Različite uloge oca i majke

Različite uloge oca i majke

Majke i očevi brinu za svoju djecu u vrlo jedinstven i umnogome različit način. Djeca zapravo mogu prepoznati razlike između načina na koji majke i očevi pristupaju roditeljstvu i odgoju. Ovdje ćemo se fokusirati na ulogu oca.  

Novorođenčad mogu razlikovati dodir i glas majke od dodira i glasa oca. Iako majke imaju prednost u uspostavljanju veze sa bebom, tate također za to od samog početka imaju veliku šansu. Beba stara šest nedjelja jasno razlikuje glas majke od glasa oca; i dok će smirena beba intenzivnije reagirati na glas majke, uznemirena beba će se obično lakše i brže smiriti u tatinom naručju. Majke su izuzetno dosljedne u načinu na koji se obraćaju djeci, komuniciraju sa njima i pružaju njegu. One uspostavljaju rutinu, često izgovaraju iste riječi prije hranjenja, prije kupanja, pri uspavljivanju… Tate rijetko sa takvom dosljednošću pristupaju djetetu. Svaki put kada podigne bebu, tata to učini na drugačiji način, i to je dobro jer beba tako uči, odnosno prepoznaje da je drži tata.

Vrijeme koje očevi posvećuju djetetu je obično manje strukturirano i više orijentirano igri, nego ono koje sa djetetom provodi mama. Vrijeme koje majke provode sFile 1063a djecom je rutinirano i svodi se na njegu (hranjenje, presvlačenje, kupanje), davanje zadataka (ispunjavanje obaveza – učenje radnih navika), te edukativne igre. Vrijeme koje tata provodi sa djetetom nije tako strukturirano niti rutinirano i puno je improvizacije u igrama. U igrama u kojima mama koristi igračke, tata ima tendenciju da koristi svoje tijelo. Očevi se generalno više “fizički” igraju sa djecom kroz različite sportske igre, te igre u kojima ima manje priče a više fizičke aktivnosti. To je izuzetno korisno, jer takva aktivnost pomaže tjelesnom razvoju djeteta, a također i razvoju mozga. Tate također imaju tendenciju da mnoge svakodnevne situacije pretvaraju u edukativne (mada toga često i sami nisu svjesni), pretvarajući uobičajene obaveze u prave avanture za dijete.   

Očevi potiču svoju djecu na učenje. Naravno, i mama i tata žele pomoći svom djetetu da nauči nove stvari, ali tate to čine na  nešto drugačiji način od majki. Na primjer, u situaciji kada je dijete frustrirano ili uznemireno, majka nastoji pomoći u pronalaženju odgovora i rješenja, dok će otac voditi dijete kroz frustraciju ili uznemirenost dok ono samo ne pronađe svoj vlastiti izlaz i rješenje problema. Očevi također mnogo više nego majke potiču istraživanje i probijanje vlastitih granica kod djeteta. Dokazano je da način na koji očevi uče djecu da budu ustrajni u iznalaženju rješenja pomaže kasnije djeci u ostvarenju društvenih, pa i akademskih rezultata i postignuća. Svakako, tatin stil nije bolji od maminog, i obrnuto. Ovi stilovi odgoja su izuzetno kompatibilni, a djeca apsolutno koriste oba.