Vedrana Seksan: Saslušajte svakoga, ali poslušajte samo sebe

Uskladiti posao i porodicu nije jednostavno. Biti uspješan u tom balansu postaje sve teže za nove, mlade majke. A, tko bi nam bolje znao odgovoriti na pitanje kako uskladiti sretnu i zdravu porodicu sa uspješnom karijerom od Vedrane Seksan.


Vedrana je 1998. godine diplomirala na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti, Odsjek za glumu, a stekla zvanje magistra umjetnosti 2005. godine na univerzitetu Essex u Velikoj Britaniji. Već šestu godina, stalni je član Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. Ona je glumica, novinarka, scenaristica. Mnogobrojni čitaoci magazina Gracija uživaju u njenim kolumnama, nerijetko u njima prepoznajući sopstvena životna iskustva.

Ona je mlada žena sa zavidnom karijerom, angažovana na mnogobrojnim projektima koji iziskuju ne samo vrijeme, nego i puni emocionalni i mentalni angažman. Ali prije svega, ona je majka dvoje djece, dvanaestogodišnje Sare i devetnaestomjesečnog Ise. Kako izgleda život između uloga, snimanja, pisanja, pelena, zadaća i puberteta, Vedrana nam je otkrila u ugodnom razgovoru.

Koliko vas je rođenje djece (ako jeste) promijenilo, u smislu vrijednosti, želja, planiranja i generalno pogleda na život?

- Pošto je mojoj kćerki 12 godina, gotovo da se ni ne sjećam kakva sam ja to bila prije nego sam dobila dijete. Mislim da je najbolje reći da sam i sama bila dijete i da smo nas dvije rasle zajedno. Sa drugim djetetom sam već bila pametnija. Ako ništa, uvijek imam rezervnu pelenu u tašni.

Vaša kćerka je na pragu puberteta, sin još u pelenama... Uspijete li uvijek udovoljiti potrebama oboje djece?

- Moja kćerka je u pubertetu. Prag smo odavno prekoračili. Kombinacija pelena i puberteta najbolji je način da ispitate koliko strpljenja možete imati dok ne eksplodirate. Mislim na one eksplozije kao u crtanim filmovima kada neki lik pojede štap dinamita. Dajem sve od sebe. A sasvim je sigurno da bi se i jedno i drugo imali na šta požaliti. To je sa djecom tako.

Često su danas aktuelne teme balansa između profesionalnog i privatnog života žena, i to prvenstveno majki. Neke će reći da se snalaze savršeno na oba polja, druge će se možda u potpunosti odreći karijere. Vi, čini se, poprilično dobro balansirate. Koliko je roditeljstvo i uloga majke uticalo na vaš profesionalni angažman?

- Ne mnogo. Tu nema balansiranja. Kad sam na poslu ne postoje ni pelene, ni temperature, ni zadaće ni bilo šta drugo što se tiče moje privatnosti. Kao što vrlo ljubomorno čuvam svoje privatno vrijeme u kojem ima mjesta samo za porodicu.

Da li se desilo da ste odbili ulogu zbog obaveza prema djeci?

- Ne. Srećom, imam jako dobra leđa i veliku podršku u mojoj mami, ali i majki, mami moje mame, koja je odgojila i svoju djecu, mog brata, mene, moje prvo dijete a sada odgaja i moje drugo dijete. Zahvalna sam Bogu na tome što ih imam. Ne smijem preskočiti ni muža koji uskoči kad god može.

Dakle, da li je zaista moguće ostvarivati uspjeh na oba polja (posao i porodica), i šta za vas predstavlja takav uspjeh?

- Mjerilo takvog uspjeha mora i može biti samo žena sama. U koliko je ona zadovoljna porodicom i poslom - onda ih je uspjela pomiriti. U koliko na poslu žali za djecom, a kad je sa djecom viče jer je na poslu bio loš dan, onda mora stati i pokušati nešto promijeniti.File 3018

Često majka i otac u porodici podijele uloge u odgoju djece, odnosno te se uloge nekako prirodno izdiferenciraju (jedno ima veći autoritet, drugo je dosljednije, i sl.). Da li je to tako i u vašoj porodici?

- Možda sam ja ta koja je malo češće loši policajac, mada se jako trudimo da nikada i ničim ne ugrozimo autoritet jedno drugom. Strategiju najčešće dogovaramo kad oni ne čuju i najčešće nastupamo kao tim. Shvatili smo, naime, davno da ih možemo nadjačati samo ako smo i brojčano jači. Oni su mnogo namazaniji od nas.

Koliko profesionalnog uspjeha pripisujete podršci svoje porodice, i koliko je zapravo važno imati punu podršku partnera, naročito u poslu kojim se vi bavite?

- Mislim da je ona važna u svakom poslu, ne samo našem. Mada mi nije najjasnije zašto bi iko živio sa nekim ko mu ne pruža podršku. Valjda se na brak odlučuje zato jer želimo zajedno prolaziti kroz život. Zato je svaki uspjeh moga muža nešto na šta sam beskrajno ponosna. Ne uzimam zasluge, ali znam da u njegovim golovima ima i moje dobre igre, dobro dodanih lopti i vladanja terenom. Isto važi i u slučaju kada ja dam gol. Za sada, srećom, nismo imali autogolova i nadamo se da će tako i ostati.

I vi i vaš suprug bavite se istim poslom. Mislite li da će i vaša djeca zaploviti glumačkim vodama?

- Možemo se samo nadati da će svoju ljubav usmjeriti ka poslovima koji zahtijevaju manje odricanja. Ali znam da ćemo im biti podrška bez obzira na odluku koju donesu.

Koje vrijednosti želite prenijeti na svoju djecu, odnosno u kakve ljude biste željeli da izrastu?

- Svoje. Sretne svojim izborima. One koji se znaju nositi sa lošim stranama života i uživati u dobrim. One koji će, ako mogu pomoći, to i učiniti po svaku cijenu, a ako ne mogu neće odmagati. One koji će imati svoje mišljenje i stavove i neće se bojati da ih kažu makar se niko ne slagao s njima, koji će ih znati braniti argumentima, a ne silom ili ponižavanjem drugog. Hrabre. Koji će stajati iza svojih odluka, ali se neće stiditi da ih promijene ako im se argumentovano dokaže da nisu u pravu. Poštene. One koji vole ljude i u njima traže ono što je dobro, a ne ono što bi mogli osuditi, izvrnuti ruglu ili mrziti.... Ovako pobrojano, shvatam kako mi stvarno mnogo tražimo od naše djece.

Majčinstvo je predivna životna privilegija ali, priznaćete, zahtijeva mnogo strpljenja. Odakle vi crpite svoje strpljenje?

- Svi koji imaju djecu se to pitaju. Ja nemam neki pametan odgovor. Nisam od onih mama koje nikada nisu viknule, ili kaznile. Ne tučem zato jer mislim da se demonstracijom sile malo toga postiže i šalje pogrešna poruka. Mnogo pričam. I mnogo uživam u tišini kad konačno svi zaspu.

Koji je za vas najljepši, a koji najteži zadatak roditelja?

- Donošenje odluka u njihovo ime mi najteže pada. Uvijek se pitam da li sam donijela pravu odluku za njih, a ne za sebe, i nadam se da mi nekada u životu neće prigovoriti zbog stvari koje sam morala za njih odlučiti. Najljepši zadatak je gledati ih kako postaju ljudi.

Stignete li posvetiti vrijeme samo sebi i svojim potrebama?

- Vrlo malo. Valjda zato znam još više cijenu jedne kafe bez da me neko «mama» ili još više uživam u svakoj ukradenoj stranici knjige.

Imate li savjet za mlade majke koje žele biti uspješne i u poslu kojim se bave i u svojoj roditeljskoj ulozi?

- Saslušajte svakoga, ali poslušajte samo sebe i svoje instinkte.