Djeca i mediji XIII - Medijska edukacija

Medijska edukacija

Medijska edukacija je proces čiji je rezultat medijska pismenost. Ona ne predstavlja edukaciju kroz medije, već se fokusira na medije sa kojima se svakodnevno susrećemo – TV programe koje pratimo, magazine koje čitamo, filmove koje gledamo, muziku koju slušamo. Mediji su svuda oko nas i igraju važnu ulogu u  našim životima. Oni nam pomažu da shvatimo svijet i naše mjesto u njemu. Zato je izuzetno važno da naučimo što više o njima i da ih shvatimo.

Medijska edukacija pomaže studentima da razviju informirano i kritičko shvatanje prirode masmedija, tehnika koje koriste i uticaja koji imaju na nas. To je edukacija studenata o tome kako mediji rade, kako proizvode poruke, kako ih organizuju i na koji način kontruiraju realnost.

Medijska edukacija i medijska pismenost opisani su i definisani u međunarodnom kontekstu od strane UNESCO-a u inicijativi koja je pokrenuta na konferenciji u Grunwaldu 1982. godine, nastavljena konferencijama u Toulouse 1990. godine, Beču 1999., te Sevilji 2002. godine.

Medijska edukacija u svijetu i regionu

UNESCO je na jednoj od svojih Generalnih skupština dao podršku procesu medijske edukacije, nakon čega su se predstavnici 33 zemlje susreli u Beču i zaključili:

Medijska edukacija je pravo svakog građanina, u svakoj zemlji u svijetu, na slobodu izražavanja i pravo na informacije, te je instrumentalna u izgradnji i održavanju demokracije... Medijska edukacija bi trebala biti uvedena gdje god je to moguće unutar državnih nastavnih programa, ali i kao tercijarna, neformalna edukacija koja traje tokom čitavog života...“

Sve veći broj zemalja u svijetu razvijaju programe medijske edukacije u školama. U Kanadi je medijska edukacija razvijena na državnom nivou, dok se ovaj predmet u Australiji uči tokom čitavog školovanja. Nastavni programi iz ovog predmeta stalno se unapređuju i u Rusiji, Kini, Tajvanu, Japanu, Koreji, većini zapadnoevropskih zemalja, te u sve većem broju država Južne Amerike i Afrike.

Pregled integracija medijskog opismenjivanja u nastavne planove razvijenih država svijeta, pokazuje da je ono uprkos svim nastojanjima još na razmjerno niskom nivou i da u većih zemalja direktno zavisi od volje i želje pojedinih učitelja i škola. Školske se vlasti radije odlučuju za uključivanje medijske pismenosti u srednjoškolske nego u osnovnoškolske nastavne planove. S obzirom na uspješnost uključivanja medijske pismenosti u školske programe države se mogu podijeliti u tri grupe: u prvoj su skupinu one u kojoj je medijska pismenost dio nastavnog plana: poput Australije, Finske, Danske, Kadande, Mađarske, Njemačke, Norveške, Irske, Slovenije, Švedske i Velike Britanije. U tim se državama službena školska politika pozitivno odnosi prema medijskoj pismenost. U nekim od njih je čak dio završnog ispita. Osigurano je odgovarajuće gradivo i drugi izvori potrebni za učenje, te postoje i društva učitelja medijskog odgoja.

Drugu skupinu čine one države koje čine u kojima postoji minimalna uključenost medijske pismenosti u nastavne programe: poput Austrije, Hrvatske, Nizozemske ili USA. U tim zemljama medijsko opismenjavanje ovisi o motiviranosti pojedinih učitelja i potpori neslužbenih institucija. Od prošle godine, medijska pismenost je uvedena i u školski sistem Crne Gore kao izborni predmet u drugom i trećem razgredu gimnazije.

Treću skupinu čine države u kojima medijska pismenost nije uključena u nastavne planove, dok File 1060poseban model ima Francuska, gdje medijska edukacija, prije svega na području filmskih studija ima dugu tradiciju kao dio neformalnog obrazovnog sustava.

S tim u vezi, možemo pobrojati ključne sadržaje koje uključuju modeli medijske edukacije u Evropi: komunikacija i mediji (teorija komuniciranja, kulture, socijalizacija i mediji), historija medija (historijski razvoj medija od štampe do multimedijske tehnologije), medijska publika (teorija medijske recepcije), medijski tekstovi (žanrovi, medijski jezik i medijska estetika), medijski oblici (osobine različitih medija), samoprodukcija (uvid u korištenje medija s estetskog aspekta i kao sredstva za komuniciranje). Dakle, u Evropi je medijska edukacija shvaćena kao područje znanja, koje uključuje sticanje analitičkih vještina i sposobnost izražavanja pojedinca u estetskom i tehničkom smislu.

S druge strane, sjevernoamerički i australski modeli izjednačavaju medijsku pismenost i medijsku edukaciju.

Zašto je medijska edukacija bitna?

Počnimo sa procjenom da djeca u svijetu trećinu, čak i polovinu života posvećuju elektronskim medijima. Međutim, u školama se poezija, kratke priče i romani i dalje tretiraju kao jedine forme jezičkih izražaja vrijedne edukacije. Kao rezultat toga, većina djece je medijski nepismena, odnosno nedovoljno pripremljena da aktivno učestvuju i kritički razmišljaju upravo o medijima, koji najviše utiču na njihove živote.

Osim toga, spektar komunikacijskih tehnologija sa kojima se susrećemo u svakodnevnom životu mnogo je veći od onog o kojem smo učili u školama. Stoga škole moraju „uhvatiti korak“ sa ovim napretkom. Kao što se dužna pažnja posvećuje vrijednostima u drami ili romanu, tako se moraju ispitivati i vrijednosti u tv prilozima ili novinskim člancima. Kao što se razmatra estetika u pjesmi ili slici, jednaku pažnju trebalo bi posvetiti i estetici neke serije ili reklame.

Za mlade postoji veza između konzumiranja medija i funkcionalne pismenosti. Elektronski masovni mediji ne komuniciraju u pismenoj formi, već putem zvuka i slike. To vrijeme (a radi se o bar šest sati gledanja televizije ili slušanja radija dnevno) je vrijeme koje ljudi ne provedu čitajući ili pišući, te samim tim ne koriste „tradicionalni“ oblik pismenosti.

Međutim, u toku tih šest sati dešava se jako mnogo audio i vizuelne komunikacije, što dovodi do daljeg razvoja medijske pismenosti, ukoliko je ovaj proces započeo kod osobe, odnosno ukoliko je koncept medijske pismenosti formalno uveden u dom ili školu. A trebao bi biti. Osnovni izvor informacija za većinu ljudi već godinama nisu novine, već radio i televizija, ali ukoliko nas nikada nisu naučili kako da primimo informaciju od ovih medija, kako se od nas može očekivati da je efikasno primimo?

Uticaj medija je toliko prikriven da ga mladi najčešće nisu ni svjesni. S tim u vezi, medijska File 1061pismenost im može pomoći pri donošenju važnih životnih izbora i odluka, posebno o svom zdravlju i ponašanju. Medijski pisemeni mladi ljudi mogu kontrolirati uticaje medijskih poruka umjesto da dozvole da te poruke kontroliraju njih.

Medijska edukacija pomaže djeci i adolescentima u ovladavanju vještinama za filtriranje stotina poruka koje dnevno prime putem medija. Jednostavno rečeno, medijska edukacija znači naučiti postavljati pitanja o onome što mladi vide, čuju i pročitaju.

Procjena uspješnosti provođenja medijske edukacije, koju je 2003. objavila Fondacija Henry J. Kaiser Family, ukazala je da medijska edukacija ima izuzetno pozitivne rezultate u slijedećim oblastima:

Kritičko razmišljanje i poboljšanje pismenosti - Prva velika empirijska studija o implikacijama medijske pismenosti u SAD pokazala je da uključivanje analize medijskih poruka u nastavni program engleskog jezika doprinosi razvoju opće pismenosti. Medijsko opismenjavanje ujedno je poboljšalo sposobnosti učenika da kroz čitanje, gledanje i slušanje shvate i interpretiraju poruke u printanim i elektronskim medijima.

Nasilje u medijima, agresivnost i antisocijalno ponašanje - Nekoliko studija pokazalo je uključivanje medijske pismenosti u standardni nastavni program može pomoći smanjenju potencijalno štetnih uticaja TV nasilja na mlade. Prema drugim studijama, medijsko opismenjavanje pomaže djeci u razvijanju vještina potrebnih za donošenje odluka vezanih za njihov život. Oni počinju kritički razmišljati o posljedicama rizičkog ponašanja i razvijaju sposobnosti odbijanja impulsa koji bi ih mogli odvesti u rizične situacije.

Fizički izgled, prehrana i fitnes - Procjena medijskog edukativnog programa GO GIRLS! otkriva da medijsko opismenjavanje pomaže djevojčicama u prihvatanju sopstvenog izgleda i shvatanju medijskog predstavljanja žena. Druge studije pokazuju da čak i kratkotrajne lekcije medijskog opismenjavanja mogu biti efikasne u suzbijanju uticaj poruka o nezdravoj prehrani ili nerealističnom fizičkom izlgedu..

Alkohol i cigarete - Medijska pismenost pomaže djeci da shvate uticaj reklama koje promoviraju alkohol i cigarete. Učesnici u jednoj studiji u SAD nakon kursa o medijskoj pismenosti pokazali su da je kurs uticao na odluke djece u vezi sa konzumacijom cigareta. Djeca su shvatila na koji način poruke o duhanu utiču na njih i njihove vršnjake. Također su se prestali identificirati sa likovima iz reklama i postali manje povodljivi pod pritiskom vršnjaka.

Autor teksta: Adisa Krilić

Vezani članci:

Djeca i mediji XII - Koncepti medijske pismenosti

Djeca i mediji XI - Medijska pismenost

Djeca i Mediji X - Društvene mreže

Djeca i mediji IX - Novi mediji 2

Djeca i mediji VIII - Novi mediji 1

Djeca i mediji VII - Mediji i stereotipi

Djeca i mediji VI - Mediji i zdravlje djece

Djeca i mediji V - Nasilje u medijima

Djeca i mediji IV - Djeca i reklame

Djeca i mediji III - Djeca i televizija

Djeca i mediji II - Uticaj medija na djecu

Djeca i mediji I - Uvod: riječ autora

Roditeljstvo.com najavljuje...