Promjene u adolescenciji

Promjene u adolescenciji

Psihički razvoj čovjeka odvija se u etapama i moguće je izvršiti podjelu obzirom na različite kriterije.

 

Mnogo autori su ukazali na peridoizaciju psihičkog razvoja čovjeka. Zbog preglednosti tabelarno će biti prikazana razdoblja čovjekova razvoja, prema L. Berk (2005):

 


Glavna razdoblja čovjekovog života

Razdoblje

Približan dobni raspon

Kratak opis

Prenatalno

Od začeća do rođenja

Jednostanični organizam pretvara se u ljudsko biće izvrsnih sposobnosti prilagodbe na život izvan majčine utrobe.

Dojenačka dob i najranije djetinjstvo

Od rođenja do 2 godine života

Dramatične tjelesne promjene i promjene mozga omogućuju pojavu velikog broja motoričkih, perceptivnih i intelektualnih sposobnosti te prve intimne veze s drugima.

Rano djetinjstvo

2-6 godina

Godine igre, u kojima su motoričke vještine profinjenije, mišljenje i jezik razvijaju se začuđujućom brzinom, pojavljuje se osjećaj za pitanja morala i djeca počinju uspostavljati odnose s vršnjacima.

Srednje djetinjstvo

6-11 godina

Školska dob, koju obilježavaju razvoj atletskih sposobnosti, procesi logičkog mišljenja, stjecanje temeljnih vještina pismenosti, razumijevanje samoga sebe, moralnosti i prijateljstva te pripadnost vršnjačkoj grupi.

Adolescencija

 

11-20 godina

Pubertet dovodi do odrasle veličine tijela i spolne zrelosti. Mišljenje postaje apstraktno i idealistično, a školsko postignuće ozbiljnije. Adolescenti su usredotočeni na definiranje osobnih vrijednosti i ciljeva te postizanje neovisnosti u odnosu na svoju obitelj.

Rana odrasla dob

20-40 godina

Većina mladih ljudi napušta dom, završava školovanje i počinje raditi puno radno vrijeme. Glavne preokupacije su razvoj karijere, izgradnja bliskog partnerskog odnosa, zasnivanje bračne zajednice i odgoj djece ili uspostavljanje drugačijeg životnog stila.

Srednja odrasla dob

 

40-60 godina

 

Mnogi ljudi su na vrhuncu svoje karijere i nalaze se na rukovodećim položajima. Moraju također pomoći svojoj djeci da započnu samostalan život te svojim roditeljima da se prilagode starenju. Postaju svjesniji vlastite smrtnosti.

Kasna odrasla dob

60 godina do smrti

Ljudi se prilagođavaju odlasku u mirovinu, smanjenoj tjelesnoj snazi i slabijem zdravlju te često smrti životnog partnera. Razmišljaju o smislu vlastitog života.

 Riječ adolesencija potiče od latinske riječi adolescere što znači rasti, sazrijevati, jačati. Pojedini autori za donju granicu adolescencije uzimaju početak, a neki kraj puberteta. Za gornju granicu adolescencije uzima se puna zrelost. Većina zemalja određuje tu granicu od 18. do 21. godine, a neke uzimaju i 21 ili 23 godinu. Osim toga pojedini autori smatraju da je adolescencija period koji hrnološki obuhvata dob između 12 do 21. godine života sa odstupanjima koja proističu iz individualnih i kulturoloških činilaca. Tokom adolescencije, ljudi prolaze kroz čitavu seriju drastičnih fizičkih i psihičkih promjena. To može biti teško razdoblje života u kojem ljudi prelaze iz djetinjstva u odraslu dob, bili spremni ili ne.

Tjelesne promjene. U ovom periodu javljaju se raznovrsne tjelesne promjene. Povećava se rast kostiju i mišića, rastu svi dijelovi tijela, rastu i unutrašnji organi, povećava se snaga čitavog organizma, javljaju se mutacije glasa i sl. Značajne su promjene u radu endokrinih žlijezda. Hipofiza pojačano luči hormon rasta i hormon koji utiče na rad gonada koje luče više hormona i dovode do pojave sekundarnih seksualnih karakteristika (pojava dlačica, raspored kosmatosti, pojava dlačica na licu, uvećanje polnih organa i sl.). Djevojčice nešto ranije tjelesno sazrijevaju od dječaka. Tjelesne promjene su takve da adolescent poslije ovog perioda postaje fizički zrela osoba (Nešić, Radomirović, 2000).

Tjelesne promjene su inicijator, kamen temeljac i tačka vodilja preobražaja koji karakterišu adolescenciju. Tijelo, probuđeno aktivnošću hormona tokom puberteta, doprinosi stvaranju definitivne i sveukupne Ja reprezentacije, ali u isto vrijeme od strane psihe biva doživljeno kao strano jer psiha o tjelesnim promjenama ne odlučuje niti ih kontroliše, već ih u najboljem slučaju prati (Ćurčić, Bradić, 1997). 

Psihičke i socijalne promjene. Pored tjelesnih promjena, dešavaju se i promjene na psihičkom planu (promjene u saznajnoj, emocionalnoj, socijalnoj sferi, sferi ličnosti i u ponašanju). Na intelektualnom i više saznajnom planu, prema mišljenju Piageta na početku adolescencije se odvijaju kvalitativne promjene u mentalnoj aktivnosti, odnosno prelaz od konkretnog na apstraktno mišljenje. Horoks navodi da inteligencija nije uglavnom povezana sa socijalnim i ličnim prilagođavanjem adolescenta sem u situacijama kada nivo njihovih intelektualnih sposobnosti predstavlja izvor frustracija, nesigurnosti, podsmijeha i osjećaja nelagodnosti, a ne postoje drugi izvori sigurnosti, priznanja i satisfakcije (Nešić, Radomirović, 2000).

Unutrašnji prostor mladih satkan je od burnih, protivrječnih, dvojnih i nedovoljno razlučenih sadržaja, od kojih Tadić (1997) navodi sljedeće:

  • libidnih i agresivnih nagonskih kretanja, potpomognutih naglim i opsežnim tjelesnim promjenama,
  • raznorodnih prošlih i sadašnjih iskustava i zadovoljenja odnosno nezadovoljenja proizašlih iz osujećenja u odnosima između nagonskih težnji i subjekata spoljašnje stvarnosti,
  • unutrašnjih i naknadno pounutrenih spoljašnjih sukoba koji su posljedica osujećenja nagonskih, osjećajnih, društvenih i saznajnih potreba,
  • osjećanja ljubavi, naklonosti, dobrote, brižnosti odnosno neprijateljstava, mržnje, osvetništva, zavisti, ljubomore, straha, tuge i dr.,
  • pojačanih odbrana od nagonskih kretanja, sukoba i strepnje,
  • živahnih, bogatih, ekstremnih i protivriječnih želja i fantazama, nekorigovanih i nerazlučenih od spoljašnje stvarnosti,
  • preovlađujućih nesvjesnih procesa uz istovremen težnje ka promišljanju, saznavanju i osvješćenju i sl.

Emocionalni razvoj u ovom periodu karakteriše povišena napetost i specifični oblici nervoznog ponašanja, visok stepen File 3589razdražljivosti, uzbudljivosti i nagle promjene u raspoloženju. U adolescenciji kao i u drugim periodima razvoja mogu se javiti različiti strahovi. Garison klasifikuje adolescentne strahove u tri grupe:

  • strah od materijalnih stvari, koji uključuju mnoge strahove iz peioda djetinjstva, kao što su strah od pasa, zmija, grmljavine itd.,
  • strah vezan za sopstvenu ličnost, odnosno strah od smrti, neuspjeha u školi, lične neadekvatnosti i sl.,
  • strahovi koji obuhvataju socijalne odnose, kao što su strah od zbunjenosti, socijalnih kontakata, kontakata sa grupom zrelih osoba, sastanaka sa osobama suprotnog pola, raznih skupova i sl.

Osjećajni život ispunjen je dvojnošću prema roditeljima koja zahvata odnose sa drugim osobama, strepnjom i depresivnošću. Povišena je osjetljivost na povređivanje samoljublja (Tadić, 2003).

Identitet sopstvenog Ja. Jedna od osnovnih karakteristika adolescencije je pojaćano doživljavanje svoga sopstvenog Ja, težnja da to Ja bude što slobodnije, značajnije, važnije, zapaženije i od drugih priznato. Prema Eriksonu, identitet nije nešto što jedinka dobija od društva ili što donosi sazrijevanje, već osjećanje svojstvenosti i kontinuiteta.

Razvoj pojma o sebi ne odvija se nezavisno od razvoja ostalih funkcija i njegove osobenosti na svakom uzrastu određene su i mogućnostima i ograničenjima kognitivnog funkcionisanja, sposobnostima apstrakcije, reprezentacije, refleksije, sposobnošću preuzimanja tuđih uloga i perspektiva i sl. Krstić (2008; a prema Harter, 2006) navodi da u periodu adolescencije, razvojni trendovi pojma o sebi idu:

  • od konkretnih, spoljašnjih (socijalnih i ponašajnih) opisa ka apstraktnijim, unutrašnjim i psihološkim (crte, emocije, želje, osećanja, verovanja),
  • od doživljaja sebe sada i ovde, ka proširivanju vremenske dimenzije i povezivanju prošlih doživljaja i budućih predviđanja o sebi,
  • od doživljaja sebe samo u jednoj, trenutnoj situaciji, ka diferencijaciji doživljaja sebe u različitim situacijama i razvijanju kontekstualno specifičnih pojmova o sebi,
  • od doživljaja realnog sebe ka “mogućim” aspektima pojma o sebi – idealnom, kakav bi trebao da bude i sl.,
  • od nerazlikovanja ka razlikovanju sopstvene predstave o sebi od predstava koje drugi ljudi imaju o osobi, i diferencijaciji stvarnog i javnog selfa,
  • od neuočavanja konflikata među međusobno suprotstavljenim atributima, preko doživljaja konflikta i konfuzije, do njihove integracije u jedinstvenu, konzistentnu i koherentnu sliku o sebi u različitim situacijama i ulogama.

Interesovanja adolescenata. Horoks smatra da se putem interesovanja može uticati na motiviranost i kontrolu ponašanja. A adolescenciji dječaci pokazuju interesovanja za zdravlje, sigurnost, novac, seks (više nego djevojčice). Djevojčice su više zainteresovane za ličnu privlačnost, životne stavove, mentalno zdravlje i odnose u kući. Interesovanja se često mijenjaju. Nestabilnost mišljenja, osjećanja i aktivnosti adolescenata odražava se na njihova interesovanja. Interesovanja se često mijenjaju. Što je adolescent stariji povećavaju se njegova interesovanja za kontakte sa suprotnim polom, spoljašnji izgled, planove za budućnost, postajući i sve stabilniji. E. Hurlock (1971) navodi da interesovanja zavise od uzrasta, fizičke razvijenosti, pola, inteligencije, uslova okoline i socioekonomskog statusa. Ona ih dijeli na socijalan i lična. Među socijalnim navodi interesovanje za komunikaciju sa drugima, zatim interesovanje za poseban, šatrovački vid govora, interesovanje za različite skupove, zabave, sport, političke institucije. U lična inetresovanja svrstavaju se interesovanja za sopstveni izgled, zdravstveno satnje, umjetničko ispoljavanje, materijalna sredstva, nezavisnost, izbor škole, zanimanje.

Autor teksta: Tarik Hasanić, dipl. pedagog – psiholog