Agresivnost kod djece

Agresivnost kod djece

Vrlo često djeca pod uticajem bioloških, ali većinom sredinskih uslova, ponašaju se na načine koji remete adekvatno funkcioniranje djeteta, ali i rad sa takvim djetetom.

Roditelji, odgajatelji i druge osobe koje su u neposrednom kontaktu sa takvim djetetom izražavaju žaljenje na njegovo ponašanje. Da bi odgajtelji pomogli takvom djetetu, da bi roditelji razumjeli ponašanje takve djece, potrebno je poznavati osnovne karakteristike takvog ponašanja, kao i moguće načine uklanjanja negativnih obrazaca ponašanja.

Neprihvatljivi oblici ponašanje kod djece predškolse dobi se mogu manifestirati na različite načine. Najčešći neprihvatljivi oblici ponašanja djece predškolske dobi su agresivnost, laž, nedisciplina, tvrdoglavost, itd. Ukoliko djeca često ispoljavaju ovakve oblike ponašanja rad sa njima nije učinkovit. Roditelji i odgajatelji nastoje, najčešće uz razgovor, da djeci ukažu na ponašanja koja su primjerena. Sa takvom djecom, osim što je otežan rad, teško ih je zadobiti za realizaciju određenih aktivnosti. Osim toga, druga djeca se često žele na takvu djecu, kako ne mogu da se igraju, da uspješno rade ili jednostavno da se fokusiraju na neku aktivnost.

Kada govorimo o agresivnosti u dječijem vrtiću onda zapravo govorimo o svađama, galami, psovanju, vrijeđanju, provokacijama, udarcima, ugrzima, štipanju, povlačenju za kosu, otimanju i uništavanju igračaka, ismijavanju, zadirkivanju i zezanju. G. Haug – Schnabel (1997) ukazuje da agresivnost kod male djece uvijek znači ili odbranu nečega ili borbu za nešto. Agresivnost se može promatrati kroz različite aspekte i pomoću različitih teorija. R. C. Beck (2003) smatra da se ljudska agresija obično definira u terminima namjere da se nekome nanese tjelesna ili psihološka povreda.

Više: Stvaramo li generaciju "ljute djece"?

Agresivnost uvijek smeta jer uzbuđen uzvik, izljev bijesa, bujica psovki, a prije svega fizički napad koji se pretvara u borbu, automatski prekidaju svaku aktivnost i svaku igru. Agresivnost ometa one koji su direktno upleteni u sukob, ali i slušatelje ili gledatelje. Rijetko se agresivno djelovanje može ignorirati, a ugroženoj osobi to je gotovo nemoguće. Ali agresivnost se nameće i onima koji nisu direktno upleteni u sukob. Kada je riječ o agresivnosti u neposrednoj blizini svako File 3087mora na nju obratiti pažnju jer lako i neočekivano može biti uvučen u sukob pa će se morati braniti, izgladiti sukob ili pak zauzeti neku od sukobljenih strana. Pomenuta autorica navodi da postoji puno vrlo različitih oblika agresivnosti:

  1. borba ili fizički napad,
  2. verbalna agresivnost,
  3. posve tiha agresivnost.

Najčešći uzrok postanka i učvršćivanja agresivnosti je loš i nedovoljan odogoj. Neadekvatna podrška djeci da prevazilaze frustracije i rješavaju unutrašnje konfliktne situacije dovodi do pojave agresivnosti. R. Tomić i H. Šarić (2008) smtraju da se agresivno ponašanje kod djece češće javlja u porodicama gdje su česte zabrane, fizička kažnjavanja, pridikovanje, autoritativan stav roditelja prema djeci, gdje se sputava sloboda djece da ispolje svoju ličnost. Postoji mnogo faktora koji podstiču nasilno ponašanje djece. M. Karić – Hodžić (2010) navodi sljedeće faktore:

  • pretjerano gledanje televizije,
  • batine,
  • ravnodušnost i nedostatak ljubavi,
  • neograničena sloboda,
  • nemetnuta uloga oca – majke,
  • neusaglašen stav u pogledu odgoja i usmjeravanja djece,
  • nedostatak kontakta sa jednim od roditelja,
  • stalno mijenjanje partnera roditelja,
  • alkoholizam u porodici i druge ovisnosti.

Opširnije o temi: Dječja agresivnost i škola

Agresivnost je sastavni dio ljudske afekivnosti i zauzima značajno mjesto u razvoju ličnosti, smatra N. Tadić (2003). Ispoljava se na otvoren i prikriven način. Pripisuju joj se uglavnom dva značenja: jedno negativno, prema kome je ona izražena kroz mržnju, neprijateljstvo, ljutnju i bijes usmjerena protiv spoljnog svijeta ili sebe i drugo, pozitivno, prema kome je ona pozitivna djelatnost, poriv približavanja drugima, preduzimljivost, društvena borbenost, težnja za moć. Dugo vremana se smatrala da su djeca ranog djetinjstva lišena agresivnosti i da djeca te dobi uopšte ne ispoljavaju agresivnost. Međutim, primjetno je da dijete ispoljava zadovoljstvo kada je nahranjeno (kada su potrebe za sisanjem zadovoljene), a kada su potrebe za sisanjem nezadovoljene ono ce početi da  grize majčine grudi.

Autor teksta: Tarik Hasanić, dipl. pedagog – psiholog