Djeca i mediji XII - Koncepti medijske pismenosti

Predmet proučavanja medijske pismenosti su potencijalno štetni medijski sadržaji (nasilje, reklame, stereotipi ili pornografija), uticaji medija i štetnih sadržaja, regulacija i samoregulacija (konvencije, nacionalni zakoni i etički kodeksi novinara i oglašivača), te nove tehnologije i njihova društvena uloga. To obuhvaća industrijalizaciju informacija, zabave i kulture, interaktivnu komunikaciju, nove medijske žanrove poput bloga itd.

Pet ključnih tema treba da čine sadržaj medijskog opismenjavanja: razlika u načinima medijskog predstavljanja (informacija); interpretacija značenja kodova i poruka (manipulacija); kognitivni i emocionalni odgovor na poruku (iskustvo); izdvajanje, analize i uopštavanje podataka (znanje) i upotrebe različitih medijskih formi za komunikaciju (saopštavanje).

Medijsko opismenjavanje podrazumijeva, dakle, više od slušanja predavanja i aktivnog učešća u nekoj raspravi o medijima. Ono podrazumijeva aktivnosti u pravom smislu te reči: analizu, raspravu, konstrukciju poruka i njihovo prenošenje.

Osnovni koncepti medijske pismenosti su:

1. Svaki medijski sadržaj, poruka, emisija, igra ili program konstruirani su, zamišljeni i načinjeni s određenim ciljem i namjerom;

2. Za ostvarenje postavljenog cilja koriste se brojna izražajna sredstva (govor, muzika, montaža, režija) nerijetko s ciljem skrivanja stvarne namjere;

3. Zarobiti što veći broj gledatelja, zabaviti ih, pasivizirati i učiniti spremnim da usput odgledaju što više propagandnih oglasa.

4. Ovisno o znanju, umijeću, kritičnosti i uloženom naporu ljudi različito doživljavaju poruke medija. Iako mediji teže slanju tačno određenih poruka, ljudi te poruke primaju i interpretiraju različito. To znači da svi ljudi istu medijsku poruku neće shvatiti na isti način.

Osim toga važno je napomenuti i slijedeće:

Mediji oblikuju našu kulturu. Naše društvo i kultura, čak i naše shvatanje realnosti formirano je na osnovu informacija i prizora koje primimo putem medija. Svega nekoliko generacija unazad, ljudi su bili ti koji su pričali priče o našoj kulturi. Međutim, danas, najmoćniji govornici su televizija, File 1041filmovi, pop muzika, video igrice i Internet.

Medijske poruke utiču na naše razmišljanje i aktivnosti. Ma koliko mi to odbijali priznati, svi smo mi pod uticajem reklama, vijesti, filmova, muzike i drugih oblika medija. Upravo iz tog razloga mediji su tako snažna kulturna sila, a medijska industrija toliko moćan biznis.

Efekti medija su prikriveni. Malo ljudi vjeruje svemu što vidi i čuje u medijima. Niko ne ide odmah u prodavnicu kupiti reklamirani proizvod. Igranje nasilne video igrice neće osobu odmah pretvoriti u ubicu. Efekti medija su prikriveni, ali s obzirom na frekventnost poruka, vrlo značajni.

Efekti medija su kompleksni. Medijske poruke direktnu utiču na nas kao pojedince, ali utiču i na naše porodice i prijatelje, na naše zajednice i društvo uopće. Tako da možemo reći da su neki efekti medija indirektni. Stoga, da bismo shvatili istinski uticaj medija, moramo biti svjesni i direktnih i indirektnih efekata.

Mediji koriste „jezik uvjeravanja“. Sve medijske poruke nas pokušavaju uvjeriti u nešto. Vijesti, dokumentarni filmovi i knjige „zasnovane na istinitim pričama“ tvrde da prenose istinu. Oglašivači pokušavaju prodati proizvodi. Romani i tv drame izgledaju realistično. A svi oni, da bi postigli svoj cilj, koriste određene tehnike (udvaranje publici, ponavljanje, strah ili humor) koje možemo nazvati „jezikom uvjeravanja“.

Mediji konstruiraju svijet fantazije. Iako je mašta uglavnom zabavna i ugodna, ona može biti i štetna. Filmovi, tv programi i muzika ponekad navode ljude da rade stvari koje su neprihvatljive, pa čak i opasne. Osim toga, oglašivači formiraju svijet fantazije u kojem se svi problemi rješavaju kupovinom određenog proizvoda. Medijska pismenost pomaže ljudima da prepoznaju maštu i da je konstruktivno integriraju u realni svijet.

File 1042Medijske poruke odražavaju vrijednosti i stanovišta svojih kreatora. Svako ima svoje stanovište. Naše vrijednosti i mišljanje utiču na naš izbor riječi, zvukove i slike koje koristimo pri komuniciranju putem medija. A to vrijedi i za sve kreatore medijskih poruka.

Medijske poruke mogu biti dekodirane. Na taj način možemo doći do zaključka ko je kreirao poruku i zašto. Možemo identificirati tehnike uvjeravanja koje su korištene i prepoznati na koji način kreatori poruke žele uticati na nas.

Medijski pismene osobe su aktivni medijski potrošači. Mnogi mediji – poput televizije – žele stvoriti pasivne, impulsivne potrošače. Medijska pismenost pomaže ljudima da konzumiraju medije, a da pritom zadrže kritičku sposobnost kako bi mogli procijeniti izvore, željene ciljeve, tehnike uvjeravanja i dublja značenja.

Svi mogu kreirati medije. Možda svi ljudi nemaju vještinu ili resurse da naprave dobar film ili objave novine, ali bilo ko može napraviti poster, napisati pismo ili otpjevati pjesmu. A nove tehnologije omogućavaju milionima ljudi da prave medije – poput e-maila, internet stranica, video isječaka i slično. Kreiranje sopstvene medijske poruke važan je dio medijske pismenosti.

Sve više ljudi shvata značaj postojanja medijskog sistema koji je otvoren ljudima, koji podiže ljudske vrijednosti iznad komercijalnih vrijednosti, odnosno koji služi ljudskim potrebama 21. vijeka. Stoga, ljudi širom svijeta poduzimaju aktivnosti na reformi medijskih sistema i kreiranju novih alternativa.

Autor teksta: Adisa Krilić

Vezani članci:

Djeca i mediji XI - Medijska pismenost

Djeca i Mediji X - Društvene mreže

Djeca i mediji IX - Novi mediji 2

Djeca i mediji VIII - Novi mediji 1

Djeca i mediji VII - Mediji i stereotipi

Djeca i mediji VI - Mediji i zdravlje djece

Djeca i mediji V - Nasilje u medijima

Djeca i mediji IV - Djeca i reklame

Djeca i mediji III - Djeca i televizija

Djeca i mediji II - Uticaj medija na djecu

Djeca i mediji I - Uvod: riječ autora

Roditeljstvo.com najavljuje...