Komunikacija sa školarcem

Komunikacija sa školarcem

Komunikacija sa djetetom školskog uzrasta je kompliciran proces, dijete prima različite informacije od vas i to kroz:

• Riječi koje izgovarate

• Ton kojim govorite – glasan, nježan, intenzivan, šapat…

• Gestikulaciju

• Položaj tijela

• Facijalne ekspresije

Vaše dijete kroz komunikaciju sa vama gleda, sluša i reagira. Ono pri tome i procjenjuje vrijeme kada će odgovoriti ili reagirati. Olakšavajući djetetu ovaj, naizgled, jednostavan proces, moguće je postići mnogo bolju komunikaciju.

Govor tijela

Riječi koje izgovarate često nose manju težinu nego neverbalni dijelovi vaše komunikacije. Jako je važno imati na umu dojam koji ostavljate izrazom lica i govorom tijela.

• Odvojite trenutak i pogledajte vaše lice u ogledalu. Kako izgledate? Jeste li namršteni, nasmijani, nasmijani, djelujete li uzdržano? Kad se približite djetetu s blagim i nasmijanim licem, ono će biti osjetljivije na poruku koju želite prenijeti.

• Razmislite o vašem stavu. Da li stojite nad svojim djetetom ili se spustite na njegovu razinu kada razgovarate?

Obratite pažnju

Vaše će dijete znati da vam je do njega stalo kroz pažnju koju mu poklanjate s ljubavi, ali kada dijete krene u školu File 551provodit ćete manje vremena zajedno i bit će potreban dodatni napor kako biste održali takav odnos. Intenzitet i način na koji mu poklanjate pažnju mijenjat će se kako vaše dijete bude sazrijevalo i kako se njegove potrebe budu mijenjale.

U dobi od pet godina dijete će uživati u komunikaciji kroz maženje, golicanje ili zagrljaje. U toj dobi razveselit će ih ukoliko im namignete, potapšete po ramenu, promrsite im kosu ili dignete palac u znak odobravanja. Rituali pozdravljanja pri odlasku u školu mogu biti jako važni – mahanje pri ulasku u školi ili kroz prozor učionice dat će im do znanja da mislite na njih.

Dijete će vam nesumnjivo dati do znanja da želi vašu pažnju. To će uraditi kroz plač ili vam jednostavno reći: Mama, tata…pogledajte me!! Možda će se poslužiti suptilnijim metodama pokazivanja najnovijeg crteža, pjevanja pjesmica ili recitiranja.

To nije samo puko privlačenje pažnje. Vaša pažnja potrebna je djetetu kako bi izgradilo samopoštovanje i samopouzdanje. I zbog toga, odvojite vrijeme, iskoristite poziv djeteta za vašom pažnjom i pokažite interesovanje.

Prenesite poruku na najbolji način

• Približite se djetetu. To znači da biste se trebali fizički približiti djetetu ako želite pravilno prenijeti poruku. Ako ga zovete iz daljine ili iz druge prostorije, dijete ne može čuti niti razumjeti cijelu poruku zbog daljine i/ili buke koju samo pravi igrom. Također će propustiti i ostale podatke, kao što je izraz lice koji pokazuje da li ste ozbiljni ili se šalite. Pored toga, tako neće vidjeti ni gestikulacije koje koristite.

File 552• Koristite ime vašeg djeteta na početku rečenice. Ovo će privući pažnju - ljudi generalno pomnije slušaju poruke koje uključuju i njihovo ime, tako im je jasnije da je poruka upućena isključivo njima. Ako se ime izgovori na kraju rečenice, dijete će manje pažnje posvetiti samoj poruci koju želite prenijeti, jer možda neće shvatiti da je poruka upravo njemu upućena. “Ana, vrijeme je za kupanje” će imati mnogo bolji učinak nego “Vrijeme je za kupanje, Ana”.

• Neka upute budu pozitivne. Na primjer, vaše dijete će reagirati bolje ako mu kažete ono što želite da učini, a ne ono što želite da prestane činiti. Pokušajte "Ema, molim te objesi svoj kaput", umjesto "Ema, ne spuštaj kaput na pod".

• Dajte djetetu priliku da odgovori. Mladom mozgu je potrebno nekoliko sekundi za obradu onoga što ste rekli i pretvaranje upute u akciju.

• Budite jednostavni. Vaše dijete se može sjećati samo tri predmeta u jednoj rečenici. Na primjer, "Teo, molim te, skini kaput, objesi ga, a onda dođi ovdje" uglavnom će rezultirati dobrom reakcijom. "Teo, skini kaput, uradi domaću zadaću, nađi olovke, onda dođi ovdje", vjerojatno će biti previše.

• Budite jasni. Dobro je dati izbor - to će izgraditi neovisnost djeteta. Na primjer, "Lana, želiš li grašak ili špagete za večeru?" Ali ne postavljajte pitanje, ako zapravo dajete instrukciju. Pitanje "Hoćeš li ići u krevet sada?" omogućava djetetov odgovor - ne!