Šta učiniti kada dijete ima izljeve bijesa?

Šta učiniti kada dijete ima izljeve bijesa?

Već kasnite pola sata, a vaš dvogodišnjak uporno odbija (bez vidljivog razloga) ući u automobil. U prodavnici srećete prijateljicu iz osnovne škole, a u tom trenutku vaša najdraža princeza zaurla na sav glas da želi baš onu lutku za koju ste joj rekli da ne možete kupiti. Zvuči poznato?

Iskusni roditelji već znaju da se izljevi bijesa kod djece uvijek javljaju u najgorem mogućem trenutku, upravo kada su susjedi u prolazu, usred prometne gužve, ili u supermarketu.

Prva stvar koje se trebate sjetiti  kada vaše dijete ima izljev bijesa je da se to događa u svim obiteljima. Neki roditelji pretjerano reaguju, jer osjećaju potrebu dokazati kako imaju kontrolu na situacijom. Vaš osjećaj nelagode u tom trenutku nije u najboljem interesu djeteta. Cilj koji trebate imati kada se takvo što dogodi je pomoći djetetu da se smiri.

Kada dijete ima izljev bijesa, najbolje što možete učiniti je biti smireni, paziti da se dijete ne povrijedi i da ne povrijedi nekoga drugog, te mu pomoći da smiri osjećaje i tako se postepeno umiri. Ako je moguće, odvedite dijete na sigurno mjesto gdje se ne može povrijediti (stražnje sjedalo automobila je mnogo sigurnije od šoping kolica ili parkirališta). Razmislite o povratku kući, bez obzira što ste planirali obaviti još nešto. Odlazak u banku može sačekati jedan dan, ali vaše malo vrišteće zlato ne može.

Izljevi bijesa su izuzetno stresni za sve koji se zateknu u blizini, a najviše za dijete i roditelje. Nakon što oluja prođe, razmislite o tome šta je moglo nagnati dijete na takvu reakciju. Pogledajte na tren život iz perspektive djeteta. Da li su se nedavno desili uznemirujući događaji ili promjene? Da li je možda potrebno promijeniti rutinu (ranije ići na spavanje, ranije ručati…)? Provjerite da li dijete nešto boli, možda ima upalu uha ili osjetljiv stomačić? Ponekad razgovor sa partnerom, prijateljem ili tetom iz vrtića može baciti dodatno svjetlo na cijelu situaciju. Ako su izljevi bijesa česti, porazgovarajte o tome sa pedijatrom ili drugim zdravstvenim stručnjacima.