Djeca i mediji XI - Medijska pismenost

Djeca i mediji XI - Medijska pismenost

Pismenost nije novi koncept. Likovno i muzičko obrazovanje oduvijek su dio školskog sistema, a jedan od osnovnih ciljeva je edukacija djece u što širem smislu, kako bi budući punoljetni građanin mogao preživjeti u 21. vijeku. Medijska pismenost je, stoga, više novi naziv za stari koncept – ideju da moramo biti pismeni u mnogim oblastima, a ne samo u jednoj ili dvije.

S obzirom da su i djeca izložena medijskom utjecaju i s obzirom da je doba škole ujedno i vrijeme učenja i usvajanja vještina važnih za život bitno je u ovoj dobi formirati kritički stav prema ponuđenim medijskim sadržajima. "...mediji, na našu realnost mogu djelovati ili tako da je razaraju ili tako da je obogate. Sve ovisi o tome koliko ih poznajemo i koliko nastojimo umjesto pasivnog primanja njihovih poruka stvoriti odnos uzajamnog djelovanja. A za to je potrebna medijska pismenost koja će nam pomoći da razumijemo kako mediji oblikuju naše predodžbe o svijetu i o nama samima". (M. Košir, N. Zgrabljić, R. Ranfl. Život s medijima. 1999.)

Pod „medijskim opismenjavanjem“ najprije se podrazumijeva sticanje sposobnosti za kritičko iščitavanje medija bez obzira na njegovu formu (štampa, radio, televizija), u cilju smanjenja distanciranosti od medija, a kroz razumijevanje njihovog funkcionisanja i upoznavanja sa njihovim sadržajima.

Lin Mastermen nabraja sedam suštinskih razloga medijskog opismenjavanja ( „Éducation et medias,“ Jacques Gonnet, Presses Universitaires de France, 1997).

  • visoka potrošnja medija i prezasićenost do koje stižemo;
  • ideološki značaj medija, posebno imajući u vidu reklame;
  • pojava informacionog rukovođenja u preduzećima (vladini uredi, političke partije, ministarstva, itd.);
  • narastajući prodor medija u demokratskim procesima (izbori su, pre svega, medijski događaji);
  • narastajući značaj vizuelne i informacione komunikacije u svim domenima (izuzev škole, koja prvenstvo daje štampanoj građi; komunikacioni sistemi su uglavnom vizuelnog karaktera);
  • očekivanja mladih da budu obrazovani tako da mogu da razumiju svoje doba (kakav je smisao obrazovanja i izgradnje individualne kulture, ako se izbjegavaju tehnološka sredstva i preispitivanja vrijednosti svog doba?);
  • nacionalni i međunarodni porast privatizacije svih informacionih tehnologija (kada informacija postane proizvod, njena uloga i njene osobine se mijenjaju).

 

Pojam medijske pismenosti danas je definisan kao sposobnost "pristupa, analize, procjene i produkcije" medija u raznim oblicima.

• Pristup. Rastom korištenja interneta, pristup informacijama je važniji nego ikada. Pri tom, nijeFile 1025 dovoljno da mladi imaju pristup globalnoj mreži, već da budu u mogućnosti da procijene vrijednost i validnost internet stranica u svim oblastima. Danas, kada gotovo svako može kreirati sopstvenu stranicu, velika sloboda je data ljudima koji odaberu da iskoriste tu mogućnost. Međutim, sa slobodom interneta, pojavljuje se i novi zahtjev da se mladi educiraju o tome kako da koriste internet i sve druge medije na kritičan i razuman način.

• Analiziranje. Analiza uključuje sposobnost da se otkrije propaganda, da se shvati da su ljudi uvijek uključeni u kreiranje medijskih poruka, te da gotovo sve medijske poruke imaju svoj cilj – informirati, zabaviti ili uvjeriti.

• Procjena. Procjena znači naučiti procijeniti vrijednost medijskih proizvoda za sebe i društvo u cjelini. Ovaj proces je još subjektivniji od analize, ali ne manje važan. Medijsko opismenjavanje mora imati za cilj za doprinese osposobljavanju mladih da odrede vrijednost filma, televizijskog programa ili novinskog članka.

• Produkcija/kreiranje. Mladi bi, također, morali biti sposobni da samostalno kreiraju medijske proizvode.

Medijska pismenost je informirano, kritičko shvatanje masmedija, koja uključuje ispitivanje tehnika, tehnololgija i institucija uključenih u produkciju medija, sposobnost kritičkog analiziranja poruka i prepoznavanje uloge primaoca poruka u načinu na koji će medijski sadržaj biti shvaćen.

Nadalje, medijska pismenost je neophodan dio aktivnog građanina i ključna za puni razvoj slobode izražavanja i prava na informaciju. S tim u vezi, ona predstavlja značajan dio participativne demokratije i interkulturnog dijaloga. Prema riječima Viviane Reding, „danas je medijska pismenost ključna za aktivnog i punopravnog građanina kao što je to bila pismenost na početku 19. vijeka.“ (Press release IP/06/1326, Brussels, 6 October 2006)

Razvoj medijske pismenosti i trendovi u svijetu

Medijska pismenost je uspostavljena kao obrazovni alat da bi se ljudi zaštitili od negativnih uticaja masovih medija. Prva zemlja za koju se smatra da je počela koristiti ovu paradigmu je Velika Britanija 1930. godine. Tridesetak godina kasnije došlo je promjene paradigme u oblasti medijske pismenosti u smislu prihvatanja rada unutar pop kulture radije nego uvjeravanja ljudi da je pop kultura prvenstveno destruktivna. Ovaj period poznat je kao popularna umjetnička paradigma.

Osamdesetih godina prošlog vijeka, fokus medijske pismenosti pomjerio se na konzumaciju predstava i slika, poznato kao reprezentativna paradigma. U tom periodu, medijsko opismenjavanje je u Ujedinjenom Kraljevstvu i Australji File 1027provođeno individualno, kroz kurseve, ali i kao dio nastavnog programa engleskog jezika.

Medijska edukacija u Australiji se razvija pod uticajem razvoja u Britaniji. Ključni teoretičari koji su uticali na razvoj medijske edukacije u Australiji su Graeme Turner i John Hartley.

U Evropi, medijska edukacija ima različite forme. U Finskoj je, na primjer, uvedena u nastavni program osnovnih škola još davne 1970., a u srednjoškolsko obrazovanje sedam godina kasnije. U Švedskoj i Danskoj, medijska edukacija je obavezan nastavni predmet od 1980. U Francuskoj se odnedavno razvija medijska edukacija, ali edukacija o filmu kao mediju odavno je dio školskog programa. Djela o medijskoj pismenosti izdaju se u Njemačkoj od 1970., a interes za ovu edukaciju je u porastu od osamdesetih godina prošlog vijeka.

Koncept medijske pismenosti u Sjevernoj Americi postoji od 1978. godine. Kanada je prva zemlja u ovom regionu koja je uvela medijsku edukaciju u školski program. U formalnom školskom sistemu SAD-a medijska edukacija je manje zastupljena, ali gotovo svih 50 država uključuju medijsku pismenost u program engleskog jezika.

Prva nacionalna konferencija o medijskoj pismenosti održana je i 1990. godine u Južnoj Africi, a u pripremi je i novi nastavni program koji bi trebao uključivati medijsku edukaciju.

Autor teksta: Adisa Krilić

 

Vezani članci:

Djeca i Mediji X - Društvene mreže

Djeca i mediji IX - Novi mediji 2

Djeca i mediji VIII - Novi mediji 1

Djeca i mediji VII - Mediji i stereotipi

Djeca i mediji VI - Mediji i zdravlje djece

Djeca i mediji V - Nasilje u medijima

Djeca i mediji IV - Djeca i reklame

Djeca i mediji III - Djeca i televizija

Djeca i mediji II - Uticaj medija na djecu

Djeca i mediji I - Uvod: riječ autora

Roditeljstvo.com najavljuje...