Djeca i mediji I - Uvod: riječ autora

 

autor teksta: Adisa Krilić

 

„Nije umjesno pitanje jesu li naši mentaliteti i naše ponašanje napredovali u odnosu na mentalitete i ponašanje naših predaka; umjesno je pitanje jesu li oni dovoljno evoluirali kako bi nam omogućili da se suočimo sa džinovskim izazovima današnjeg svijeta.“ (Amin Maalouf)

 

 

Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), današnja beba će do 2025. godine trepnuti 415 miliona puta i isplakati 65 litara suza; zasladiti se sa 160 kilograma čokolade; voljeti dva puta, provesti 2,5 godine uz telefon, a – GLEDATI TELEVIZIJU 12 GODINA!

Dovoljno zastrašujuće, zar ne?

Međutim, ovi podaci odnose se samo na jedan medij. Ukoliko tome dodamo i ostale medije sa kojima se djeca i odrasli susreću svaki dan, poput štampanih medija, radija, interneta, te ostalih vidova komunikacije – billboard-a, filma, muzike..., i bez detaljnijih istraživanja možemo zaključiti da su ljudi dnevno zaista „bombardovani“ medijskim porukama.

Naravno, mnoge od njih neće biti zapamćene, neke neće biti ni primijećene, ali će veliki broj ipak ostati zabilježen u našem mozgu, svjesno ili podsvjesno, i u određenom trenutku djelovati na naše ponašanje, bilo da se radi o manje bitnim stvarima, poput tzv. impulsivnog kupovanja, nešto važnijim odlukama koje donosimo pred glasačkim kutijama, ili životno važnim pitanjima ličnog i društvenog zdravlja i sigurnosti.

Imajući u vidu činjenicu da se kreatori medijskih poruka sve više obraćaju upravo djeci i mladima, od ključne je važnosti pripremiti ovu populaciju na izazove koje predstavljaju mediji u današnjem svijetu.

S obzirom na rastući broj poruka sa kojima se mladi susreću, neophodno je, ali ne i dovoljno obraćati se samo i isključivo roditeljima, iako oni i dalje drže primat kada je u pitanju uticaj na File 769mišljenje mladih. Ovim problemom moraju se pozabaviti i ostale uticajne grupe, prvenstveno škole, odnosno obrazovni sistemi društva, čiji je osnovni cilj pripremiti i educirati mlade generacije za budući život u „velikom svijetu“.

Na žalost, o ovoj temi se izuzetno malo govori u domaćoj javnosti, a najčešće je čak i sam koncept medijskog opismenjavanja prilično nepoznat. Pa ipak, nedovoljno posvećivanje pažnje ovoj temi ne umanjuje njenu važnost, jer činjenice govore za sebe.

Djeca provode više vremena van škole, primajući medijske poruke, nego u školama, učeći. U stvari, veliki broj djece zasićen je medijima i prije no što krenu u školu. Stoga im je neophodno pomoći da postanu kritička publika, sposobna da razluči pravu stvarnost od medijske realnosti. Ukoliko djecu osposobimo da analiziraju i procjenjuju medije, postepeno će shvatati kako su često manipulirani, umjesto informirani.

S tim u vezi, slobodno možemo ustvrditi da je, s obzirom na rastući i sveobuhvatan uticaj medija na djecu, medijsko opismenjavanje mladih ključno za razvoj njihovog kritičkog, sistematskog i logičkog rezonovanja.

Podučavanje djece o medijima znači, između ostalog, učiti ih da kontrolišu sopstvenu konzumaciju medija i da shvate kako različiti mediji određuju njihovo vrijeme i utiču na njihova osjećanja. Medijska pismenost pomoći će mladima da shvate medijske poruke umjesto da ih pasivno prihvate.

Činjenica je da mladi danas primaju gotovo sve informacije putem popularne kulture, odnosno masovnih medija, dok u školama još uvijek ne uče ništa što bi im pomoglo da shvate tu popularnu kulturu. Ukoliko im pomognemo, medijska pismenost omogućiće mladima da postanu kritički mislioci i kreativni proizvođači sve većeg broja i spektra poruka koje koriste slike, jezik i zvukove.

A na društvu je obaveza da medijsku pismenost promovira kao jedan od svojih osnovnih interesa, odnosno da mladima pomogne da nauče ovu neophodnu vještinu za opstanak u svijetu eksplozivnog File 770razvoja medija.

Međutim, važno je napomenuti da medijska pismenost ne predstavlja “zaštitu” djece od neželjenih poruka. Iako neke grupe pozivaju porodice da jednostavno ugase televizore, činjenica je da su mediji toliko postali dio našeg kulturalnog miljea da čak i kada biste ugasili televizor, ipak ne biste mogli pobjeći od današnje medijske kulture. Naime, mediji nisu više samo faktori uticaja na našu kulturu. Oni JESU naša kultura.

Stoga, kada kažemo „medijska pismenost“ u stvari mislimo na edukaciju mladih u cilju njihovog razvoja kao kompetentnih, kritičkih i pismenih osoba u svim medijskim formama, kako bi bili u mogućnosti kontrolisati tumačenje poruka koje primaju, umjesto da dozvole da ta tumačenja kontrolišu njih i njihov život.

Postati medijski pismen ne znači zapamtiti činjenice ili statistiku o medijima, već naučiti postavljati prava pitanja o onome što gledamo, čitamo ili slušamo. To znači biti u stanju “misliti za sebe”. (Literacy in a Media Age: An Overview and Orientation Guide to Media Literacy Education)

Imajući u vidu značaj navedenog i potrebu za jačanjem svijesti roditelja i obrazovnih radnika o potrebi medijskog opismenjavanja djece od najranije životne dobi, kroz tekstove u ovom odjeljku pokušaću prikazati trenutnu situaciju u vezi medijske pismenosti u svijetu, pokazati snagu uticaja medijskih poruka na mlade, ukazati na značaj i neophodnost medijskog opismenjavanja mladih, te pokazati da je analiziranje masovnih medija set vještina neophodnih za preživljavanje u današnjem društvu.

 

Vezani članci:

Djeca i mediji XI - Medijska pismenost

Djeca i mediji X - Društvene mreže

Djeca i mediji IX - Novi mediji 2

Djeca i mediji VIII - Novi mediji

Djeca i mediji VII - Mediji i stereotipi

Djeca i mediji VI - Mediji i zdravlje djece

Djeca i mediji V - Nasilje u medijima

Djeca i mediji IV - Djeca i reklame

Djeca i mediji III - Djeca i televizija

Djeca i mediji II - Uticaj medija na djecu

Roditeljstvo.com najavljuje...