u Velikoj Britaniji (G.T. Stewart, “Vaccination against Whooping Cough: Efficacy vs. Risks,” Lancet, January 29, 1977). Njegovo istraživanje je pokazalo da je veliki broj djece koji je primio vakcinu patio nakon toga od encefalopatije (disfunkcije mozga) uz rijetke slučajeve razvoja mentalne retardacije. U druge simptome su spadali napadi vrištanja, nereagovanje na nadražaje, šok, povraćanje, lokalizovana paraliza, i konvulzije. Od 160 nepovoljnih slučajeva koje je ispitao, 40% je ispoljavalo hiperkinezu (povećane mišićne pokrete uz prateću moždanu disfunkciju), grčeve, paralizu i djelimičnu ili potpunu amenciju (ozbiljna mentalna retardacija). On je utvrdio da su štetni efekti u velikoj mjeri potcjenjivani ili previđani, da se kod odojčadi nije mogla utvrditi zaštita od bolesti, i da su tvrdnje zvaničnih tijela da rizici od velikog kašlja premašuju rizike od vakcina veoma sumnjivi.

Švedska je 1979. godine, zbog brige o bezbjednosti i sumnjivoj efikasnosti, izbacila vakcinu protiv pertuzisa iz svog programa vakcinisanja. Ta zemlja je odlučila da će radije izdržati eventualnu pojavu bolesti umjesto da trpi posljedice vakcine.

Njemački istraživači, Tonc (Tonz) i Bajc (Bajc), su 1980. poredili stopu napada izazvanih vakcinom protiv pertuzisa u Njemačkoj sa stopom u Americi. Njemačka djeca su doživljavala napade pri stopi od 1 na svakih 4.800 imunizovanih odojčadi. Djeca u Americi imala su 1 napad na svakih 600 imunizovanih odojčadi; jedno dijete na 1.750 bi zbog doze palo u šok.

Japan je potpuno zamenio tradicionalnu cjelo-ćelijsku vakcinu protiv pertuzisa prečišćenom, acelularnom vakcinom. Istraživanja sprovedena do 1983. ukazuju da je efikasnost japanske acelularne vakcine jednaka cjelo-ćelijskim vakcinama, a stope komplikacija su smanjene za 83%. Međutim, u Japanu je time prosječna cijena svake vakcine nešto povećana. Zbog toga Američke farmaceutske kompanije nisu htjele da imaju ništa sa tim, znajući da bi to neznatno umanjilo njihov profit. Radije bi pustile da vaša djeca i unuci doživljavaju oštećenje mozga, paralizu, sljepilo, i smrt (“Acellular and Whole Cell Pertussis Vaccines in Japan,” JAMA, Vol. 257, No. 10, 1987).

Kada su 1986. godine velike Američke kompanije za proizvodnju vakcina lobirale u Kongresu želeći usvajanje nacionalnog zakona o povredama djece prouzrokovanim vakcinama (NCVIA, National Childhood Vaccine Injury Act) kako bi bile oslobođene odgovornosti u vezi sa štetnim reakcijama koje izazivaju njihovi proizvodi, namjeravali su da zaustave lavinu sudskih žalbi protiv njih. Ovim zakonom je uspostavljen Nacionalni fond za povrede izazvane vakcinama nametanjem poreza građanima zbog vakcinisanja njihove djece. Od osnivanja, fond je dao obeštećenja za 579 smrtnih slučajeva izazvanih vakcinama, dodijeljena presudom saveznog suda u vrijednosti od 700 miliona dolara. Četrdeset procenata ovih smrtnih slučajeva izazvanih vakcinom (227 od 579) prvobitno je pogrešno dijagnostikovano kao sindrom iznenadne smrti odojčeta (SIDS). Kakva arogancija! Farmaceutske kompanije su natjerale Američke poreznike da plaćaju troškove tragičnih uticaja vakcina na djecu – zbog vakcina koje je država, zahvaljujući djelovanju farmaceutskih kompanija, učinila obaveznim za djecu! Veliki proizvođač i nabavljač DTP vakcina u SAD, kompanija Wyeth-Lederle, doživio je ogroman porast profita od 300% od usvajanja ovog zakona. Kompanija Wyeth-Lederlezaradila je 350 miliona dolara prodajom DTP vakcine prošle godine. Samo u jednom 20-omjesečnom periodu, Nacionalni centar za informisanje o vakcinama dokumentovao je 54.000 štetnih reakcija na vakcine koje su uključivale i 700 smrtnih slučajeva. Dr Dejvid Kesler (David Kessler), načelnik FDA (sada u penziji), dodao je da se prijavljuje samo 1 od svakih 10 štetnih efekata povezanih sa vakcinama.

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (2 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Singov izvještaj o MMR vakcini i autizmu. Krajem septembra 2002, naučnici sa biološkog odsjeka i biotehnološkog centra, sa državnog Univerziteta u Juti, iz Logana u Juti, objavili su nalaz o snažnoj vezi između MMR vakcine i autoimune reakcije za koju se vjeruje da igra važnu ulogu u autizmu. Istraživački tim, predvođen dr Vijendra Singom (Vijendra K. Singh), analizirao je uzorke krvi 125 autistične djece i 92 djeteta koja nisu imala autizam. (Saradnici tima su bili Lin (S. X. Lin), Njuel (E. Newell), i Nelson (C. Nelson).)

 92 od 125 autistične djece imalo je antitijela koja su ukazivala na raniju abnormalnu reakciju na sastojak malih boginja iz MMR vakcine. Devetoro od desetoro ove djece takođe je bilo pozitivno na antitijela za koje se smatra da su uključena u autizam. Dr Sing vjeruje da abnormalna imuna reakcija može da predstavlja uzrok koji leži u osnovi brojnih slučajeva autizma. To je zato što, pri reakciji na MMR vakcinu, tijelo djeteta proizvodi antitjela koja napadaju mozak razlažući mijelin. Mijelin oblaže nervna vlakna, služi kao izolacija, zahvaljujući čemu nervni signali mogu da prolaze tijelom. To je nalik na plastičnu izolaciju bakarnih žica. Izuzetno je značajno napomenuti da nijedno od ne-autistične djece nije ispoljilo proizvodnju ovih antitjela, koja predstavljaju znak neobične reakcije na vakcinu protiv malih boginja. Ovo predstavlja moćan dokaz.

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (3 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Iz knjige Naslov originala: The Vaccination Crisis by Vence Ferrell"

Šta je u vakcini?

Svaka vakcina je sastavljena od tri različita tipa materijala:

1 – Virusi. Oni mogu biti mrtvi ili “oslabljeni”. Kod tipova vakcina sa mrtvim virusima samo se pretpostavlja da su virusi u njima mrtvi. Ublažene vakcine sadrže žive viruse koji su oslabljeni dodavanjem otrovnih hemikalija. Dobro je poznato da se mrtve životinje brzo raspadaju i opasne su po život. Čak i mirisi koji dolaze od njih nisu zdravi. Šta je sa mrtvom životinjom koja je ubijena otrovima? Da li biste željeli to da jedete? Da li bi to bilo razumno? Da li bi moglo da vam bude loše ako to pojedete? To je ono što se nalazi u vakcinama sa mrtvim virusima. Ni bolesne životinje nisu dobre. Ko bi želio da jede kravu koja je bolesna? Niko. U stvari, ako se zna da je bolesna, FDA ne bi dozvolio da se zakolje i prodaje ljudima. Međutim, da li biste željeli da jedete bolesnu kravu koja je još uvijek živa? To ne bi bilo nimalo bolje. Pa ipak, to je ono što se nalazi u vakcinama sa živim virusom. Opasno je jesti životinju koja je ubijena otrovima – uz otrove korištene za njeno ubijanje koji su još uvijek u i oko mesa. To je ono što dobijate u vakcinama sa mrtvim virusima. Ali da li biste željeli da jedete životinju koja je toliko bolesna da više ne može da se kreće? To je ono što je u vakcinama sa živim virusima.

Govorili smo o jedenju takvih mrtvih ili oštećenih životinja. Međutim, bilo bi mnogo opasnije uzeti dio mrtve ili žive životinje i ubrizgati je direktno u krvotok! I virusi su životinje, iako veoma male. Virusi su ti koji se ubrizgavaju u krvotok tokom vakcinacije. Zajedno sa mrtvim virusima, dio otrova korištenih za njihovo ubijanje takođe je ubačen u vakcinu. Rezultat se ne može povezati sa otrovanim komadima govedine, već prije sa goveđim paprikašem sa otrovima u govedini i okolnoj čorbi. U slučaju oslabljenih virusa, imamo sićušne životinjice koje nisu samo slabe – već su polumrtve! Životinja koja je polumrtva je ili oboljela ili će uskoro biti.

Međutim, to nije sve: “Oslabljeni” virusi predstavljaju kombinovanu supu. Dio supe sadrži mrtve viruse; drugi dio sadrži skoro mrtve viruse; dio sadrži oštećene viruse koji će se uskoro oporaviti. Neki će postati veoma jaki i energični; a neki će ostati bolešljivi, ali će ipak živjeti i razmnožavati se.

Ne govorimo o jednoj, već o milionima životinja – jer to je ono što se nalazi u značajnoj količini tečnosti ubrizganoj u nečiju ruku. Zato u takvoj mješavini postoji niz mrtvih i polumrtvih virusa i virusa koji se oporavljaju. Sada shvatate zašto osoba koja primi polio vakcinu može da dobije poliomijelitis! Polio virusi iz vakcine su se u njegovom tijelu oporavili i brzo umnožili. Bakterije i virusi umnožavaju se veoma, veoma brzo! Nema ničega na svijetu što se umnožava tako brzo – bez izuzetka!

 

2 – Drugi virusi i bakterije. Međutim, ni to nije sve. Nemojte mislite da se u vakcini nalazi samo jedan tip virusa. Zbog izvora iz kojih ih medicinske laboratorije vade, ta mješavina sadrži iznenađujuće puno različitih bakterija i virusa. Laboratorijski tehničari uzimaju serum iz gnoja majmuna, krava, svinja, i drugih životinja. Zatim pokušavaju da ga “prečiste”. Ali, pošto rade sa tako sićušnim stvorenjima, nema ekonomičnog načina na koji mogu da izbace većinu stranih supstanci i životnih oblika iz te uzete tečnosti. U stvari, oni ne rade direktno sa malom količinom seruma. Prije masovne proizvodnje vakcina za prodaju ljekarima, moraju da razviju način da mehanički proizvedu velike količine seruma u bačvama. Zbog toga, nemojte pretpostaviti da je serum prvo “provjeren”. Ispituju se samo mali uzorci iz bačvi. Sada shvatate zašto osoba koja dobije vakcinu protiv pertuzisa može, umjesto da dobije veliki kašalj, da ostane paralizovana. Pored virusa velikog kašlja u vakcini se nalaze i druge klice. Međutim, ima još stvari u toj mješavini.

 

3 – Otrovne hemikalije. U laboratoriji se jedna ili više otrovnih hemikalija miješa sa čorbom u kojoj su virusi kako bi se oni ubili ili oslabili. Što se tiče mrtvih virusa, bilo bi teško kasnije potpuno izvući otrovne hemikalije korištene za njihovo ubijanje. Međutim, što se “oslabljenih” virusa tiče, otrovi moraju tu da ostanu kako bi virusi ostali polumrtvi! “Pored unošenja stranih proteina, i čak živih virusa u krvotok, svaka vakcina ima sopstvene konzervanse, neutralizatore, i noseće agense, što sve predstavlja strane supstance za tijelo. Naprimjer, trostruki antigen DTP vakcine (difterija, pertuzis, i tetanus) sadrži slijedeće otrove: formaldehid, živu (timerozal), i aluminijum fosfat (Physician’s Desk Reference, 1980).U informativnom listu iz paketa vakcina (Lederle) navode se slijedeći otrovi: aluminijum kalijum sulfat, derivat žive (timerozal) i natrijum fosfat. Informativni list za polio vakcinu (Lederle) navodi ćelijsku kulturu majmunskih bubrega, laktalbumin hidrolizat, antibiotike, i teleći serum. A informativni list (Merck Sharp & Dohme) za MMR (male boginje, zauške, i rubelu) vakcinu navodi pileći embrion i neomicin, koji predstavlja mešavinu antibiotika. Pileći embrion, ćelije majmunskog bubrega, i teleći serum predstavljaju strane proteine, biološke supstance sastavljene od životinjskih ćelija, koje, pošto ulaze direktno u krvotok, mogu da postanu dio genetičkog materijala (World Medicine, September 22, 1971, pp. 69-72; New Medical Journals Limited, Clareville House, pp. 26-27, Oxendon St., London, J.W. 1X4 EL1 England. Djelimično objavljeno u The Dangers of Immunization, koju je objavila Humanitarian Publishing Company, Quakertown, Pennsylvania, 1979, pp. 20-31).

“Ovi strani proteini kao i drugi nosači i proizvodi reakcija na vakcinu predstavljaju potencijalne alergene i mogu da izazovu anafilaktički šok”. – W. James, Immunization: Reality Behind the Myth, p. 10. Zatim, postoji problem brzog toka krvi u krvnim sudovima. Krv se brzo pumpa raznoseći se širom tijela. Prema tome, kada se cijela gomila ubrizga u tijelo, virusi se brzo razdvajaju od otrovne tečnosti koja ih okružuje. Virusi i hemikalije sada, potpuno razdvojeni, ulaze u različita tkiva gdje počinju da izazivaju štetu. Hemijski otrovi slabe imuni sistem tijela, koji počinje da se bori protiv tih čudnih supstanci (kao što su formaldehid, koji predstavlja tečnost za balzamovanje). U međuvremenu, virusi su pronašli ćelije u koje će ući, i koriste ćelijsku DNK i RNK za sopstveno umnožavanje. Strane bakterije i virusi takođe su bili u toj inekciji; oni takođe počinju da koriste tjelesne ćelije i da se razmnožavaju. Rezultat je da virusi, kada se dovoljno umnože, mogu da napadnu tijelo koje je oslabljeno toksičnim hemikalijama. Ostatak priče se nalazi širom knjige koju sad držite u ruci.

Zašto se u samo jednoj ampuli vakcine može nalaziti tako puno različitih stvari – i to u velikoj količini? Prvo, zato što govorimo o tako malim stvarima (virusi, bakterije, i hemikalije)! Drugo, jer je svaka od tih supstanci veoma toksična za ljudsko tijelo. Treće, zato što se – kada jednom uđu u krvotok – virusi i bakterije razmnožavaju tako brzo. Prema tome, potrebna je samo mala količina virusa koji se oporavljaju da bi se nanijela velika šteta ljudskom tijelu. Četvrto, oni su ubačeni direktno u krvotok, gdje mogu brzo da počnu sa umnožavanjem. Zaobišli su zaštitnu kapiju stomaka i crijeva.

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (3 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

još nešto iz te knjige:

Ishrana za prevenciju dječjih bolesti

Na drugom mjestu u ovoj knjizi napomenuli smo niz značajnih faktora za očuvanje dobrog zdravlja (kao što su higijena, odgovarajući sanitarni uslovi, dobra provjetrenost, vežbanje na otvorenom, i zdrava ishrana koja je fokusirana na svježe lisnato povrće, povrće i voće.)

“Glavni doprinoseći faktor ka poboljšanju zdravlja u posljednjih 200 godina bila je poboljšana ishrana [i sanitarni uslovi]. Skoro 90% od ukupnog pada stope smrtnosti kod djece između 1860. i 1965. zbog velikog kašlja, šarlaha, difterije i malih boginja javilo se prije uvođenja antibiotika i raširene vakcinacije protiv difterije”. – Dr. Powles, navedeno u The Dangers of Immunization, 1987, p. 51.

Ako vaše dijete dobije veliki kašalj, difteriju, zauške, male boginje, itd, daleko je manje izgleda da će bolest biti ozbiljna ako je na dobroj ishrani i načinu života. Međutim, nutricionisti nam kažu da je ključni faktor, za skraćenje trajanja bolesti kod djeteta, povezan sa količinom vitamina C koju dijete unosi. Po časopisu Journal of the American Medical Association, 90 djece sa pertuzisom liječeno je sa 500 mg vitamina C dnevno tokom jedne sedmice. Djeca su ponovo bila dobro za 15 do 20 dana, zavisno od toga da li su primili intravenoznu ili oralnu dozu vitamina. Međutim, kod djece kojima je data vakcina prosjek je iznosio 34 dana. (Vrlo je vjerovatno da im vakcina nije nimalo pomogla; i, da je uvedena i treća grupa, kojoj nije dat nikakav poseban tretman, vjerovatno bi se oporavila podjednako brzo – ili brže – od vakcinisane grupe.)

Dobro poznati pisac, Adel Dejvis (Adelle Davis), koristila je daleko veće količine vitamina C i davala ih je oralno. Ona je ustanovila da su djeca, uz ovakvu pomoć, bila bolesna samo 1 dan (bez mučnine, povraćanja i nadražljivosti). Ona je davala 1.000 mg vitamina C svaki sat tokom čitavog dana. (Pedeset tableta vitamina C od 500 mg rastvoreno je u šolji ključale vode. Zatim je dodata četvrtina šolje voćnog soka od ananasa, kajsije, ili narandže. Svaka kafena kašičica dobijenog rastvora sadržala je 500 mg vitamina C.) Kasnije je otkrila da kada se dodaju kalcijum i pantotenska kiselina (vitamin B), mogu se dati manje količine vitamina C.

Poliomijelitis zahtijeva posebnu brigu; zbog čega vas upućujemo na druge knjige o ovom problemu. Međutim, poznato je da su kalijum, jod, kalcijum, i magnezijum značajni za uspješno liječenje poliomijelitisa.

(Kao što se možda sjećate, u odjeljku ove knjige o polio vakcini, prerađeni šećer je bio taj koji je izvlačio kalcijum iz tijela, pa je polio virus mogao da napadne nerve.) Jedan fiziolog je preporučio da, čim se poliomijelitis pojavi, pacijenta treba smjestiti u toplu kupku, pri čemu samo glava viri iz vode – i držati ga tu nekoliko sati. To pomaže leukocitima da se bore protiv polio virusa. Takođe se preporučuju visoke doze vitamina C.

Kao što je ranije pomenuto, jedan od rezultata vakcinacije mogu da budu dugoročne promjene raznih tjelesnih struktura. Pošto su organi oslabljeni virusima i drugim stranim proteinima, vremenom se razvijaju degenerativne bolesti. Dr Robert Simpson sa Rutgers univerziteta je grupi naučnih pisaca na seminaru Američkog udruženja za borbu protiv raka 1976. rekao slijedeće: “Programi vakcinacije protiv gripa, malih boginja, zauški, poliomijelitisa i tako dalje, možda unose u ljudsko tijelo RNK za formiranje latentnih provirusa u ćelijama širom tijela. Ovi latentni provirusi možda predstavljaju molekule odgovorne za bolesti kao što su reumatoidni artritis, artritis, multipla skleroza, sistemski lupus eritematozus, Parkinsonova bolest, i možda rak”. – R. Simpson, M.D., navedeno u Richard Moskowitz, M.D., “The Case Against Immunizations”, uzeto iz Journal of American Institute of Homeopathy, March 1983, p. 10.

Vitamin C se stalno navodi u medicinskoj literaturi. Ne samo da je potreban za sprječavanje pojave infekcija zbog vakcina, već su takođe upravo djeca kojima nedostaje vitamin C u obrocima – ona koje vakcine mogu najviše da oštete.

Da bismo ovo bolje razumeli, razmotrićemo rad dr Glena C. Detmana (Glen C. Dettman) i dr Arčija Kalokerinosa (Archie Kalokerinos), australijskih istraživača. Oni su 1970-ih u Australiji predvodili žustru kampanju za zaustavljanje nametnutog vakcinisanja. Dok njihovi napori nisu prestali, oni su praktično eliminisali ekstremno visoku stopu smrtnosti odojčadi među urođeničkim plemenima sa sjevera Australije.

Kalokerinos je kao ljekar niz godina radio među ovim plemenima; i ustanovio je da su mnogi smrtni slučajevi rezultat interakcije ishrana/vakcinacija. Pod tim je podrazumijevao opasnu kombinaciju vakcinisanja djeteta koje je na lošoj ishrani, sa malo voća, lisnatog povrća, i drugih izvora značajnih hranljivih sastojaka. Kada se vakciniše, takvo dijete ulazi u reakciju “paralize imuniteta”, pri kojoj je imuni sistem postao toliko opterećen u pokušaju da se izbori sa opasnim supstancama iz vakcine – da je izgubio otpornost na proste, obične infekcije. Ubrzo nakon toga umire. Dr Kalokerinos je ustanovio da je veliki broj ove odojčadi patio od skorbuta uz akutan nedostatak vitamina C. Vakcinisanje takve odojčadi, koja su često u to vreme imala prehladu, dovodilo je do smrti. Nakon uspostavljanja programa poboljšane ishrane, uz redovno dodavanje vitamina C za urođeničku djecu, smrtnost je praktično iskorijenjena. U toku dvije godine, nijedno odojče nije umrlo. To je očigledno predstavljalo zadivljujuću promjenu situacije. Kalokerinos je kasnije napisao knjigu o svojim iskustvima. On je u njoj opisao kako je shvatio šta predstavlja uzrok problema: “Vraćajući se iz Sjedinjenih Država avgusta 1971, izdvojio sam nekoliko sedmica za razmišljanje o problemu na koji mi je prethodno skrenuta pažnja. Ralf Hant (Ralph Hunt), stočar iz okruga Kolarenberi, postavljen je za ministra za unutrašnjost. Bio je zadužan za upravljanje Sjevernom teritorijom i djelimično odgovoran za zdravlje njenih aboridžina. Obilazak oblasti ga je prenerazio. Stopa smrtnosti odojčadi se udvostručila u 1970. godini, još više porasla za prvih šest mjeseci 1971, i izgledalo je da će, u nekim oblastima, dostići cifru od 500 na 1.000. Autoriteti iz Teritorije tvrdili su da ne postoji brzo rješenje problema... Bila je divna noć dok sam se vozio nazad do hotela u kome sam odsjeo. Ljudi koji poznaju Sidnej znaju Rouz Bej i ljepotu dokova. Uporedio sam to sa pustinjom oko mjesta Alis Springs gdje ću se nalaziti za manje od dvadeset i četiri časa. Razmišljao sam o Ralfu Hantu i njegovim pokušajima da pomogne... Tada mi je sinulo, ‘Pojačali smo kampanju vakcinisanja’, rekao je Ralf. O! Odavno sam znao da vakcine mogu da budu opasne, ali da li sam potcjenio tu opasnost? Naravno da jesam. Nije bilo potrebno da idem u Alis Springs. Znao sam. Medicinski tim bi pročešljao oblast, poređao sve aboridžinske bebe i odojčad i vakcinisao ih. Nije bilo pregleda, bilježenja medicinskih kartona, niti provjere mogućih nedostataka ishrane. Većina odojčadi bi imalo prehladu. Nije čudo da su umirala. Neka bi umrla u roku od jednog časa zbog akutnog nedostatka vitamina C izazvanog vakcinacijom. Druga bi umrla kasnije od ‘upale pluća’, ‘gastroenteritisa’, ili ‘neuhranjenosti’ Ako bi neke bebe i odojčad preživjeli, nakon mjesec dana bi ih opet poređali radi nove vakcinacije. Ako bi neka uspjela da prežive i to, oped bi bila sakupljena. Zatim bi na red došle revakcine, inekcije za male boginje, poliomijelitis, pa čak i tuberkulozu. Nije čudo da su umirala. Čudo je da je bilo koje preživjelo. Uzbuđenje zbog uviđanja problema teško je opisati. Sa jedne strane, bio sam oduševljen jednostavnošću cijelog problema, ‘divnog’ načina na koji se obrazac uklapao u sve što sam radio. Sa druge strane, bio sam skoro šokiran užasom pri pomisli na ono što se dešavalo, i što se još uvijek odigrava. Mi smo ustvari ubijali odojčad zbog nedostatka razumijevanja...

Nimalo se ne dvoumim da se neki slučajevi ‘smrti u kolijevci’ u stvari javljaju zbog akutnog nedostatka vitamina C, do čega može doći čak i ako je ishrana odgovarajuća... a njihov odgovor na vakcine protiv tih infekcija nije uvijek dobar. Prvo, dolazi do povećanog korištenja vitamina C, a to, naročito kada je povezano sa nedostatkom u ishrani ili otkazivanjem crijevne apsorpcije, može da pojača nedostatak.

Ovaj nedostatak snižava imunitet, a vakcine dovode do još većeg privremenog sniženja. Infekcije kao što su upala pluća ili gastroenteritis su vjerovatne... zbog čega odojče može da umre nekoliko dana ili nekoliko sedmica nakon vakcinacije”. – Archie Kalokerinos, M.D., Every Second Child, 1974.

Očigledno je da su djeca aboridžina iz Australije – živeći u najprimitivnijim uslovima u pustinji – bila daleko osjetljivija nego obična djeca. U njihovom slučaju, smrt je uslijedila prilično brzo nakon vakcinacije. “Kada su nas naša opažanja prvi put primorala da razmotrimo mogućnost da vakcinacija predstavlja rizik po zdravlje, bar pod određenim uslovima, to nam je izgledalo prilično apsurdno i veoma začuđujuće. Međutim, činjenice su bile pred nama ovdje u zatvorenim australijskim aboridžinskim populacijama, gdje smo pronalazili djecu i odrasle koji prečesto pate od ozbiljnih, pa čak i fatalnih imunoloških poremećaja. Kao naučnici, našli smo se u situaciji da ponovo razmotrimo historiju mikrobiologije kako bismo bolje razumjeli ono što sopstvenim očima vidimo kao posljedicu masovne vakcinacije aboridžinske populacije”. – Glen Dettman, Ph.D., and Arcivides Kalokerinos, M.D., “Second Thoughts About Disease: A Controversy and Bechamp Revisited,” Journal of International Academy of Preventive Medicine, July 1977. Kod druge djece, kao što smo vidjeli, možemo umjesto brze smrti, imati duži život – ali uz ozbiljne infekcije, paralizu, oštećenje mozga, ili neki drugi problem. Ipak, pri razmatranju australijskih plemena, vidimo zašto su zdrava ishrana i vitamin C u ishrani – toliko neophodni djeci ili odraslima koji primaju vakcinu.

Što su njihova tijela jača, imaće više šansi da se odupru smrtonosnim supstancama u vakcini! Međutim, pri procesu savladavanja vakcine, njihov razvijeni imunitet, nivo vitamina C, itd, veoma je opterećen. Koliko je bolje uopšte ne primiti vakcinu!

“Dr Vijera Šajbner (Viera Schneibner), iz Australijskog udruženja za sprečavanje ‘smrti u kolijevci’, koja je takođe proučavala odojčad umrlu od ‘smrti u kolijevci’ (SIDS), prijavila je 1990. da je potrebno sredstvo za detoksifikaciju kako bi se ublažili simptomi stresa izazvanog otrovnim supstancama, kao što su vakcine. Najefektivnije, uobičajeno, i prirodno sredstvo za detoksifikaciju, kako je rekla, predstavlja vitamin C”. – H.E. Buttram, M.D.; and J.C. Hoffman, Ph.D.; The Immunization Trio; 1987, pp. 30-31. Najbolji način za izgradnju prirodnog imunog sistema predstavlja održavanje tijela zdravim pravilnom ishranom i načinom života. Ishrana treba da sadrži voće, žitarice, povrće, sjemenje i orašaste plodove. Hrana treba da bude uzgajana organski, bez konzervansa, i u prirodnom neobrađenom stanju. Izbacite prerađeni šećer, proizvode od bijelog brašna, sve životinjske proizvode (uključujući meso, piletinu, ribu, jaja i mliječne proizvode). Svjež vazduh, vježbanje, dovoljno odmora i vjera u Bog su neophodni za dobro zdravlje. To je jedini efektivan način za izgradnju dobrog imuniteta i otpornost na bolesti. Bakterije i virusi ne napadaju zdravo tijelo, kao što ni insekti i biljne bolesti ne napadaju zdrave biljke.

Vaša ocjena: None
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

znam da je ovo možda bilo preopširno, ali zaista vrijedi pročitati, treba se raspolagati provjerenim informacijama... ja sam po prirodi takva, uvijek volim čuti sve argumente, a argumente o koristima vakcinacije sam davno čula, ali, kada sam volontirala u centru i radila sa autističnom djecom i djecom sa paralizom, čiji broj konstatno raste, počela sam se malo raspitivati... 

no, s obzirom da se nas ništa ne pita, mi moramo djecu vakcinisati, preostaje mi samo da se pridržavam, ovih u postu iznad navedenih savjeta za prehranu (što sam radila sa kćerkom i što planiram i sa ovim djetetom, ako Bog da) i da se molim Bogu svaki put kada vodim dijete na vakcinaciju da ne bude nekih težih (trajnih ili ne) posljedica

A još kada vodim dijete na vakcinaciju, ispostavi se da radi samo jedan pedijatar i onda svi zajedno sjedimo u čekaonici, i ona bolesna djeca a i ova koja se trebaju vakcinisati, a doktorica samo izlazi pa bude u kancelariji za zdravu, pa onda nakon nekoliko pregledane i vakcinisane djece pređe u susjednu kancelariju u kojoj pregleda bolesnu djecu... o povećanom riziku svega toga ne treba ni govoriti, to je toliko očito

 

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (2 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Taman mislim kako mi je starije dijete dobro prošlo kroz krug vakcinisanja, jeste da sad svako malo kašlje, kad čujem hoće da uvedu kao OBAVEZNU vakcinu za djevojčice protiv virusa HPV-a u dvanaestoj godini... pa hoće li pobogu iko išta nas pitati?

I evo maloprije čitam u novinama: Lusi Hinks (13) pala je u budnu komu nakon što su joj ljekari dali lijek za suzbijanje raka vrata maternice. U oktobru prošle godine je sa kolegicama iz razreda bila na vakcinisanju protiv HPV-a u sklopu državnog programa, a nakon toga je sve do Božića svako malo posjećivala ljekare. Žalila im se na visoku temperaturu, iscrpljenost, te jaku bol. Do sada joj je reakcija na lijek toliko napredovala da je u posljednjih nekoliko sedmica svakog dana spavala po 23 sata dnevno. Osim što toliko spava, ne može hodati ni razgovarati. Njena porodica je u šoku.

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
djeca su jedan od mirisnih dzennetskih cvjetova...
dada's picture
Offline
Pridružio/la se: 16.05.2011
Grad:
Postovi:

Vakcine...NE. Definitivno NE sve dok se to radi na dosadasnji nacin, bez detaljnog pregleda djeteta, bez koordinacije sa sestrama koje iste djeci daju...NE

Moj mladji sin....sada ima 11 mj. ali nakon pvog mjeseca zivota i druge vakcine hep.b....sve je krenulo nezeljenim pravcem. On je sada na uzrastu bebare od 2.3 mjeseca i jos tragamo za boljim i efikasnijim nacinima da mu pomognemo, da nam pomognemo.

 

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (2 glas/ova)
Djeca su najvrjednije blago...
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

sad želim ti puno snage i strpljenja da sada popravljaš to što su vam uradili... Bože dragi... uhhh

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
djeca su jedan od mirisnih dzennetskih cvjetova...
dada's picture
Offline
Pridružio/la se: 16.05.2011
Grad:
Postovi:

Hvala sretna mama, uvijek znace mnogo rijeci podrske u ovim momentima...Bezbroj pitanja struji kroz glavu, neizvjesnost, bol, tegoba, sreca...sve izmijesano s ljubavlju prema djetetu svome.

Borimo se mi i prije svega oslanjam se na Boziju pomoc...Jer On je Jedini koji olaksati moze nase stanje. Iskreno Boga Milosnog molim da nijedna Majka, nijedan roditelj ne iskusi ovu bol!!!!

 

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
Djeca su najvrjednije blago...
administratorica
Mamana's picture
Offline
Pridružio/la se: 15.06.2010
Grad:
Postovi:

Dado, možemo li mi nešto učiniti da ti pomognemo? Pokrenućemo akciju.  Molim te, ako postoji ikakva mogućnost, javi mi se obavazno privatnom porukom.

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Mamana wrote:

Dado, možemo li mi nešto učiniti da ti pomognemo? Pokrenućemo akciju.  Molim te, ako postoji ikakva mogućnost, javi mi se obavazno privatnom porukom.

 

i ja se potpisujem... ako ti šta zatreba, pošalji mi privatnu poruku, nisam sigurna jesam li ti ranije dala broj mobitela, a u komšiluku sam ti... evo i ja već dvanaesti mjesec deveram sa djetetom koje se rađalo zdravo, četiri sata svaki dan radimo fizioterapiju i zaista ne ostane vremena ni za šta, ali se hvala Bogu ipak neki napredak vidi... a vjeruj, sestra u porodilištu joj je dala BCG vakcinu u onu bolesnu ruku i još uvijek izlazi pomalo gnoj, a sad će joj rođendan... na neki sličan način znam kako ti je, itekako znam i ako ti bilo šta zatreba, pa makar i društvo, javi se... sreća je veća, a tuga manja kada se dijeli i čovjek ojača kada se nasloni na drugog čovjeka... nemoj da se nešto unezgodiš, javi se, Mamana i ja smo tu :)

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (2 glas/ova)
administratorica
Mamana's picture
Offline
Pridružio/la se: 15.06.2010
Grad:
Postovi:

sretna mama wrote:

Mamana wrote:

Dado, možemo li mi nešto učiniti da ti pomognemo? Pokrenućemo akciju.  Molim te, ako postoji ikakva mogućnost, javi mi se obavazno privatnom porukom.

 

i ja se potpisujem... ako ti šta zatreba, pošalji mi privatnu poruku, nisam sigurna jesam li ti ranije dala broj mobitela, a u komšiluku sam ti... evo i ja već dvanaesti mjesec deveram sa djetetom koje se rađalo zdravo, četiri sata svaki dan radimo fizioterapiju i zaista ne ostane vremena ni za šta, ali se hvala Bogu ipak neki napredak vidi... a vjeruj, sestra u porodilištu joj je dala BCG vakcinu u onu bolesnu ruku i još uvijek izlazi pomalo gnoj, a sad će joj rođendan... na neki sličan način znam kako ti je, itekako znam i ako ti bilo šta zatreba, pa makar i društvo, javi se... sreća je veća, a tuga manja kada se dijeli i čovjek ojača kada se nasloni na drugog čovjeka... nemoj da se nešto unezgodiš, javi se, Mamana i ja smo tu :)

A ja potpisujem post Sretne mame. :) Dado, samo se javi, molim te. Tu smo da jedna drugoj budemo podrška.

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (2 glas/ova)
djeca su jedan od mirisnih dzennetskih cvjetova...
dada's picture
Offline
Pridružio/la se: 16.05.2011
Grad:
Postovi:

Drage moje...placem...sad vidjeh porukice....

Hvala vam...da vam Bog podari svako dobro i da se ne susrecete sa ovim tegobama.

Sretna mama, cini mi se da sam te i vidjela...Bila je guzva na Pedijatrijskoj klinici u petak, 1.2. Zurili smo na kontrolu kod prof.Ajse, a ti si sa curlicom izlazila vani. Mislim, ne znamo se licno, ali vidjela sam neke vase fotografije ovdje i mislim da sam te prepoznala. Zao mi je sto se ne javih, ali sigurna sam da i tebe obuzme neko "ludilo" kad stupis u kliniku...Ja sam vazda u nekom grcu iako sam gore provela mjesece ;( I jos, iskreno suosjecam i sa vasom borbom. Samo hrabro!!!!

Nego, hvala vam mile moje, hvala mnogo....Podrska mnogo znaci, a narocito od Majki koje razumiju ovaj osjecaj.

Za sada smo jos tu; u narednom periodu idemo na hospitalizaciju na fizijatrijski odjel, a do tada cemo dobiti smjernice gdje dalje- Zagreb ili Beograd jer su nam rekli da smo ovdje, u BiH, dosegli limit dijagnostike. Posljednji ljekar kod kjeg smo bili konstatirao je da nije u pitanju sindrom hipotonog dojenceta (kao sto su nam u pocetku govorili) i da nije neuromisicna bolest, ali da postoji odredjena ometenost u razvoju koju treba utvrditi.

Hvala Bogu, bebac je sada stabilan, spontana motorika je malo napredovala, ali daleko je od razvojne dobi...Medjutim, idemo dalje, vjezbamo, snalazimo se....

I opet, hvala, hvala, hvala...kad god stignem obavjestavat cu vas o mom bebcetu, o nama

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (2 glas/ova)
Djeca su najvrjednije blago...
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

Moguće da sam to bila ja, svako jutro sam išla na drugi sprati na Bobath vježbe od pola deset do jedanaest... malena je ibla u plavom skafanderu, rozi smo ostavili kod kuće jer ima otvor za čizme a ona ih skida stalno :D a što se tiče klinike i ludila, ne trebam ti ništa reći, sve i sama znaš... naumila sam i knjigu napisati pod nazivom "Mamina bitka" koju mislim proslijediti dalje majkama koje budu zainteresovane, jer pored mamine bitke za bebu, dešava se i bitka protiv depresije iitd itd...  što se tiče dijagnoze, preporučila bih ti jednu kliniku na kojoj su bili neki moji poznanici i njihovi prijatelji... jednom su djetetu isto tako dali pogrešnu dijagnozu i čak su mu naškodile terapije koje su naši doktori preporučivali, odlazak tamo ih je došao nekih 200-300 KMova (mi puno više potrošimo na gorivo samo da odlazimo na Jezero i nazad) i sad je dijete hvala Bogu sasvim OK... poslaću ti link privatno, da ne bude reklama :)

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
nije objavio/la status
spirit of nature's picture
Offline
Pridružio/la se: 28.04.2013
Grad:
Postovi:

Dado, nadam se da će oporavak tvoje bebe teći dobro i da će ubrzo sve biti u najboljem redu. Mene zanima da li neko može pomoći sa savjetom kako izbjeći vakcinisanje djece. Znam da je obavezno zakonom, ali isto tako znam da su se u Srbiji i HR neki roditelji pozivali na određene članove zakona koji im omogućuju da izbjegnu vakcinaciju. Da li znate nokog ko je to pokušao u BiH, svaka informacija je dobro došla.

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

ja sam se raspitivala preko interneta kod onih koji pružaju besplatnu pravnu pomoć, ali po njima, nemam šanse, isto tako znam nekoliko (preko interneta) majki koje ne vakcinišu svoju djecu i niko ih ne forsira, ali djeca još nisu pošla u školu, a poznajem samo jednu osobu čije dijete ide u školu i nisu pravili problem kada je nije dovela na posljednju revakcinaciju, jer je u međuvremenu nakon troje vakcinisane djece (koja su srećom dobro) došla do informacija o štetnosti vakcina

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
nije objavio/la status
tirica's picture
Offline
Pridružio/la se: 09.08.2013
Grad:
Postovi:

moja djeca su sa svakim cjepljenjem bila ok... tako da naravno i kod mene je postojao strah, ali ipak sve je dobro završilo :)

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (1 glas/ova)
i ovaj forum me čini sretnom :)
sretna mama's picture
Offline
Pridružio/la se: 31.10.2010
Grad:
Postovi:

kod nas se isto evo i sa mlađom dobro završilo dosad, mada je zadnjih par puta drugu noć nakon vakcinisanja budila sa krikovima i vrištala po dva sata u pola noći, navodno je to normalno... indecision

Problem je što se neke posljedice osjete nakon 20 do 50 godina i o tome se šuti i ne pokušavaju istraživati, jer farmaceutskim tvrtkama odgovaraju istraživanja u prvih 24 sata kako bi dokazali da to nije ništa strašno... a kasnije odrastao čovjek misli da je neka bolest posljedica ovoga ili onoga, a ne mora uvijek biti, nego od vakcinacije... a farmaceuti opet zadovoljno trljaju ruke...

Vaša ocjena: None Prosjek: 5 (5 glasova)