Danuta Moon: Poštovanje prema djeci je najvažnije

U ugodnom ambijentu njenog sarajevskog doma, jednog hladnog i maglovitog decembarskog popodneva, proveli smo vrijeme razgovarajući sa gospođom Danutom Moon, suprugom američkog ambasadora u Bosni i Hercegovini.


Porijeklom Poljakinja, studij slavistike i međunarodnih odnosa završila je na varšavskom univerzitetu. Po profesiji lingvistica i diplomatkinja sa bogatim iskustvom, radila je u ambasadi Poljske u Zagrebu sve do rođenja svojih djevojčica. Kada su na svijet došle Natalie (5) i Anya (4) odlučila je prekinuti profesionalni angažman i posvetiti se porodici.

Danas, u odgovornoj ulozi prve dame američke diplomatije u BiH, angažuje se u različitim sferama javnog i društvenog života, dajući veliki i značajan doprinos društvu kroz humanitarni i volonterski rad. Ipak, majčinstvo i roditeljsku ulogu stavlja na prvo mjesto. Sa gospođom Moon razgovarali smo upravo o njenoj roditeljskoj ulozi, odgoju djece, te ulozi porodice u društvu.

Koliko Vas je majčinstvo promijenilo, odnosno koliko je utjecalo na Vaš život?

- Rođenje djeteta je jedno od najvećih i najljepših događaja u životu. Naravno, majčinstvo promijeni život, a tako se desilo i u mom slučaju. Djeca su u centru pažnje, uvijek su mi prioritet, i od kad su se pojavile, sve što radim, radim zbog njih i misleći na njih. Čak i ako radim nešto samo za sebe razmišljam da li je to također dobro i za njih. To ne znači da zanemarujem sebe ili svoje potrebe jer smatram da je moja obaveza napredovati u svakom pogledu kako bih mojoj djeci bila uzor koji mogu slijediti. Želim da budu ponosne na svoju mamu.  

Koliko vremena provodite sa svojom djecom? Mislite li da u vremenu provedenom sa djecom vrijedi postulat: kvalitet iznad kvantiteta?

- S obzirom da imam puno obaveza, ne mogu provesti toliko vremena sa mojom djecom koliko bih željela. Međutim, pokušavam da sa njima provedem svaki slobodan trenutak. Ne bih dijelila vrijeme provedeno sa djecom na kvalitetno i nekvalitetno, jer uvijek nastojim da ono što radim sa djevojčicama bude zanimljivo, da za to vrijeme nešto nauče, da nešto iskuse. Jako je bitno za djecu, pogotovo dok su mali, da imaju što više aktivnosti. To je doba kada djeca jako brzo uče, i ako nisu dovoljno stimulisana, tada nisu u stanju iskoristiti svoj potencijal. Smatram da je vrijeme provedeno sa djecom uvijek kvalitetno obzirom na to da samo prisustvo roditelja djeci već mnogo znači, jer im daje samopouzdanje i osjećaj sigurnosti.

Da li ste u odgoju djece skloniji autoritativnom pristupu ili ste bliži blažoj verziji roditeljstva, onoj sa mnogo više demokratije u odnosu roditelj-dijete? 

- Uvijek tražim neku zlatnu sredinu. Po mom mišljenju djeci treba stvoriti okvire u kojima se kreću, to im daje okruženje u kojem se osjećaju sigurno. Djeca posmatraju odrasle i traže odgovore na pitanja, ali isto tako žele izraziti svoje mišljenje i žele sudjelovati u odlučivanju. A ja dajem mojoj djeci tu priliku. Ipak, kod odluka koje donosimo zajedno  uvijek ograničavam izbor na recimo dvije stvari, a ne deset. Na takav način djeci dajem priliku da imaju zadnju riječ. Mislim da je to jako dobro za djecu jer im daje osjećaj kontrole nad njihovim životom, osjećaj da su pametna, da nešto vrijede. Na taj način grade samopouzdanje. S druge strane, djeca koja imaju previše slobode ili previše izbora osjećaju se izgubljena. Znači, smatram da trebamo balansirati između autoriteta i slobode koju dajemo djeci.

Kada bi pitali Vaše kćerke ko je strožiji: mama ili tata, šta bi nam odgovorile?

- Pa, to je dosta teško pitanje i ja uvijek izbjegavam takvu vrstu pitanja, recimo „koga više voliš: mamu ili tatu?“ Mislim da nije dobro postavljati djeci takva pitanja. Jednostavno, djeca koja imaju dva roditelja, trebaju posmatrati mamu i tatu kao tim koji radi zajedno, ne odvojeno. Djecu treba učiti da ne smiju manipulisati između mame i tate. Dakle, ja i moj muž smo se složili u tome da mi predstavljamo jedno mišljenje. Mada, djevojčice ponekad pokušavaju dobiti ono što žele, pa kada mama kaže ne, onda idu tati sa istim pitanjem. Međutim, već su shvatile da to ne vodi ka ostvarivanju njihovih ciljeva i nadam se da će uskoro naučiti da to ne trebaju pokušavati.   

Kako su se Vaše curice prilagodile životu u Sarajevu i smatrate li da je ovo jedno od iskustava koje će im obogatiti život?

- Mislim da su se jako dobro snašle u Sarajevu. Imaju svoja omiljena mjesta na koja često idu, imaju omiljena jela - jako vole kifle. Također, njihova dadilja je odavde i zahvaljujući njoj djevojčice imaju priliku naučiti i nešto bosanskog jezika. Inače, naše djevojčice su iz mješovitog braka i ja nastojim da ih odgajam dvojezično. Želim da znaju i o maminom i o tatinom porijeklu. Drago mi je da žive u inozemstvu jer na taj način uče da su ljudi različiti, da govore različite jezike, uče se toleranciji i otvorenosti prema onome što je drukčije. Dakle, jako mi je drago da smo tu u Bosni i Hercegovini, jer to mojoj djeci daje jednu neponovljivu priliku da prošire svoja znanja i pogled na svijet.  

Bili ste profesionalno aktivni na mnogo polja, sada imate specifičnu, odgovornu i zahtjevnu ulogu supruge američkog ambasadora u BiH. Tu su naravno i djeca i njihove potrebe. Kako sve te obaveze usklađujete?

- Moram biti dobro organizirana. Smatram da je moja obaveza pružiti potporu mom suprugu, i to neFile 2354 samo obaveza već i privilegija. S druge strane želim iskoristiti priliku da  nešto pozitivno uradim dok smo tu. Naravno, kao što sam već rekla, djeca su mi prioritet i svaki slobodan trenutak posvećujem njima. Veliku pomoć imam od zbilja izvrsne dadilje koja puno voli djecu i u koju imam mnogo povjerenja.

Mislite li da žena može zadržati isti nivo profesionalnih aktivnosti i nakon što postane majka?

- Majčinstvo ne znači automatski odricanje od profesionalnog života. Međutim, ako žena hoće da bude aktivna profesionalno i da u isto vrijeme bude mama, mora imati veliku podršku. U tome joj, naravno, mora pomoći i porodica i suprug. Međutim, ima mnogo žena koje odlučuju same odgajati djecu, i tu im podršku mora dati država. Zapravo, u svakom slučaju država bi trebala pružiti pomoć. Mora biti uspostavljen sistem koji omogućuje ženi da ostvari svoje profesionalne ambicije, a da se u isto vrijeme može brinuti o djeci.

Šta mislite kakva je uloga društva (društvenog okruženja) u potpori roditeljima, odnosno koliko je važno da društvo u svojim institucionalnim okvirima daje podršku roditeljima u podizanju djece?

- U svakoj demokratskoj državi moraju postojati određeni standardi, a ti standardi također podrazumijevaju i jednakost spolova. To znači da i žene i muškarci moraju imati iste šanse za ostvarenje svojih ambicija u karijeri. Međutim, žena je ipak u težoj situaciji u odnosu na muškarca, zbog jednostavnih okolnosti: trudnoće, porođaja, dojenja... Drugim riječima, njezine šanse da ostvari svoju karijeru su manje. U državi koja cijeni ulogu žene u društvu mora postojati sistem koji omogućuje ženi i da radi i da odgaja djecu. Ona bi trebala imati mogućnost porodiljskog dopusta, pravo na dječji doplatak, pristup uslugama obdaništa ili produženog boravka. Bez svega toga, ne mogu zamisliti da i jedna žena koja ima djecu može u isto vrijeme ostvariti oba cilja.  

Analogno prethodnom: šta mislite koliko sam roditelj može utjecati na društveno okruženje? Naime često se susrećemo sa komentarima kako je klima u našem društvu nepovoljna za podizanje djece, u smislu pada osnovnih moralnih i društvenih vrijednosti. Međutim, smatrate li da roditelji ipak mogu indirektno uticati na promjenu takve klime kroz svoj pristup odgoju djeteta?

- Apsolutno. Mislim da niko nema toliko veliki uticaj na djecu kao roditelji. I to ne samo dok su djeca kući sa roditeljima već i kada pođu u školu. Mislim da se roditelji jednostavno moraju više uključiti u aktivnosti škole i drugih institucija koje pohađaju djeca. Ima više načina na koji roditelji mogu utjecati na školu i na vrijednosti koje prenosi škola na djecu. To mogu učiniti kroz volonterizam ili kroz organiziranje grupa podrške roditelja. A škole bi trebale poticati roditelje na tu vrstu aktivnosti. Bliska saradnja roditelja i škole sigurno bi doprinijela većoj kontroli nad životom naše djece.

Da se dotaknemo i uloge (ili nedostatka uloge) žene kako u političkoj tako i u poslovnoj sferi u našoj zemlji. Naše je društvo još uvijek dosta patrijarhalno i uloge se, htjeli mi to priznati ili ne, često dijele na muške i ženske. U porodici se nerijetko dijele na mamine i tatine. Mislite li da porodica, odnosno promjena u raspodjeli uloga u porodici, može utjecati na veću involviranost žene u javnim/političkim/poslovnim sferama života? 

- Podjela na ženske i muške uloge postoji širom svijeta, ne samo u Bosni i Hercegovini, mada sam više navrata sam čula da je bosanskohercegovačko društvo još uvijek većinom partijarhalno. Međutim, poznajem mnogo žena koje su jako samostalne, koje razmišljaju drukčije i znam da odgajaju djecu na drukčiji način. Mislim da se to može promijeniti, jer iste te žene koje pate zbog podjele svijeta na muški i ženski su one koje odgajaju mušku djecu. One imaju veliki utjecaj na to kako će njihovi sinovi u budućnosti tretirati svoje supruge i druge žene. Mislim da je uloga žena u ostvarenju jednakosti spolova jako velika.  

Kada smo već kod porodice, koliko su Vaši roditelji imali utjecaja na Vaš životni put?

- Moji su roditelji imali jako liberalni pristup, dali su mi puno slobode u mojim izborima. Ja sam odrasla u kući gdje nije bilo tradicionalne podjele na muške i ženske poslove. Moji roditelji su bili dosta angažirani oko onoga čime sam se bavila i šta sam radila. Smatram da su me usmjeravali, nisu mi ništa nametali, i zbog toga osjećam veliko poštovanje prema njima. Ne samo da su imali veliki utjecaj na moj život, nego ga još uvijek imaju jer smo jako bliski i u stalnom smo kontaktu. I to je upravo model koji i ja želim primijeniti u svojoj porodici.     

Koje su to vrijednosti koje biste htjeli prenijeti na svoju djecu?

- Kao svaka majka, prije svega želim da moja djeca budu sretna, a prema mojim standardima to znači da želim da moja djeca budu dobri ljudi. Dakle, da imaju samopoštovanje i da imaju poštovanje prema drugim ljudima. U isto vrijeme želim da budu samouvjereni, da znaju izraziti svoje mišljenje bez obzira na to šta drugi misle. I iako su još uvijek jako male, ja već radim na tome da ostvarim ove moje želje i ciljeve.   

Za kraj, šta biste poručili našim čitaocima?

- Ja bih svim majkama preporučila da budu bliske sa svojom djecom, da mnogo sa njima razgovaraju, ali i da ih slušaju, da izgrade blisku vezu sa djecom, da stvore u porodici povjerenje, odnosno da izgrade povjerenje između sebe i djece. I, što je najbitnije, da izgrade osjećaj poštovanja prema svojoj djeci, koja su također osobe, samo u malom izdanju. Jer, djeca razumiju  puno više nego što mi mislimo. Ponekad jednostavno zaboravimo na to jer su jako mali, međutim oni su i jako pametni. Rekla bih da je to najvažnije: poštovanje prema djeci.